Kako to obično biva svake godine u ovo doba, pomalo kreće rukometna euforija. Osim pojedinih nastupa hrvatske ženske reprezentacije, Zagreba u Ligi prvaka ili Nexea u Euroligi, ovo su rijetki trenuci da je rukomet toliko u centru zbivanja. To će ovaj put biti još izraženije, kada u obzir uzmemo domaćinstvo Hrvatske.

Natjecanje počinje 14. siječnja, a traje do 2. veljače. Hrvatski rukometaši smješteni su u skupinu H, koja će se odigrati u Zagrebu. Prolaz dalje tražit ćemo protiv Bahrejna (15. siječnja), Argentine (17. siječnja) i Egipta (19. siječnja). Sve navedene utakmice igraju se u Areni Zagreb u terminu 20:30 sati. Osim zagrebačke Arene, gradovi domaćini u Hrvatskoj još su Varaždin i Poreč.

Plan za dalje: Ostajemo u Zagrebu!

U natjecanje kreću ukupno 32 reprezentacije. Smještene su u osam skupina po četiri reprezentacije, što čini preliminarnu rundu. Skupine A i B igraju u danskom Herningu. Grupa C u Poreču, dok je D u Varaždinu. Domaćin grupa E i F je Oslo, dok su G i H u Zagrebu.

Tri najbolje reprezentacije iz svake skupine prolaze u drugu fazu, odnosno, tvore novu skupinu. U toj tzv. glavnoj rundi spajaju s najbolje tri reprezentacije iz druge skupine. Prenose bodove iz prve faze. Skupina A križa se s B; C sa skupinom D itd. Skupina H u kojoj je Hrvatska, spaja se sa skupinom G u kojoj su Slovenija, Island, Kuba i Zelenortski Otoci. Niz zanimljivih susreta u najavi u drugoj fazi, ponajviše protiv uvijek neugodnih Slovenaca i Islanđana.

Osim preliminarne runde, prema rasporedu druge faze, momčad izbornika Dagura Sigurdssona igrat će u Zagrebu i glavnu rundu. Opravdano je za nadati se kako će Hrvatska izboriti i više od trećeg mjesta skupine i proći u drugu fazu. Ako i tu budu uspješni, među najbolje dvije reprezentacije, prolaze u četvrtfinale. I to bi se igralo u Zagrebu. A onda i polufinale. Finale je u Oslu. Hrvatska bi tako sve do finala imala veliki vjetar u leđa.

Što dolazi u Varaždin i Poreč?

Arena u Oslu broji gotovo 14 tisuća sjedećih mjesta, dok 15 ima ona u Herningu. Toliki je kapacitet i zagrebačke Arene. Varaždinska pak ima kapacitet 5200, a u Poreču 2300. To je pet gradova domaćina ovog Svjetskog prvenstva. Jasno je kako će Varaždin i Poreč ugostiti manje, ili manje bitnih utakmica, nego Zagreb, Herning i Oslo.

Varaždin će u preliminarnoj rundi ugostiti grupu D u kojoj su Sjeverna Makedonija, Nizozemska, Nova Gvineja i Mađarska. Tri najbolja ostaju u Varaždinu, u glavnoj rundi. U Poreču će se igrati Grupa C, koju čine Francuska, Austrija, Katar i Kuvajt. Tri najbolja iz Poreča u glavnu rundu sele u Varaždin. A u Poreč stižu sve četvrtoplasirane reprezentacije preliminarne runde, u razigravanje od 25. do 32. mjesta.

Što je Dubrovnik zapravo izgubio?

Teško je sada govoriti „što bi bilo kad bi bilo”. Točnije, kad bi Svjetsko prvenstvo bilo u Dubrovniku. No, Dubrovnik bi kao domaćin zasigurno imao „program” kakav sada imaju Poreč ili Varaždin. To je za početak jedna skupina preliminarne runde. Zamislimo da u Dubrovniku igra ova skupina iz Varaždina. Stiglo bi nešto navijača iz Makedonije i Mađarske. Utakmice preliminarne runde u Poreču nude Francusku kao rukometnu velesilu, no osim Francuza, možda i Austrijanaca, ni Katar ni Kuvajt ne bi trebali privući neku veliku pažnju. U Dubrovnik bi tako možda stiglo i nešto francuskih navijača, u scenariju u kojem se uspjela izgraditi dvorana.

Varaždin će ugostiti drugu fazu u kojoj će biti zanimljivih susreta, što će također privući i nešto Hrvata na te utakmice. U Poreču će razigravati one najlošije reprezentacije, četvrtoplasirane iz preliminarne runde. Dakle, ne previše atraktivne utakmice. 

Dubrovnik je ovime zasigurno na nekom gubitku. Bilo bi tu dosta noćenja u siječnju, a kakve god da bi se utakmice, atraktivne ili neatraktive igrale u Dubrovniku, Svjetsko prvenstvo u rukometu je ipak velik sportski događaj, pa time onda i gubitak. No, još jednom treba istaknuti, hrvatska reprezentacija ne bi igrala u Dubrovniku, a mnoge utakmice ne bi privukle veliku pažnju, s obzirom da je gotovo sva pozornost na Areni Zagreb i plasmanu Hrvatske. Uz to, treba biti realan, bili bi to većinom neatraktivne reprezentacije.

Pravi primjer za to je Europsko prvenstvo u vaterpolu na samom početku ove godine, koje se održalo u Gružu, ali i Zagrebu. Tražilo se puno karata više kada bi igrala Hrvatska, dok ostale utakmice, koliko god neke od njih atraktivne bile, nisu privukle veliku pažnju Dubrovčana. Sva pozornost bila je na Hrvatskoj, koja je drugu fazu igrala u Zagrebu.

Europsko prvenstvo u Gružu u siječnju ove godine

Jedini koji se imaju pravo žaliti su dubrovački sportaši

Iako ostaje opravdan osjećaj kako je Dubrovnik zakinut za sportski spektakl, što i jest, postoji tu jedan veći problem. I to problem ljudi koji u ovom gradu sportske priredbe i izvedbe priređuju više puta mjesečno. Njih se i ne spominje previše, kada se u javnom prostoru govori o tome kako još nije izgrađena nova dvorana. Ono kao, veći je problem što smo ostali bez Svjetskog u rukometu i nekoliko noćenja.

Nema tko nije u sportskoj dvorani u Gospinom polju. Malonogometaši, košarkašice, košarkaši, rukometaši, odbojkašice... Nisu to još svi seniori, a onda uzmimo u obzir da potrebe dvorane koriste i mlađi uzrasti svih klubova. A gdje još kada pribrojimo judo, stolni tenis... Nastavu Tjelesnog također. Održava se dvorana koliko može, ima i dalje određenu funkcionalnost, makar samo za izvedbu. No sve ostalo je van svih minimalnih uvjeta, dostojnih 2024. godini.

I da se zanemari njena ne baš lijepa estetika, kao ni sve što (ne)može ponuditi publici i posjetiteljima, ostaje najveći problem. A to su termini u dvorani, koji ne mogu zadovoljiti adekvatne, profesionalne pripreme dubrovačkih sportaša. Premalo je termina, a previše utakmica i priprema. Uz bok skučenim terminima je i ljetni period, u kojem su u dvorani, nije pretjerano reći, nehumani uvjeti.

I zato Dubrovnik nije ostao bez spektakla. Dubrovnik ga već sada ima za ponuditi. Košarka, futsal, odbojka i stolni tenis su u prvom rangu. Rukomet u drugom, nakon dolaska iz Župe, s ambicijama povratka u prvi. Judaši rasturaju i kod nas i vanka. Atrakcije i spektakla ima, ali adekvatnih uvjeta nema. I to je najveći gubitak ove priče o Svjetskom rukometnom prvenstvu 2025., u kontekstu Dubrovnika.

Objavljeno u tiskanom izdanju Dubrovačkog Dnevnika (6. prosinca)