Taj doček doživio je puno kritika zbog organizacijskog pristupa i pogotovo voditeljskog tandema. Kako ste vi akteri bronce to doživjeli na pozornici?

"Meni je sve to bilo super organizirano. Iskreno rečeno, nisam baš razumio tu hajku oko voditelja. Svi smo mi pričali što smo htjeli, pjevali koliko smo htjeli. Doček je posebno bio doživljaj za momke koji su ga prvi puta doživjeli i bili su prepuni impresija, koje će pamtiti cijeli život. Kao i mi stariji. Ne znam, oko tih naših dočeka uvijek se stvori neka priča, govori se u naše ime i stvaraju zaključci kao zbog nas. Nije mi jasno zašto to neki rade. Reprezentacija je bila oduševljena dočekom!," kazao je u intervjuu za Sportske. 

Koliko se razlikovao doživljaj 2018. i 2022.?

"Drugačije je, logično. Prije četiri godine smo došli do finala, to je bilo fantastično. U nama je na kraju utakmice bilo more tuge, ipak smo izgubili. Bili smo tako blizu ostvarenja sna, našeg i svih naših ljudi u Hrvatskoj i svijetu, a opet smo ostali tako daleko. Jest da smo nakon sat-dva osvijestili dimenziju uspjeha, a onda nas je doček u Hrvatskoj bacio gotovo u trans. Sada je bilo drugačije utoliko što smo turnir završili pobjedom i srećom na postolju. Od prvog trena osvajanja bronce bili smo sretni i to se prenijelo sve do Hrvatske. Znali smo da su ljudi oduševljeni jer smo viđali snimke iz domovine i jedva smo dočekali da se opet zajedno radujemo."

Dakle, u našim prijašnjim razgovorima emitirali ste uvjerenje da se takva čuda mogu ponoviti. Zato ste valjda i ostali u reprezentaciji?

"Ostao sam zato što volim reprezentaciju i imao sam vjeru da joj mogu biti od pomoći. Imao sam i povjerenje izbornika. Ukoliko ne osjetiš da trener, okruženje, javnost... imaju isto uvjerenje, onda nema smisla ostajati temeljem minulih zasluga. Teško je stvari u mojim godinama gledati dugoročno, zato sam išao iz utakmice u utakmicu, iz akcije u akciju. Tako sam shvatio da sam sve optimističniji glede Mundijala. U kvalifikacijama, koje nisu bile lagane kako nekome izgleda, rasli smo kao grupa. U Ligi nacija, koja nam je nakon Rusije bila kao noćna mora, iskoračili smo u velikom stilu. Pobjede u Parizu i Kopenhagenu doprinijele su da svi ojačamo vjeru kako zbilja možemo opet učiniti nešto veliko. Sada, kada je to ostvareno, još nismo svjesni koliko je veličanstveno za Hrvatsku dva puta u četiri godine ponoviti osvajanje odličja. Tek ćemo procesuirati veličinu toga djela kroz vrijeme."

Na kojem temelju ste skovali brončano odličje?

"Igrali smo vrlo dobar nogomet, bili čvrsti i kompaktni. No, ključno je po meni bilo to zajedništvo i borbenost, karakter ratnika koji se nikad ne predaju. To nam cijeli svijet ističe, taj mentalitet, kojeg ne uspijevaju imati ni mnogo veći i moćniji od nas. Bez takvih vrlina na velikim turnirima ne možeš ništa napraviti."

Cijeli intervju pročitajte OVDJE.