Hajduk se nije provukao kako to pišu pojedini komentatori i neki portali jer Bijeli nisu niti u jednom trenutku bili u rezultatskom minusu niti na korak od ispadanja iz kvalifikacija. Ali istina je da je igra na trenutke djelovala nepovezano i konfunzo, a pojedini igrači umorno i inertno. Što je dosta čudno ako znamo da je Hajduk skup vrlo mladih igrača koji su (ili bi trebali biti) željni dokazivanja i čiji prosjek od 22 ili 23 godine ruši jedino Hrvoje Milić s 27.

Milić ništa lošiji od ostatka ekipe

I upravo je spomenuti Miić već nekoliko utakmica na meti publike koja mu zviždi kod praktički svakog kontakta s loptom. Očito je pljuvanje po lijevim bekovima naš nacionalni sport jer Strinićevu ulogu iz reprezentacije, u Hajduku je preuzeo Milić koji je dežurni krivac baš u svakoj utakmici. Hrvoje Milić najiskusniji je Hajdukov igrač, a po izvorima iz kluba i jedan od najplaćenijih i sigurno bi trebao davati puno, puno više i biti svojevrsni vođa ovim mladim momcima. I sinoć je imao nekoliko izleta u prazno i barem četiri očajna centaršuta, ali lavina zvižduka sručila se na njega čak i prije toga i sa svakom salvom uvreda s tribina bio je samo još lošiji. Navijači su kupili kartu i imaju potpuno pravo izraziti svoje mišljenje, ali ljudi moraju shvatiti da igrač neće igrati bolje ako ga se vrijeđa i ako mu se zviždi. Naprotiv, vjerojatno će biti i lošiji. Sjećam se slučaja od prije nekoliko godina kada je Dinamov Hrvoje Čale (znakovito, opet lijevi bek) morao doslovno pobjeći iz kluba jer nije mogao trpjeti uvrede s tribina. Ljudi, molim vas, ne budimo Dinamovci.

Kamerunska zolja staklenih nogu

Što se ostalih igrača tiče, većina se utopila u blijedu predstavu, ali nekolicinu ipak valja izdvojiti. U prvom redu  to je Tudor koji i nije odigrao neku utakmicu za pamćenje, ali gol u stilu Zlatana Ibrahimovića anulira sve sitne greške i neuspjele prodore sa sinoćnje utakmice. Nikola Vlašić, koji je već sada daleko najbolji igrač Hajduka, sinoć je konstantno bio okružen dvojicom pa i trojicom protivničkih igrača jer Rumunji su očito nakon prve utakmice shvatili odakle im dolazi najveća opasnost i da će, ako zakoče Vlašića, zakočiti i cjelokupnu igru Hajduka što im je u velikoj mjeri i uspjelo. Ipak, sjajnom mladom veznjaku dovoljno je bilo jednom pobjeći svojim čuvarima da bi se lijepo okrenuo i dao dubinsku loptu na koju natrčava Ohandza i silovito zabija za pobjedu i veselje 20 000 navijača. Ohandza koji ponovno nije odigrao cijelu utakmicu već je ušao kao zamjena za, večeras očajnog Saida koji se, unatoč bezglavoj jurnjavi, nije sastao s loptom i bio je igrač manje za splitsku ekipu. Nasuprot njega, sjajni je Kamerunac ponovno pokazao koliko je važan za Hajduk i da nema „staklene noge“, sigurno bi igrao u ligi mnogo jačoj od naše i klubu mnogo većem od Hajduka. Nama pak ostaje nada da će što dulje ostati zdrav i nastaviti u kontinuitetu pružati ovakve partije, a na treneru Pušniku je da dozira njegove nastupe jer s njim u ekipi, Hajduk je barem 30 posto jači prema naprijed.

Zamjene dobivaju utakmice – pitajte Čačića

Marijan Pušnik rekao je u sinoćnjem intervjuuu da zamjene ne dobivaju utakmice, ali dojam je da su u dvoboju s Iasijem baš zamjene, ako ne presudile, onda barem usmjerile utakmicu. Zna to i Pušnik jer svoju prvu zamjenu napravio je već na poluvremenu kada je umjesto zbunjenog Saida ušao strijelac Ohandza. Sljedeća zamjena došla je na red već u 60. minuti  kada je umjesto Sušića ušao nešto defanzivniji Toma Bašić. Nije bosanskohercegovački reprezentativac bio niti malo sretan što mora iz igre, ali vjerojatno je i on svjestan da je u drugom poluvremenu potpuno pao u igri što je i normalno ako znamo da se tek vraća nakon ozljede i sinoć je igrao isključivo na svoju odgovornost.

Sve napisano za Sušića može se primijeniti i na Jeffersona jer i snažni Brazilac bio je bolestan zadnjih nekoliko dana, ali veseli činjenica da je i on molio trenera da nastupi i pomogne ekipi u važnom europskom dvoboju. Išlo je koliko – toliko do 68. minute kada ga mijenja Ukrajinac Biliy koji ipak unosi nešto reda u konfuznu Hajdukovu obranu.

Sve u svemu, svjedočili smo sinoć po malo čudnoj utakmici s mnogo tehničkih i taktičkih pogrešaka kod obje ekipe, od pogrešnog primanja i predaje lopte pa do krivog postavljanja u fazi obrane. Nekih petnaestak minuta, od 50. do 65., Hajduk je na trenutke opasno visio, a da je rumunjski napadač iskoristio zicer iz 57., tko zna gdje bi otišla ova utakmica.

Razlika između Hajduka i Dinama

Moguće je povući paralelu između sinoćnje utakmice i Dinamova ogleda s Vardarom jer naši klubovi redovno igraju nešto slabije u ovoj fazi natjecanja, ali klubovi s druge strane najčešće nisu dovoljno kvalitetni da kazne mnogobrojne greške koje se ponavljaju. Dinamo je također visio protiv Makedonaca na Maksimiru, ali utakmicu im je individualnom kvalitetom preokrenuo sjajni Marko Pjaca koji se već sutradan uputio na novo odredište zvano Juventus. Za razliku od Dinama, Hajduk nema vrhunskog individualca (mogao bi to biti Vlašić ako ostane još sezonu – dvije ), ali ima nešto što Dinamo već godinama nema, a to su navijači. Već smo rekli da je Hajduk na momente igrao prilično loše, ali u tim minutama nije gubio podršku s tribina, već je ona naprotiv bila još glasnija, a to je  prema izjavi trenera Pušnika, ali i samih igrača bio veliki dodatni impuls da se ova utakmica uspješno privede kraju.

Sjedeća stepenica je treće pretkolo Europa lige. Protivnik je ukrajinska Oleksandrija, a utakmica je na rasporedu već za šest dana. Ukrajinci po svemu djeluju kao opasniji protivnik od skromnog Iasija, ali pozitivna stvar za Hajduk je što je derbi s Dinamom odgođen, a predstojeći dani moći će se iskoristiti za odmor i rekuperaciju, ali i proučavanje protivnika. Šest dana doista nije mnogo, ali uz oporavljenog Sušića i Kalinića te Ohandzu od prve minute, Ukrajinci uopće ne djeluju kao neprelazan protivnik.

Davor Novevski/Splitski dnevnik