Mlada nada dubrovačkog i hrvatskog plivanja, Vlaho Nenadić, nanizao je nekoliko sjajnih rezultata na domaćim, europskim i svjetskim pozornicama pa je njegov nastup na Svjetskom seniorskom prvenstvu trebao biti jedna velika nagrada. A može li biti veća nagrada od činjenice da si na natjecanju u kojem možeš izboriti Olimpijske igre? Posebno je to značajno za plivanje koje je jedno od najpraćenijih i najatraktivnijih sportova na igrama. 

Znali su sve to dobro u Plivačkom klubu Jug, kada su dobili pozivnicu za ovo natjecanje, ali i u svim ostalim klubovima ove štafete. Uz Vlaha, trebali su još nastupiti Hrvoje Tomić (Grdelin, Split), Nikola Miljenić (Medveščak) te Niko Janković (Mladost). No, od mlade štafete, koja se u rujnu iskazala na Svjetskom juniorskom u Netanyi zauzevši šesto mjesto, neće biti ništa. Barem ne u Dohi. 

Situacija koja se na ovom nivou sporta ne viđa često

Svjetsko prvenstvo za seniore, uz Olimpijske igre i Europsko prvenstvo, natjecanja su koja za plivanje predstavljaju nekakav svojevrsni vrhunac. Ne samo u sportskom smislu, već i u smislu značaja i velikog interesa za ovaj sport diljem svijeta. Iako se iz Hrvatske perspektive to trenutno ne čini tako, plivanje je ostalo jedan od „važnijih” svjetskih sportova, ako je tako ispravno kazati.

Na adresu plivačkog kluba Jug malo prije polaska u Dohu, stigao je dopis HPS-a, kojeg potpisuju Savez i izbornik, dr.sc. Pero Kuterovac. U njemu stoji kako se nastup štafete 4x100 slobodno otkazuje. Razlog je što jedan od članova te štafete, Hrvoje Tomić, nije imao zadovoljavajuću normu za nastup. Ukratko, za ovo natjecanje treba imati isplivan „A” i „B” standard, a odraditi to u sklopu nekog od natjecanja na popisu FINA-e, svjetske krovne organizacije za vodene sportove. Iz FINA-e su naveli kako Prvenstvo Hrvatske za dobne uzraste, na kojem je Tomić isplivao normu, ne spada u natjecanja u kojima se isplivavaju norme za FINA-ina natjecanja. 

Čija je (ne)odgovornost?

Iz Hrvatskog plivačkog saveza su uz ovu obavijest, uputili isprike Vlahu Nenadiću i Hrvoju Tomiću. No, istaknuli su još jednu važnu stvar. A to je da Stručno-programska komisija i izbornik nisu određivali koja će natjecanja biti za isplivavanje normi, pa time ni da oni nisu mogli znati je li ovo natjecanje normativno. U neku ruku, odbacili su odgovornost.

Je li to greška konkretno izbornika, SPK ili nekoga drugoga, to u ovom trenutku nije moguće s lakoćom utvrditi. U neku ruku nije ni bitno, jer, greška je to prije svega cijele krovne organizacije. Kada pratimo hrvatsku nogometnu, rukometnu ili bilo koju drugu reprezentaciju, sva tehnička, financijska i organizacijska odgovornost uvijek dolazi iz krovne organizacije. HNS, HRS, HKS...Tako je i u ovom slučaju. Netko u HPS-u je trebao biti informiran o normama za ovako veliko natjecanje. Naime, ovakav ishod, u kojem se u zadnji čas doznaje otkazivanje nastupa na SP, plivačima nanosi višestruku štetu i bitno mijenja kalendar. Krovnoj organizaciji se ovakve greške ne bi smjele događati, barem ne kada je u pitanju Svjetsko prvenstvo. Netko je o potrebnim normama u HPS-u jednostavno morao znati. I da na kraju netko snese sankcije, to ne bi nadoknadilo sve izgubljeno ovim otkazivanjem.

Višestruki problemi: forma, bodovi, privatni život

Vlaho i njegov trener Frane Ćirak za nastup u Dohi doznali su sredinom siječnja. To je bilo malo vremena za pripremu, za ovo natjecanje koje je počelo već proteklog tjedna. Trener Ćirak ranije je čak apelirao na Savez da Nenadić ne ode na Svjetsko prvenstvo s obzirom na manje zdravstvene probleme tijekom prosinca, smatravši da je prioritet u ovoj godini Europsko juniorsko prvenstvo. No, prvi nastup na Svjetskom seniorskom prvenstvu je nešto što će rijetko koji sportaš odbiti. Pa čak i ako je maturalna zabava u pitanju, kao što je bilo Vlahu, koji je sve protekle dane posvetio nastupu među svjetskom plivačkom elitom. 

Osim što mladi sportaši mogu biti razočarani, što srećom Vlaho u ovom slučaju nije, plivanje je sport u kojem se vrlo lako ispadne iz željene forme. Pogotovo na ovakvoj razini, gdje su nekada razlike u stotinkama. Sve se to osjeti, pa i trenutna „deformacija” koju će Vlaho u svom kalendaru imati. Postoje i druga natjecanja u ovoj godini, za koja je Vlaho morao plivati norme na ovom Svjetskom prvenstvu, pa sad i to dodatno remeti planove. 

Zbog svega su se iz dubrovačkog kluba očitovali na dopis HPS-a, navodeći većinom zabrinutost zbog prethodno navedenih propusta, ali i mnogih drugih, koji su se dogodili u prethodnom vremenu. Ponajviše jer je ovo bila velika stvar za klub, s obzirom da bi prvi put nakon Sanje Jovanović imali predstavnika na Svjetskom prvenstvu u 50-metarskom bazenu. Ali i prvog muškog predstavnika na SP općenito. 

Nije lako "biti sport" u Hrvatskoj, ali...

Dugogodišnje zanemarivanje sporta na mnogim razinama, uz to nedostatak privatnih sredstava i sponzora, kojoj su pak posljedica loša komercijalna isplativost sporta, neki su od problema s kojima se susreće hrvatski sport. Najviše oni koji nemaju toliko veliki publicitet, kao što trenutno to nema plivanje u Hrvatskoj.

Ona rečenica „mediji bi trebali biti ti koji nas guraju” postaje stvar prošlosti. Sve više zastupljenost sporta ovisi o PR službama i uloženom naporu u promoviranje sporta. I to dolazi od krovne organizacije, barem kada se radi o nacionalnim uspjesima i nastupima na međunarodnim natjecanjima. Ako primjer nije nogomet, koji je postao biznis sam za sebe, onda je primjer judo. Ne spada u „elitne” sportove koje prate milijarde ljudi, pa tako ni u Hrvatskoj, ali u zadnje vrijeme dobiva sve veću medijsku zastupljenost. Upravo zbog uloženog vremena i napora u promociju sporta, pa više nije čudno što najveći nacionalni portali često objavljuju o uspjesima hrvatskih judoka diljem svijeta. 

Zašto je sve ovo uopće navedeno na kraju priče o otkazivanju hrvatske štafete u Dohi? Zato što je i to jedan od pokazatelja kako plivanju kao sportu u Hrvatskoj potrebno buđenje na svim razinama. Nerijetko se dogodi da nacionalno prvenstvo Hrvatske bude bez streama na YouTubeu, bez da se obavijeste mediji, bez ikakvog truda da se o istome negdje pročita pokoja suvisla rečenica. Kada sve to uzmemo u obzir, ali i činjenicu da se zbog greške u administraciji dogodi da plivači ne idu na Svjetsko prvenstvo, sve to odaje dojam da je ovaj sport u Hrvatskoj pomalo zapostavljen. Jer, znamo da sportskih talenata imamo, pogotovo za vodene sportove.