Aria Daniel Dinata rođen je 2003. godine u Jakarti. Od samog djetinjstva vezan je uz ovaj sport. Ipak, određene okolnosti odvele su ga od kuće i trofejnog kluba Jaya Raya. Sada je član Badmintonskog kluba Dubrovnik i hrvatske reprezentacije.

„Prvi kontakti s Hrvatskim badmintonskim savezom bili su 2021./2022. godine. Na neki način, moja karijera u Indoneziji, tada je već bila završena. U Indoneziji je izrazito jaka konkurencija. Razgovarali smo o mojoj situaciji punih šest mjeseci. Dogovorili smo se da ću doći na neko vrijeme, tri mjeseca, kako bih bio sparing-partner u Hrvatskoj. Predsjednik saveza, Ratko Galjer, ponudio mi je da se mogu i vratiti natrag u Indoneziju, u slučaju da mi se ne svidi u Hrvatskoj. Ako mi se ipak svidi, plan je bio da nastupam pod hrvatskom zastavom. Tako je na kraju i bilo”, uvodno pojašnjava Dinata.

Put do njegovog dolaska u Hrvatsku i trenutka u kojem je nastupio za reprezentaciju, nije bio nimalo lagan, pojašnjava Dubrovčanin na čelu HBS-a, Ratko Galjer.

„Trajalo je godinu ipo, dvije godine, mučenje s državljanstvom i svim ostalim. Budući da je riječ o velikom potencijalu, Hrvatski olimpijski odbor je sastavio pismo potpore. Onda se to malo ubrzalo, ali sve se isplatilo. Sva muka, svaki trud, svo financiranje”, ističe Galjer, ujedno i prvi čovjek BK Dubrovnik.

Bez problema je postao prvak Hrvatske, a onda je stigla nagrada na Europskom prvenstvu

Dinata je osvojio prvu medalju u povijesti hrvatskog badmintona na velikim natjecanjima. Točnije, osvojio je broncu na Europskom prvenstvu, koje se održalo u Danskoj. Redom je upisao četiri pobjede, a posebno se ističe slavlje u četvrtfinalu. Tada je pobijedio Finca Joakima Oldforda, koji je na prethodnom Euru, osvojio broncu. Iako je Finac bio na korak do pobjede, Dinata je pružio preokret, plasman u polufinale i prvu medalju za Hrvatsku (op.a. u badmintonu nema borbe za broncu, poraženi iz polufinala dobivaju broncu).

U svakom slučaju, Dinata je u polufinalu naletio na sjajnog Francuza, Tomu Juniora Popova, koji upisuje pobjedu 2:0. Korak je falio do finala, ali i ovo je suviše veliki uspjeh hrvatskog badmintona i sporta.

„Vrlo sam sretan oko tog rezultata. Ni danas, kad je prošlo neko vrijeme, nisam i dalje svjestan što sam zapravo uspio. Bilo je teško, ali više s mentalne strane, nego li fizičke, igračke... Sjećam se da sam trebao igrati protiv prvog nositelja, igrača iz Danske. On je odustao od turnira, pa sam tada znao da mogu daleko dogurati. I baš zbog toga, nije bilo lako”, pojašnjava Dinata.

„To nije samo medalja ko medalja, to je i bolja kategorizacija, bolje financije, bolji treneri... To je i veća vidljivost ovog sporta u Hrvatskoj”, nadodaje Galjer.

To nije sve: Dinata je ozbiljan kandidat za Los Angeles 2028. godine!

Hrvatska prije Danijelovog dolaska u Hrvatsku, nije imala medalju. Također, nikada nismo imali predstavnika u badmintonu na Olimpijskim igrama. I to se mijenja činjenicom da je Dinata uvršten u program Hrvatskog olimpijskog odbora kao ozbiljan kandidat, ili točnije pretkandidat, za iduće Igre u LA-u.

„Nastup na Olimpijskim igrama je san svakog sportaša. Sada, kada sam primljen u hrvatsku reprezentaciju, znam da imam šansu za otići na Olimpijske igre. Ali, trebat će puno rada, treninga, odricanja. Čeka me još puno puno toga. Imam još tri godine do sljedećih igara, u Los Angelesu 2028. godine. Dovoljno vremena, u kojem ćemo vidjeti hoću li uspjeti ili ne”, riječi su, sada već hrvatskog badmintonaša.

„I prije uspjeha na Europskom prvenstvu je zadovoljio kriterije da bude kandidat. Potpisao je ugovor, koji mu jamči financijska sredstva, kao i ostalim kategoriziranim sportašima. Ovim putem zahvaljujem HOO na potpori. Ovaj rezultat iz Danske ga gura u top 100. To je fantastično za naš sport. Bitno je zdravlje i mislim da neće biti problema”, pojašnjava Galjer.

Priča zbog koje je otišao iz Indonezije je iz rubrike „za ne povjerovati”

Badminton je najvažniji sport u Indoneziji. Stotine tisuća mladih badmintonaša, sanjaju jednog dana postati zvijezde. Međutim, u toj „badmintonskoj meki”, ipak nije sve bajno. Ili, bolje rečeno, nije sve pošteno.

„Zamislite ovo. Mnogi roditelji lažiraju godine svoje djece, kako bi mogli nastupiti na juniorskom nivou i time biti dominantni. Osobno sam se, kao igrač, borio protiv toga. Nisam lažirao svoje godine kada sam bio u mlađim uzrastima, ali zato nisam mogao pobijediti neke, koji su lažirali svoje godine, i tada bili stariji nego što piše u dokumentima. U Indoneziji je lako dobiti lažni rodni list, a o tome više nitko ne govori. Ni treneri, ni igrači... U svakom slučaju, jako je teško uspjeti u ovom sportu u Indoneziji”, iskreno govori Daniel.

Zbog svega ovoga, Hrvatska mu je, kakve god da uvjete pruža, puno bolja opcija od Indonezije.

„Za Hrvatsku sam prvi put čuo kada je osvojila srebro na Svjetskom nogometnom prvenstvu 2018. godine u Rusiji. Sjećam se i da sam gledao tu utakmicu s obitelji. Tada nisam znao puno o Hrvatskoj, osim da je riječ o nogometnoj velesili”, kazao je. Život se tako posložio, da nekoliko godina kasnije, ima priliku ispisati povijest hrvatskog sporta, a u isto vrijeme, ostvariti svoje sportske ciljeve.

Sada živi u Zagrebu. Kao član BK Dubrovnik, prvo mjesto koje je posjetio u Hrvatskoj, bio je upravo Dubrovnik. Kako nam kaže, posjetio je staru gradsku jezgru, nakon čega mu se čini da je to najljepši grad, koji je do sada posjetio u svom životu. Pitanje za kraj bilo je o tome, osjeća li pritisak zbog očekivanja, koja sportska javnost sada ima prema njemu.

„Ne osjećam pritisak. Pokušavam i dajem sve od sebe u ovom sportu. Nadam se da će zbog mog povijesnog uspjeha na Europskom prvenstvu, više djece biti zainteresirano za igranje badmintona u Hrvatskoj. Također, nadam se da će zbog svega toga, ovaj sport biti ozbiljnije shvaćen u Hrvatskoj, nego li sada”, zaključuje Dinata.