No, ovo je izdanje Ritma sporta bilo ipak nešto posebnije. Najprije vaterpolo i vodeni sportovi, kako je to u Prvoj ligi i Ritmu sporta bilo desetljećima, pa onda malo veslanja, automobilizma, a na kraju poseban dio emisije za četiri desetljeća dugu karijeru. Ljudi iz dubrovačkog i hrvatskog sporta podijelili su svoje uspomene i anegdote s gospodinom Buconićem: Vjeko Kobešćak, Niko Pulić, Darko Kunce, Goran Sukno, Dean Bauer, Ivo Dragić, Maro Kapović i mnogi drugi. U tome je pripomogao i njegov sin, Mario Buconić, koji je zajedno s ocem vodio današnju emisiju.

„Htio sam izbjeći emocije, ali na kraju sam ipak zasuzio, a glas je malo zadrhtao. Ipak je to 41 godina posla kojeg sam izuzetno volio. Imao sam tu privilegiju da radim ono što volim, a volim ono što radim. Sport mi je bio ljubav i hobi, a na kraju mi postao ljubav i posao. Malo se ljudi može pohvaliti time, vjerujem...“, iskreno je za Dubrovački dnevnik progovorio Davor Buconić nakon posljednje emisije.

Mnogi su se suradnici jutros u eteru prisjetili nekih sportskih, a češće i anegdota koje nisu nužno vezane uz sport. Druženja, večere, kašnjenja na avion, gubitak dokumenata. Tisuće i tisuće minuta provedenih na sportskim terenima i oko njih.

„Nemam neka materijalna bogatstva, ali imam sva zlata i srebra. Silno bogastvo. A to su uspomene na natjecanja, posao, utakmice, zemlje i gradove koje sam obišao i prekrasne ljude koje sam zbog sporta upoznao. Zahvaljujem se svima koji su bili uz mene na radiju“, kazao je Buconić.

 „Ostanite živo i zdravo, želi vam Buconić Davor!“ Pa onda Mišova „Adio, sad Adio“. Tim je riječima i melodijama završio jutrošnju emisiju i započeo novu fazu u svom životu – zasluženu mirovinu, u kojoj i dalje neće mirovati. Bivši rukometaš, sada aktivan boćar i vratar u malom nogometu, nastavit će svoje sportske misli i dalje pretakati u stranice Sportskih novosti, jer i tamo je dugogodišnji suradnik.

Rafael Barkiđija