OVO JE ENERGETSKI PLAN NJEMAČKE; Gase se termoelektrane zbog neprofitabilnosti!

Polazimo od prvog primjera: Njemačka.

Energetski stručnjak Damir Begović, jedan od glavnih zagovarača gradnje TE na ugljen u Pločama, u više navrata je spominjao velike termoelektrane u Njemačkoj i Nizozemskoj, kao primjer uspješne industrije čijim koracima bi trebala krenuti i Hrvatska u svom energetskom razvoju. Istina, obje zemlje su primjer postojećih energetskih monstruma, a njihov energetski razvoj je svakako baza na osnovu koje bismo trebali promišljati o energetskom razvoju kojemu Hrvatska teži ili bi trebala svakako težiti.

Shodno tome, prilikom medijskih gostovanja isti je spomenuo kako konkretno njemački energetski div RWE gasi TE na plin zbog neprofitabilnosti s čime je opravdao okretanje ugljenu kao najpogodnijem energentu. ''Zašto ugljen? Njemački RWE planira zatvoriti 6900 MVV TE na plin jer su neisplativi!', rekao je Begović.

Tragom njegovih teza, okrenuli smo se istraživanju kako bismo uvidjeli što se uistinu događa s tom velikom energetskom kompanijom . Uistinu, njegova tvrdnja je potkrijepljena, no izostavljen je ključni dio. Energetski div RWE gasi TE na plin, no zaboravio je spomenuti da jednako tako gasi i one na ugljen. Razlog je isti – neprofitabilnost zbog uzleta obnovljivih izvora energije. I to mu je promaknulo.

Josip Jurčević se, braneći inicijativu Luka Ploče Energije kojoj je na čelu, također oslonio na njemački primjer. 'Na isti ugljen i uz istu tehnologiju u Njemačkoj se koriste i grade danas postrojenja i ovog tipa, ove tehnologije. Ovo je vrhunac tehnologije koja je dosegnuta danas i bit će sigurno u trendu i aktualna sljedećih 20-30 godina', izjavio je u jučerašnjem medijskom istupanju.

Ponukani tvrdnjama kako je Njemačka odličan primjer na koji bi se protivnici mogli osloniti i preusmjeriti svoje razmišljanje o TE na ugljen, te kako Njemačka i dalje promiče gradnju TE na ugljen na svojim prostorima uz najsuvremeniji tehnološki pristup, malo smo istražili i što se uistinu zbiva u toj zemlji kada je u pitanju energetsko usmjerenje. Hoće li zaista vrhunac tehnologije u gradnji TE na ugljen biti aktualan sljedećih 20-30 godina kako kaže Jurčević? Vjerojatno hoće. Ali u silaznoj putanji s ciljem postupnog dugogodišnjeg 'eliminiranja' TE na ugljen i plin. I to ne samo zbog neisplativosti koja već uzima maha, zbog njemačkog plana Energiewende kojim se radi jedan ogromni zaokret u okretanju obnovljivoj energiji, već i zbog EU direktive (LCPD) koja postupno ide u tom smjeru. To mu je promaknulo.

Uz brojne informacije, tako smo se podrobnije  upoznali i s Energiewende. Poznato?  Naime, riječ je o planu s kojim Njemačka aktivno radi na sprovođenju energetske tranzicije na obnovljive izvore energije. Smatra se najodvažnijim i najkompleksnijim tehnološko-ekonomskim pothvatom  u povijesti čovječanstva. Plan živi već više od desetljeća i Njemačka aktivno radi na njegovom sprovođenju unatoč enormnim troškovima i financijskim izdacima koje je donio sa sobom. Zar bi se bezrazložno upuštala u tako riskantan i skup izazov kojim želi praktički eliminirati i ugljen kao energent kojeg upravo sama najviše zagovara već dugi niz godina?

Donosimo detalje.

Energetski divovi u Njemačkoj gase termoelektrane na plin i ugljen

RWE je najveći privatni energetski koncern u Europi i jedan od najvećih u svijetu, zapošljava 72 tisuće ljudi i gradnja termoelektrana na plin i ugljen, kao i onih nuklearnih, baza je njihovog poslovanja. U Hrvatskoj je svoje energetske tragove ostavio na Plominu 2 gdje je aktivno sudjelovao u realizaciji gradnje tog postrojenja.

Naime, u kolovozu 2013. što i nije bilo tako davno, iz RWE-a je odaslano javno priopćenje u kojemu jasno navode kako će smanjiti proizvodne kapacitete zbog kontinuiranog uzleta obnovljivih izvora energije. U planu im je tako ugasiti brojne termoelektrane na plin u ugljen koje su smještene baš na prostorima Njemačke i Nizozemske na koje su pozivaju zagovarači u Hrvatskoj.

"Zbog nastavljenog procvata solarne energije mnoge elektrane u cijelom sektoru i u Europi više ne posluju u plusu'', stoji u istom priopćenju uz naglasak kako je neto dobit pala za čak 38%. "U prvoj polovini 2013. operativni rezultat odjela za proizvodnju energije iz konvencionalnih izvora smanjen je za gotovo dvije trećine. Glavni je uzrok tog smanjenja veliki pad marži u elektranama", izvijestili su iz kompanije te nadodali kako su navedene nepovoljne utjecaje na poslovanje uspjeli amortizirati pozitivnim ishodom u arbitražnom postupku koji se vodio s ruskim Gazpromom.

Zanimljivo, isti energetski gigant, nakon što je kao HEP-ov partner sudjelovao na izgradnji Plomina 2, prije dvije godine je odbio ulaganja u Plomin C. Naime, tada se RWE oglasio priopćenjem da podržava projekt TE Plomin C, ali da nije spreman ući u investiciju, već se nudi kao zastupnik i tehnički savjetnik. Uzimajući u obzir nova usmjerenja kojima u RWE-u teže, nameće se zaključak kako je tehnička podrška Plominu C, uz izostanak investicija s njihove strane, ništa drugo nego lukavi poslovni manevar.  

Inače, nova energetska strategija RWE kompanije, vidljiva je i na njihovim službenim web stranicama. Postoji posebni odjeljak gdje su jasno iskazali kako se vide u budućnosti.

Njemački energetski gigant E.ON slijedi RWE

Sličnom linijom kreće i veliki njemački energetski div E.ON. Početkom 2013. godine,objavio  je namjeru zatvaranja 11.000 MW svojih elektrana na plin i ugljen. Razlog: također neisplativost!

Naime, njihovo opravdanje leži u tome kako je Njemačka doživjela ogroman rast obnovljivih izvora energije koje imaju prioritet na mreži pred energijom proizvedenom u elektranama na ugljen i plin. To je dovelo do toga da su ranije profitabilne elektrane počele raditi kao podrška sustavu, što je smanjilo njihov broj sati rada i istopilo prihode. Ujedno se navodilo kako će se i neka zatvaranja dogoditi uslijed primjene Europske direktive (LCPD) koja požuruje zatvaranje starih elektrana, mahom onih na ugljen. Uz to, E.on je još prije toga najavio odustajanje od snažnih TE na ugljen koje je imao u planu obzirom da je odlučio  svoje investicije usmjeravati u distribuiranu proizvodnju te u obnovljive izvore.

Transformacija energetike kako je vide u budućnosti i na koju se aktivno usmjeravaju, također je vidljiva na službenim stranicama te kompanije.

E.on je u isto vrijeme nagovještavao kako planira gašenje i najmodernije europske plinske elektrane Irsching u blizini grada Vohburg, jer je ogroman rast obnovljivih izvora energije učinio plinske elektrane neekonomičnima. "Čak i plinske turbine u Irschingu imaju problema. Uskoro će se dogoditi da će elektrana raditi manje od 2.000 sati godišnje, i neće stvarati dovoljno prihoda da bi pokrila troškove, a pod tim uvjetima ne možemo opravdati njen konstantan rad", kazao je za medije glavni izvršni direktor Johannes Teyseen.

Njihov sadašnji fokus na usklađivanje energetskog razvoja sa standardima kojemu su zakoračile brojne europske zemlje, također je jasno vidljiv na službenim stranicama.

Osim RWE i E.On-a, postoje i brojne druge energetske kompanije u Njemačkoj koje slijede ovu novu energetsku filozofiju, ali smo se za sada oslonili na ova dva energetska diva koja su kao primjer prozivali zagovarači inicijative za gradnju TE na ugljen u Pločama.

Njemačka zagovara ugljen ili ga se želi riješiti?

Spomenuli smo već Europsku direktivu, pa valja napomenuti da će Njemačka uslijed iste direktive, poznate pod kraticom LCPD, između 2013. i 2015., prema procjenama njemačkih regulatora, ugasiti 7,3 GW snage iz starih postrojenja na ugljen, te daljnjih 1,1 GW u 2016. Konkretno, ovo procjenjuje Savezna mreža agencija za električnu energiju, plin, telekomunikacije, poštu i željeznice, naziva Bundesnetzagentur. S druge strane, ICIS je objavio i kako je otkazano ukupno 3,7 GW projekata na ugljen.

Njemačka, doduše, ne odustaje kompletno od TE na ugljen, dapače, spominje je se kao najvećeg zagovarača istih, no ukoliko najveći energetski div RWE kapitulira pred alternativnim rješenjima, poput obnovljivih izvora energije, jasno je da možda ipak ta tvrdnja definitivno nije nešto što se treba uzeti 'zdravo za gotovo'.

O tezama da TE na ugljen i dalje cvatu na prostoru Njemačke i kako nova postrojenja niču i danas, pronašli smo zanimljiv komentar ekologista Roberta Wilsona iz Breakthrough Institute koji je u siječnju ove godine pisao o rastu TE na ugljen u Njemačkoj. Prema njegovom osvrtanju, ne treba čuditi kako se brojna nova postrojenja otvaraju i danas u Njemačkoj, obzirom da su ugovorena dosta godina ranije. Konkretno, upozorio je kako su svi ugovori o gradnji novih TE na ugljen, koje su priključene na mrežu 2012. ili su u gradnji, sklopljeni ranije. 'U razdoblju 2011.-2015. bit će priključeno na mrežu devet novih TE na ugljen instaliranog kapaciteta 10,7 GW, a odluke o tome donesene su 2005.-2008.', poručio je. Prema njegovom osvrtanju, ne treba čuditi kako se brojna nova postrojenja otvaraju i danas u Njemačkoj, obzirom da su ugovorena dosta godina ranije.

Deutsche Welle je pak u veljači ove godine nagovijestio jedan veliki njemački projekt: Njemačka priprema ogroman infrastrukturni projekt, a radi se o snažnom dalekovodu koji bi energiju dobivenu od vjetra i mora na sjeveru prenosio kroz čitavu zemlju. Riječ je o projektu koji se već naziva "okosnicom energetske revolucije" koja teži energiji iz obnovljivih izvora', napisali su.

Tragom ovih informacija, došli smo do Energiewende. Riječ je o iznimno važnom i velikom energetskom zaokretu na kojemu Njemačka danas radi kako bi ostvarila svoj veliki san o zelenoj energetici.

Energiewende – njemački san o zelenoj energetici

Energiewende je njemački izraz za energetsku tranziciju. Naime, on definira plan prijelaza Njemačke  na održivu ekonomiju uz pomoć obnovljivih izvora energije , energetske učinkovitosti i održivog razvoja . Konačni cilj je ukidanje ugljena i drugih ne - obnovljivih izvora energije, a takva tranzicija dobila je zakonodavnu podršku 2011. godine. Jedni od glavni aspekata i ciljeva Energiewende uključuju:

   -  smanjenje stakleničkih plinova čak od 80-95 % do 2050.
    - ciljevi o obnovljivoj energiji  koja bi trebala ostvariti  60 % udjela do 2050.

Njemačka savezna Vlada je prigrlila ovakav energetski plan što je rezultiralo ekspanzijom obnovljivih izvora energije zbog čega su već zatvorene i brojne nuklearne elektrane. Naravno, ovakva strategija povukla je za sobom i neke nepopularne posljedice te se smatra da predstavlja najveći izazov s kojim će se u koštac hvatati Angela Merkel u svom novom mandatu. Valjda to govori dovoljno o ozbiljnosti njihovog plana.

Njemačka je, naime, zbog ovakvih mjera i sprovođenja Energiewende, doživjela i porast cijena električne energije gdje je dosta tereta svaljeno na krajnje potrošače, obzirom da je kompletna energetska tranzicija na obnovljive izvore energije u njihovoj državi rezultiralo izdašnim financijskim ulaganjima.  Enormni financijski izdaci pripisuju se svojevrsnom politikantstvu, ali i prirodnim resursima s kojima raspolaže Njemačka. Drugim riječima, vjetroelektrane se mogu postaviti samo tamo gdje vjetra ima, a rade samo onda kad on puše. Solarne elektrane proizvode samo po danu, a dnevno kretanje njihove proizvodnje izravno je vezano s kretanjem sunca, a ne s potrošačkim potrebama. Utoliko, da bi se takvim proizvodnim objektima zamijenilo velike centralizirane sustave – poput termo i nuklearnih elektrane – bilo je potrebno uložiti golem novac u razvoj nove distributivne infrastrukture, kao i tehnologija skladištenja energije.  To je ključni uvjet tranzicije k zelenoj energetici, kakvoj teži Njemačka.

Energiewende se zapravo smatra jednim  najodvažnijih i najkompleksnijih masovnih tehnološko-ekonomskih pothvata u povijesti čovječanstva! Mnogi kritičari smatraju pak kako je danas, više od deset godina trajanja, desetaka milijardi potrošenih eura i golemog napretka koji je postignut, priča o Energiwendeu prvenstveno priča o političkim kalkulacijama, krivim odlukama, neželjenim ishodima i na koncu – visokim troškovima. Upravo zato je pred Angelu Merkel  u novom mandatu stavljeno redefiniranje njemačke energetske strategije, budući o njoj ovise europski, pa i svjetski energetski trendovi. Upravo će budući potezi, kako navode neki mediji, odrediti hoće li se njemački san o zelenoj energetici na kraju pretvoriti u noćnu moru ili će pak uspjeti u tom svom zelenom snu.

No, krajem 2013.potvrđena je i konačna odluka koja je aktualna danas: njemačka Vlada je i dalje odlučila raditi i planirati energetsku strategiju kako nalaže baš taj plan, što potvrđuje njihovu odlučnost da nastave i završe započeto bez obzira na svojevrsne nepopularne posljedice istog. Milijuni su ljudi rekli da žele takvu strategiju, da su spremni za nju se založiti i uložiti, prihvatile su to lokalne vlasti, pa pokrajine i konačno i federalna vlast. Krajnji potrošači su pristali snositi teret plana, uvjereni da je to njihov zajednički zalog za bolju i zdraviju energetsku budućnost.  Zar je vjerovati da jedna Njemačka ide u potpuno krivom smjeru?

Kažu, zašto su TE na ugljen dobre za jednu Njemačku, a loše za Hrvatsku? Tako je Ivan Pavlović prilikom jednog medijskog gostovanja izjavio:  'Kako nešto što je primjereno Njemačkoj, nije primjereno Hrvatskoj?'

Nakon ovih informacija, moglo bi se postaviti pitanje: Zašto je TE na ugljen dobra za Hrvatsku ako ista ta Njemačka trenutno sprovodi svojevrsni energetski plan kojim bi ih u potpunosti isključila za nekoliko desetljeća? Zašto je Hrvatskoj dobro nešto čega se jedna Njemačka odriče?

Foto: DESERTEC Foundation

Ljubica Foškulo