SRETAN USKRS! Prisjetimo se zašto bojamo jaja i zašto ih nosi uskršnji zec

Običaji koji se vežu uz Uskrs, korijene vuku iz pretkršćanske, odnosno poganske tradicije, a tradicionalno se manifestiraju na razne načine u različitim krajevima Hrvatske i svijeta. Neki narodni običaji o Uskrsu sežu iz pretkršćanskih razdoblja isprepleteni s novijim kršćanskim elementima koji sadržavaju i magijsko simbolične radnje.

No, i bojanje jaja, uskršnji zec i vatra zajedno predstavljaju glavnu simboliku Uskrsa, pobjedu nad smrću, uskrsavanje. Prema pravilima Katoličke crkve, datum Uskrsa određuje se kao prva nedjelja koja pada nakon 14. dana mladog mjeseca počevši s 21. ožujkom. Ovako određen datum može biti u rasponu između 21. ožujka i 25. travnja, pa je zato Uskrs pomični blagdan, ali u okviru prvih mjesec dana proljeća. Upravo i vrijeme kada slavimo Uskrs nosi svoju simboliku: Proljeće je razdoblje započinjanja novog godišnjeg ciklusa, nakon što je prošli završio smrću prirode u zimi. Sada ta ista priroda uskrsava iz mrtvih, preporađa se, i uvijek na drugačiji način.

Bojanje jaja i uskršnji zec, simboli su koji postoje oduvijek i koji su općeprihvaćeni u kršćanskom svijetu. Bojanju jaja svi pristupamo s veseljem, ali rijetko se zapitamo odakle potiče ta djelatnost i zašto to činimo. Jednako tako je i sa zecom: Kako se ta simpatična životinja 'uvukla' u najveći kršćanski blagdan i postala općeprihvaćenim simbolom Uskrsa? Pravo je vrijeme da se prisjetimo njihovog značenja.

Zašto bojamo jaja za Uskrs

Upravo je bojanje jaja za Uskrs najrasprostranjenija je i najpoznatija uskrsna tradicija kojoj se često najviše vesele najmlađi. Pisanice su duboko ukorijenjene u tradiciju a, nekoć su bile tradicionalan dar među zaljubljenima gdje bi bile ukrašene ljubavnim motivima. Tako bi djevojke u Podravini svoje dobivene pisanice ponosno stavljale na prozore, a u Dubrovniku bi mlade zaručniku darovale tucet jaja, a budućoj svekrvi ispekle bi pletenicu od tijesta.

Zašto pisanice? One su, naime, simbol plodnosti, novoga života, rođenje novog proljeća, stoga ne čudi da su upravo one najprihvaćeniji simbol Isusovog uskrsnuća s kojima obilježavamo najveći i najsvečaniji kršćanski blagdan.

Zašto ih bojamo? Vjeruje se da je razlog bojanja dodatno naglašavanje njihove simbolike s bojom, kao i ispisivanjem magijskih riječi ili motiva u prošlosti. S vremenom se to pretvorilo u zabavno druženje s obitelji, kojoj se najviše vesele najmlađi, a u većini naših krajeva, toj kreativnosti se prepuštamo na Veliku subotu. Zgodno je spomenuti kako se najveća pisanica na svijetu nalazi u Kanadi, a među najpoznatijima su Fabergé jaja.

Zašto nam uskršnja jaja nosi uskršnji zec

Zeko, koji se ne spominje ni u Bibliji, postao je sastavni dio uskršnje simbolike i upravo on za Uskrs nosi šarena jaja. Tradicionalno, svi za Uskrs govorimo u uskršnjem zeki, no veliki broj ljudi zapravo ni ne zna kako se ta životinja 'uvukla' u simboliku najvećeg kršćanskog blagdana i postala zaštitni znak Uskrsa.

Da bismo shvatili, otkud zec za Uksrs, moramo se vratiti u daleku prošlost jer i on spada među simbole koji vuku svoje korijene iz pretkršćanskog razdoblja. U grčkoj antici zec je, naime, već imao status kultne životinje zbog svoje sposobnosti brzog i obilnog razmnožavanja, zbog čega je bio sveta životinja boginje ljubavi Afrodite. Zanimljivo je da su i Rimljani, smatrajući zeca simbolom plodnosti, jeli zečje pečenke, misleći da će se na taj način rasplodna moć prenijeti na muškarce i omogućiti rađanje muške djece.

U ranom kršćanstvu, papa Zaharije je čak zabranio konzumiranje zečjeg mesa, kako se njihova 'pohotljiva' osobina ne bi prenijela na ljude, no zec je preživio tu Papinu odredbu, a to što nije uspjelo iskorijeniti, kršćanstvo je jednostavno integriralo u svoje običaje.

Tako upravo zec kao simbol plodnosti, na Uskrs nosi šarena jaja.

Zašto palimo vatru?

Iz poganskih je običaja Crkva prihvatila i paljenje vatre na Uskrs, no pridodano mu je novo značenje. U tom smislu ona ne predstavlja "vatru pakla", već simbolizira svjetlost i sunce koje dolazi s Istoka, a blagoslov vatre u uskršnjoj noći simbolizira uskrslog Krista.

U nekim se krajevima još uvijek pred Uskrs grade velike lomače koje se pale u uskršnjoj noći i služe kako bi se mještani okupili na jednom mjestu i zajedno uz druženje obilježili ovaj katolički blagdan.U sjeverozapadnoj Hrvatskoj često se pale uskrsni krijesovi, tzv. vuzmenke. Na misi se pali uskrsna vatra na žutoj ili bijeloj uskrsnoj svijeći.

Slavljenje Uskrsa u svijetu

Zavirili smo malo u svijet da vidimo kako se tamo slavi Uskrs. Evo što smo našli na Wikipediji.

U Sjevernoj Americi Uskrs je dijelom sekulariziran, odvojen od sakralnog. Najpoznatiji je običaj lova na pisanice - roditelji ili rodbina skriju pisanice u kući ili dvorištu, a potom ih djeca traže. Naime, djeca vjeruju da ih je preko noći skrio uskrsni zec zajedno s drugim slasticama ili darovima u uskrsnoj košari. Brojne obitelji odlaze na nedjeljnu uskrsnu misu ujutro, a održavaju se i uskrsne parade.

Belgija ima slične tradicije kao Amerika ali se češće govori da uskrsna jaja donose zvona iz Rima. Naime, priča govori da zvona sa svake crkve na tihu subotu ne zvone jer su otišla u Rim.

U istočnom dijelu Nizozemske pale se uskrsne vatre u sumrak. U okolici Magdeburga dječacima se simbolički "isprašio tur" da bi se iz njih istjeralo loše ponašanje. Taj je običaj bio čest i u Škotskoj gdje postoji izreka "istučen kao na Uskrs" koja znači da je za neki prijestup dobivena preblaga kazna.

U Norveškoj je zanimljiva tradicija da se na Uskrs rješavaju ubojstva - na televizijskim su programima detektivski filmovi, časopisi objavljuju kriminalističke priče, a čak i kartoni mlijeka imaju priče o neriješenim ubojstvima. Druga je tradicija igranje Yahtzee igara. Norvežani i Danci na Veliku subotu u džepovima nose komadiće beskvasnog kruha umotanog u bijelo platno da bi ga pojeli u ponoć. Sam običaj bio je čest i u vikinško doba kad su Vikinzi nosili sa sobom zimzelene bobice koje su simbolizirale život.

U Finskoj i Švedskoj tradicija je bojanje jaja. Malena djeca odjevena kao vještice skupljaju slatkiše od vrata do vrata u zamjenu za ukrašene cice-mace. To je rezultat miješanja ortodoksne tradicije blagoslivljanja kuća s grančicama cice-mace te skandinavske vještičje tradicije.

U Brazilu se u pokrajini Minas na Veliku subotu džepovi pune komadićima kvarca koji se na Uskrs ostavljaju kod kuće.
U Polineziji se na Veliku subotu krste školjke za koje se vjeruje da su povezane s morskim duhovima. Nakon obreda vraćaju ih u more gdje uskrisuju novi život.

U Laponiji se uz pjesmu i ples igraju sa snijegom, prave se snjegovići te se slavi Isusovo uskrsnuće i buđenje prirode. U Rusiji se uz tradicionalna jela veže i običaj čestitanja trostrukim ljubljenjem u obraz. U Meksiku se na ulice postavljaju papirnati likovi Jude Iškariotskog unutar kojih je nepripremljen vatromet.

U Bugarskoj i Rumunjskoj na Veliku subotu stavljaju se brašno, sol, kvasac i pisanice na prozore, a od tih se sastojaka na Uskrsni ponedjeljak zamijesi kruh. Potom se kruh blaguje da bi godina bila plodna.

Na Lampedusi, talijanskom otočiću na Uskrs se zaboravljaju sve svađe i nesporazumi. Na Veliku subotu Sicilijanci kući nose cvijet pasjeg zuba koji tog dana ima magične moći te donosi veselje i ispunjavanje želja. Sličan je običaj razvijen i u Poljskoj gdje se Uskrs naziva Wielkanoc (velika noć) što upućuje na vjerovanje i održavanje obreda u uskrsnoj noći.

U Španjolskoj plutaju splavi s ukrašenim figurama koje predstavljaju likove iz biblijske priče o Kristovu uskrsnuću. Česte su povorke i gozbe.

Važno je spomenuti još jedan tradicionalan element. Naime, uz obojena jaja, na blagdanskom stolu zasigurno će se naći i 'uskršnje' namirnice poput šunke, mladog luka, rotkvica, sirnice i brojne druge delicije. Bilo da je riječ o skromnijem ili bogatijem blagdanskom stolu, najvažnije je provesti ovaj dan u krugu najmilijih i u radosnoj i mirnoj atmosferi. Ujedno, ne zaboravite 'tucnuti' koje jaje i oživjeti tradicionalnu uskršnju igru koja će razveseliti posebno najmlađe.

Redakcija Dubrovačkog dnevnika svima želi sretan i blagoslovljen Uskrs!