'Samo vi šutite i pustite da i dalje umiremo kao stoka od azbestoze, antrakoze, karcinoma, sutra zbog trafostanice, termoelektrane'
Predsjednica Udruga Lijepa naša za Dubrovačko - neretvansku županiju Ana Musa uputila je otvoreno pismo koje prenosimo u cijelosti.
Postoji li itko na ovome svijetu tko može, hoće i želi pomoći građanima Grada Ploča, nad kojima se godinama sustavno vrši pravi teror kojega oni koji to čine nazivaju „razvojnim investicijama“. U gradu je vladao HDZ, pa SDP, pa sada opet HDZ, ali teror ostaje.
Imali smo 50 godina, od pedeset i neke do konca devedesetih teror azbestnog lobija, i tek smo 2010. najveći dio azbestnoga otpada uspjeli izmjestiti iz grada, ali ogromna količina toga je ostala po maslinicima. Današnja vlast (Fond za zaštitu okoliša) uopće više i ne reagira na naše dojave. Tako danas usred grada, tik do dječjeg igrališta imamo ruglo od nekadašnje škole sa azbestnim krovom koji se urušio, a svi koji se bave zaštitom okoliša znaju što znači kada azbestni pokrovi puknu i praše. No, ovo su Ploče, koga briga.
Idemo dalje! Od 1986. energetski (ugljeni) lobi zahtijeva termoelektranu na ugljen u Pločama, a HEP je 2010. napravio projekciju (http://www.hro-cigre.hr/CMS/content/1/161/Branimir_Los.pdf ) sa čak 2x800 MW na ugljen. Što se sada radi od građanskih prava, to je posebna priča. Nevidljiva ruka (a svi znaju tko stoji iza toga) plete konce oko Neretve i Neretvana da ih uvjere kako im je za opstanak ostala jedina mogućnost TE. A građani je neće, pa neće, pa organiziramo Građansku inicijativu, pa tribine, pa prosvjede (u ožujku i svibnju o.g.), i stalno vičemo NE TE, ali oni koji imaju političku i financijsku moć kažu DA TE. Čak sam i predsjednika Republike molila za pomoć, ali je očito da njemu što na jedno uho uđe, na drugo izađe. Ovo su Ploče na kraju svijeta. Ali, termoelektrane neće biti, po cijenu naših života, zapamtite, neće je biti!
Opet idemo dalje: na prevaru se u urbanome dijelu grada izgrađuje trafostanica jakosti 110/10/20, investitori su HEP i HAC. Građani nisu protiv trafostanice koja je bila planirana podno gradskoga groblja, ali su jako, jako protiv lokacije u urbanome dijelu grada, gdje su je prebacili u Prostornome planu. Puno je dubioza oko dozvola i drugih dokumenata za TS, jer nakon potpisa 2.400 građana koji su tražili referendum protiv lokacije, i nakon odluke Gradskoga vijeća da se stavi veto na izmjenu PP, a trafo uspješno napreduje i investitori prkose svima nama, stvar je predana DORHu, pa se nadamo da ćemo jednom saznati tko je i koliko kriv. Tko od nas preživi, naravno! A u narodu kipi, kipi, no, koga briga. Ploče su ovo, na kraju svijeta, pa vlast - ni gradska, ni državna ne reagira na danonoćni teror moćne tehnike koja buši kamen živac, bagerira, urlici pikamera i ostale tehnike odzvanjaju po cijelome gradu, a ljudi izludjeli. Došla neka gospoda iz Min. zdravlja, mjere i kažu nakon petnaestak dana: nema neionizirajućeg zračenja! Prije njih drugi stručnjaci opet kažu da nema nedozvoljene buke (u početku je i službeno bilo buke iznad dozvoljene granice, ali uskoro su, kod drugoga mjerenja utvrdili drugačije).Blaženo neznanje! Sve za napredak i razvoj, sve protiv naroda, naravno. Koga briga ovaj mirni, usnuli narod koji u sebi bjesni, a ipak šuti! Za sada!
Idemo još dalje: od 2005. godine do danas po gradu nemilice praši antracit, ali i ostali rasuti tereti. To toliko strašno izgleda, da onaj tko nije iz Ploča ne može ni zamisliti. Iz Luke poručuju da čine sve što mogu. Dizali smo prosvjed 2007. I tražili da se barem vagoni puni toga praha prekriju, jer voze kroz cijelu dolinu (u BiH se prekrivaju), a u selu Komin vlak vozi direktno kroz selo. Njima praši iz vagona, nama sa višemetarskih gomila. Svi građani su ogorčeni, ali sve se svodi na to: činimo sve, bit će bolje. A kad je antracit u pitanju, to bolje čekamo već devet godina. Za sve što ovdje navodim, naravno da imam i dokumentaciju.
To što nam rade ne bi radili u najzaostalijim, najprimitivnijim zemljama svome narodu . A mi, tobože, u EU. Ma kakva EU, kakve trice
Na karti Agencije za zaštitu okoliša koja je otvorila stranicu na kojoj se može provjeriti kvaliteta zraka nema Grada Ploča, iako već niz godina mi građani imamo doista velike probleme sa zrakom, uz stalno uvjeravanje Luke Ploče kako nam je zrak kvalitete I. kategorije. No, ni Grad ni Županija očito ne smatraju da je potrebno vršiti kontrolu zraka u Pločama, jer su mi u Agenciji rekli da ne mogu objavljivati ono čega nemaju – a nemaju te podatke jer im ih nitko ne šalje.
Mi smo građani istinske žrtve, jer nam ljudi masovno umiru od azbestoze, a ne znamo jesu li već počeli i od antrakoze, pošto imamo puno karcinoma pluća. Koje će biti posljedice zračenja trafostanice koju upravo grade silom moći, tek će se vidjeti.
U Bakru tuže riječku luku zbog onoga što čini građanima toga grada, za nas se nema i neće nitko boriti. Zavod(i) za javno zdravstvo ne obavještavaju javnost o stanju zdravlja i umiranju u Pločama. Od njih samo znamo da nam je more na gradskoj plaži toliko zagađeno da se tu ne smijemo kupati. Nakon crnila kojemu su svjedoci SVI građani Ploča, mi, na moru, ne smijemo se kupati u moru u svome gradu, moramo putovati kao turisti. Nikakva, ama baš nikakva prava mi, građani Ploča nemamo. Govorim o narodu, ne o političkim vojnicima.
Čini mi se da smo mi, građani, zapravo remetilački faktor napretku luke i interesu Republike Hrvatske. Samo vi svi i dalje šutite i pustite da umiremo kao stoka,ali ipak nešto učinite da preživimo do sljedećih izbora, nestat će vam dio glasačke baze.
Obvezala sam samu sebe kao predsjednica Udruge Lijepa naša za Dubrovačko neretvansku županiju, ali i kao gradska i županijska vijećnica da ću se boriti za istinu, i na svaki način, u svakoj prilici govoriti o onome što nam čini (i ne čini )lokalna i državna vlast i umrežene interesne grupe.
Zahvaljujem, s poštovanjem! Ana Musa, Ploče