OVO JE PRVA KATEGORIJA KVALITETE ZRAKA: I upravo to se udiše u Pločama

Gospodin Zdravko Srzentić je imao izvrsno oko za prekrasne fotografije, ali je zadnjih godina ulovio i vrlo ružne momente s kojima je najjasnije ukazivao protiv kakvih Ploča se borio i upravo tu njegovu kolekciju fotografija objavli smo prije dva mjeseca na našem portalu. Ana Musa je s reakcijom oko ispitivanja zraka pokazala da će nastaviti njegov rad po tom pitanju, a s obzirom na vijest kako bi ga mogla i službeno naslijediti o kojoj možete pročitati ovdje, možda je najbolje podsjetiti protiv čega točno će usmjeriti svoju borbu.

Vjerovali ili ne, i naslov i fotografije jednako govore o našoj stvarnosti, samo su fotografije pitanje percepcije golog oka, a citat iz naslova rezultat službenih analiza ispitivanja kakvoće zraka u 2013. godini. Znači, na fotografijama promatrate 1. kategoriju kakvoće zraka koju udišemo u Pločama.

Citiramo jedan dio teksta iz nedavne reakcije Luke Ploče d.d. 'Kao primjer, navodimo rezultate ispitivanja provedenih tijekom 2013. godine, a objavljene u službenom Izvješću o kvaliteti zraka s mjernih postaja na području Grada Ploče, Služba za zdravstvenu ekologiju Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije.

Mjerenja obuhvaćaju ispitivanje ukupne taložne tvari (UTT) i sadržaja metala (As, Cd, Ni, Pb, Al, Fe, Hg) u ukupnoj taložnoj tvari, te žive (Hg), kalcija, klorida i sulfata.

Iz službenih rezultata mjerenja vidljivo je kako je zrak u okruženju svih 9 mjernih postaja bio I. kategorije u odnosu na sve mjerene parametre. Također, u navedenom periodu srednja 11- mjesečna koncentracija ukupne taložne tvari bila je niža od propisane granične vrijednosti.''

Isto tako valja napomenuti i na kontradiktorna tumačenja određenih analiza koje pamtimo iz bliskih razdoblja 2009.-oj godini. Podsjetimo, još 2009. godine na području Ploča je sprovedeno ispitivanje zraka od strane privatne tvrtke ANT, čiji su rezultati analize pokazali da količine taložnih tvari prelaze dopuštene vrijednosti. U pločanskom zraku je, naime, tada otkriveno devet puta više nikla nego što je to normalno. Istovremeno, analize iz 2007. i 2008. godine naručene u to vrijeme od Lučke uprave Ploče, kako je još tada izlagala Musa na svom blogu, a koje je sačinio također već gore spomenuti Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko - dalmatinske županije, imao je sasvim druge rezultate. I tadašnja njihova istraživanja pokazala su kako imamo kakvoću zraka 1. kategorije koje je tek naknadno potuklo ispitivanje privatne tvrtke ANT.

Ovim putem osobno mi nije cilj napadati nijedno istraživanje kao lažno, već čisto postaviti pitanje zašto nam se ne omogući da budemo sigurniji u određenu analizu i zašto se ne ponudi više po ovom pitanju? Valjda Ploče kao lučki grad, a i građani koji su dio tog grada zaslužuju malo više pozornosti? Ili je zdravlje danas uistinu postalo luksuz na koji ne ostvarujemo nikakvo pravo? Teško je vjerovati u vjerodostojnost oba suprotstavljena istraživanja u to vrijeme, a koje je bliže realnom stanju, možda bi i mogli kvalitetnije procjenjivati  da postoje mjerne postaje za ispitivanje zraka koje bi se uključile u tek oformljeni projekt Agencije za zaštitu okoliša jer je bilo nekako za očekivati da će Ploče tu imati značajniju ulogu...Za početak barem to...Da imamo više kriterija na osnovu kojih bismo procjenjivali.

A kad smo kod navedenog, podsjećamo i na još jedan jučerašnji članak: Grad i županije očito ne smatraju potrebnim ispitivati ovakav zrak?, jer Ploče nikako nisu uključene u spomenuti projekt.

Koliko je realno spojiti sve ove rezultate analiza s predstavljenim fotografijama slikanima u našem gradu, procijenite sami. Nije loše sjetiti se i kako su svi hrvatski mediji pisali i o opasnosti pojavljivanja nove rudarske bolesti antrakoze u Pločama koja proizlazi od čestica antracita što nam svakodnevno s vjetrovima dolaze iz luke. Neki će reći da se izaziva nepotrebna panika, no u Pločama iskustvo govori da nepotrebna panika može donijeti samo korist i često nije ni bezazlena ni nepotrebna. Ako se ne varam i strah od azbesta se nazivao panikom. I još gore, za azbest se govorilo da se može mazati na kruh koliko je bezopasan, a danas znamo kakve osobe bi se odlučile na takav čin... Pitam se gdje su te riječi nestale danas i može li ih itko izgovoriti pred ljudima koji boluju od azbestoze? Njihova težina je nestala u novom strahu, onom od istine gdje su ti ljudi, nažalost, odraz iste.

Danas na službenim stranicama Zavoda za javno zdravstvo piše sljedeće: 'Riječ azbest potječe iz grčkog jezika, a znači negasivo ili neuništivo. Ova vlakna su sitna i mogu se vidjeti samo mikroskopom. Ukoliko se azbestna vlakna nađu u zraku, mogu se udahnuti i ući u pluća, te pri dugotrajnom izlaganju izazvati rak pluća i druge plućne bolesti...Zbog dokazane štetnosti po zdravlje ljudi, u Europskoj uniji i Hrvatskoj potpuno je zabranjena proizvodnja, promet i uporaba svih vrsta azbestnih vlakana.'

Mislim da bi po ovom određeno upozorenje i trebalo biti ograničavanje emisija CO2 i termoelektrana na ugljen od strane EU, pa i SAD-a, ali ne. U Pločama opet slušamo hvalospjeve o bezopasnosti, samo što nam ne kažu da i šljaku od TE na ugljen možemo mazati na kruh.  I osobno sam uvjerena da će studije dati pozitivan ishod, pa dale su ga očito i na svim trenutno izgrađenim i postojećim lokacijama TE na ugljen u svijetu, pa se opet iste gase jer uče na svojim lošim iskustvima. Mi očito moramo učiti na svom, ne smijemo na tuđem?!

U Pločama očito vlada već dobro oformljeni duel: Riječi vs. iskustvo? U što bi vi vjerovali? Priča s azbestom je jako dobar primjer gdje su riječi odnijele pobjedu, pred kojima su građani izgubili bitku. S tom izgubljenom zdravstvenom bitkom primorani su još i na borbu za svoja prava i dostojanstvo. Jako tužna priča koja se nipošto ne smije zaboraviti. I onda dolazi jedini pozitivni element koji je proizišao iz azbestnog iskustva: Dobili smo upravo to - iskustvo. Najvjerodostojniji dokaz na koji se danas očito možemo osloniti, jer upravo na toj tužnoj priči mogu se izvući životne lekcije. Loša iskustva su još uvijek najbolji životni učitelji. Nažalost.

I na kraju, paralelno s tim, sad nam se nameće pitanje:Je li više za vjerovati određenim analizama ili ovakvim fotografijama? Teško je natjerati čovjeka da ne vjeruje vlastitim očima. A bojim se da smo upravo na to primorani. Nadam se samo da se neće ponoviti slučaj s azbestom gdje će nam odgovor i najvjerodostojniji dokaz dati neka nova bolest, primjerice, antrakoza.