ORaH: Ministarstvo i Gradsko vijeće Ploča krše zakone i obmanjuju javnost!

Davor Škrlec, potpredsjednik ORaH-a,  Božana Zadro, potpredsjednica ORaH-a, i Vladimir Lay, predsjednik Središnjeg programskog foruma ORaHa, danas su na press konferenciji u Zagrebu upozorili kako se posljednjih 15 godina energetska politika u Hrvatskoj ne provodi u javnom interesu dugoročnog održivog razvoja Hrvatske, ugrožavasigurnost opskrbe energijom i razvoj gospodarstva Hrvatske.

Posljednji primjer takve politike je pokušaj da se uz podršku Ministarstva gospodarstva pokrene postupak izmjena i dopuna Prostornog plana Dubrovačko-neretvanske županije u svrhu izgradnje termoelektrane na ugljen snage 800 MW u luci Ploče. Vrlo neobično za ministarstvo koje nas je netom prije desetak dana uvjeravalo kako su ispitivanja jadranskog podmorja od tvrtke Spectrum pokazala kako će Hrvatska, citiramo „postati mala Norveška“ , do 2020. godine zbog otkrivenih zaliha nafte i prirodnog plina. Pravi razlozi za ovu inicijativu Ministarstva gospodarstva RH međutim nisu nijedan od onih koji se navode u službenom obrazloženju.

Dubrovačko-neretvanska županija se opredijelila da će svoj energetski razvoj temeljiti na obnovljivim izvorima energije, a istom smjeru ide i susjedna Splitsko-dalmatinska županija koja je prošle godine donijela prostorni plan u kojem se samo za vjetroelektrane predviđaju lokacije za 1000 MW i sunčane fotonaponske elektrane 500 MW. Današnja potrošnja električne energije u te dvije hrvatske županije kao i projekcije za budućnost uz primjenu mjera energetske učinkovitosti ne zahtjeva izgradnju ovakve termoelektrane na ugljen. Pravi potrošač električne energije za kojeg bi se gradila termoelektrana nije u Hrvatskoj nego u susjednoj državi, Aluminij d.d. u Mostaru. Povijest problema koji Aluminij d.d. ima s električnom energijom počinje za javnost od štetnog ugovora s HEP-om i zbog kojeg je tadašnji direktor Ivan Mravak dobio pravomoćnu sudsku kaznu zatvora. Zatim slijedi pokušaj izgradnje termoelektrane snage 500 MW na lokaciji u Mostaru i od koje se konačno odustaje nakon protivljenja građana Mostara. Paralelno se pokušava pokrenuti projekt TE Kongora na lignit između Tomislavgrada i Posušja – opet protivljenje građana.

Vrhunac međunarodne kompromitacije Hrvatske je pokušaj da se u tajnosti sklopi ugovor s HEP-om prije ulaska Hrvatske u članstvo EU za povlaštenu cijenu isporuke električne energije.Kad su svi ti pokušaji propali samo je trebalo pričekati donošenje Zakona o strateškim investicijama u Hrvatskom Saboru, zloupotrijebiti Strategiju energetskog razvoja Hrvatske i dezinformirati stanovništvo u neretvanskoj dolini, te problem riješiti izgradnjom termoelektrane na ugljen u luci Ploče, jer bi ugljen za tu elektranu ionako dolazio preko iste luke. Zato investitorima i nije teško obećavati kako će termoelektrana besplatno davati toplinu za grad Ploče i staklenike.

Osnovni postulat ekonomije je: „ne postoji besplatan ručak“, prema tome i u ovom slučaju nema besplatne energije – trošak koji bi građani platili je skriven negdje drugdje i plaćali bi ga u budućnosti generacijama. Svjesni smo da u Aluminij d.d. Hrvatska država ima vlasničke interese, ali onda probleme treba rješavati s vlastima države u kojoj se nalazi Aluminij d.d., a ne zbog svoje nesposobnosti pregovaranja i zaštite interesa problem prebacivati na građane Hrvatske koji su isto tako pritisnuti krizom i nezaposleni.

Priliku za ovakve i slične projekte koji se planiraju u Hrvatskoj resorno Ministarstvo gospodarstva provodi kontinuirano posljednjih godina pogodujući raznim interesnim skupinama donošenjem podzakonskih akata koji ne prolaze Saborsku proceduru, a često i vješto zaobilaze procedure savjetovanja sa zainteresiranom javnošću. 

Ministarstvo je tim radnjama dobilo i partnera u Centru za praćenje energetskog sektora i investicija (CEI) u kojem je nastao novi Nacionalni akcijski plan za obnovljive izvore energije do 2020. godine i novi Tarifni sustav za obnovljive izvore energije. U javno dostupnim intervjuima ministar Vrdoljak i Barbara Dorić, u to vrijeme voditeljica projekata u CEI, a danas na čelu Agencije za ugljikovodike uvjeravaju javnost kako je nužna revizija ciljeva iz Strategije i da su te izmjene napravljene upravo Nacionalnim akcijskim planom za OIE. Pritom zaboravljaju spomenuti obvezu iz Zakona o energiji (NN 120/2012) da je Vlada RH na prijedlog resornog ministarstva temeljem Strategije trebala donijeti Provedbeni plan strategije i da svi nacionalni energetski programi proizlaze iz ta dva krovna dokumenta.

U tom uvjeravanju zaboravljaju da su prekršili isti Zakon o energiji, jer ako se uoči potreba za revizijom Strategije ili Provedbenog plana Vlada RH je obvezna podnijeti Saboru izvješće i predložiti Saboru izmjenu Strategije i/ili Provedbenog plana. Pitamo se postoji li odgovornost za one koji svjesno krše zakone Republike Hrvatske i obmanjuju javnost.

Što je zapravo posljedica novog Nacionalnog akcijskog plana za OIE koji je protuzakonito donesen? Zaustavljaju se projekti vjetroelektrana uvođenjem administrativnog ograničenja od 400 MW. Novim tarifnim sustavom za poticanje OIE blokiraju se sunčane fotonaponske elektrane kroz kvote i apsurdnu proceduru prijave projekata. Prema riječima ministra Vrdoljaka „potiču se elektrane na biomasu, bioplin i male hidroelektrane jer se na taj način razvija poduzetništvo i potiče regionalni razvoj“. Zbog toga očekujemo odgovor ministra Vrdoljaka je li poticanje regionalnog razvoja Osijeka i Slavonije, davanje podrške izgradnje termoelektrane na plin u Osijeku umjesto termoelektrane na biomasu, kako će farme krava koje u Hrvatskoj svakodnevno nestaju proizvesti bioplin, i postoje li još neke lokacije za male hidroelektrane osim onih za biološki minimum HEP-ovih velikih hidroelektrana.

Odgovori na ta pitanja nas interesiraju zbog toga što nam je ostalo još 5% da dostignemo cilj od 20% udjela OIE u ukupnoj potrošnji i da li Hrvatska to može napraviti do 2020 ? Nakon 2020. netko će nas u EU pitati jesmo li ispunili uvjete ugovora koje smo potpisali, ali očito neki nisu zabrinuti kakav ćemo dati odgovor na to pitanje i koliko će nas to koštati – ne zbog mogućih  penala, nego zbog propuštenih prilika da pametnom energetskom politikom osiguramo blagostanje građanima Hrvatske.

Kako Gradsko vijeće Ploča krši zakon?

Prof. dr. Davor Škrlec, potpredsjednik ORaH-a i stručnjak za energiju , naveo je u pismu Ani Musi kako i Gradsko vijeće Ploča krši Zakone.

''ORaH bez zadrške podržava građane Ploča i okolnih općina u inicijativi protiv izgradnje termoelektrane na ugljen u Pločama. Stajalište ORaH-a je "NE UGLJENU NA JADRANU" jer svaka takva elektrana na našoj obali direktno uništava trenutačno našu jedinu gospodarsku granu - turizam, koja nas "drži iznad vode" da preživimo ekonomsku krizu. Na održanoj konferenciji za novinare potpredsjednica Zadro je novinarima skrenula pažnju da se u cijeloj proceduri koja je pokrenuta u gradskom Vijeću Ploče krši zakonska preocedura u nekoliko stavki: zaobilazi se Zakon o energiji i direktno se  pozivaju na Zakon o strateškim investicijama koji u članku 5. navodi da strateški projekt mora biti usklađen s dokumentima prostornog uređenja, Program Vlade RH nije krovni dokument koji ima snagu zakonu, a u Strategiji energetskog razvoja nigdje nisu eksplicitno navedene lokacije za termoelektrane za ugljen nego se navodi kako će se lokacije odrediti temeljam savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima izmjene planova prostornog uređenja'', naveo je Škrlec.