'NIJE SMRT STRAŠNA AKO SE ZNA ZA ŠTO SE UMIRE' Spomenik čuvenog partizana Stjepana Filipovića vraća se u dolinu Neretve
Njegova fotografija, snimljena nekoliko trenutaka prije smrti vješanjem, s uzdignutim šakama, obišla je svijet, postala dio stalnog postava Memorijalnog muzeja holokausta u Washingtonu, a svojedobno je bila izložena i u sjedištu UN-a. S ponosom su Neretvani godinama gledali njegov kip uzdignutih šaka vozeći se magistralom pored Opuzena, sve dok junak nije postao kolateralna žrtva uzavrelih strasti sljedećega rata; u noći sa 17. na 18. srpnja 1991. spomenik je miniran, ništa bolje nekoliko mjeseci ranije nije prošla ni bista u centru Valjeva gdje je pogubljen, dok mu tamošnji spomenik još odolijeva iako ga svako malo "ukrase" pogrdnim grafitima, piše Večernji.
Nakon što je dvaput ubijen, mogao bi naći svoj mir, a povijesna pravda zadovoljštinu: poodmakla je inicijativa za obnovu kipa i on bi do sljedećeg ljeta trebao biti vraćen u dolinu Neretve.
– Ne vraća se baš u Opuzen jer je u međuvremenu promijenjen GUP, srušeno je izvorno postolje i na mjestu spomen-obilježja izgrađena industrijska zona koja dosad nije zaživjela. Gradonačelnik Opuzena Ivo Mihaljević nije odgovorio na našu inicijativu, niti se odazvao i na jedan poziv na sastanak, ali je zato gradonačelnik Ploča Mišo Krstičević jako zainteresiran i spomenik bi trebao dobiti svoje mjesto na granici Opuzena i Ploča, na ušću Neretve – otkriva Davorka Perić, povjesničarka umjetnosti i voditeljica projekta “Refreshing Memory”, čiji je cilj osvještavanje kulturne baštine NOB-a nakon što je od Domovinskog rata do danas od ukupno 6000 spomenika ostalo svega 3000.
Osim gradonačelnika Ploča i građana Opuzena inicijativu su podržali Udruga veterana Domovinskog rata i antifašista VeDRA koju vodi Ranko Britvić te generali Luka Džanko i Veselko Gabričević.
Osim gradonačelnika Ploča i građana Opuzena inicijativu su podržali Udruga veterana Domovinskog rata i antifašista VeDRA koju vodi Ranko Britvić te generali Luka Džanko i Veselko Gabričević.
– Branitelji nisu protiv, dapače, ponovo se vraća svijest ugašena kroz revizionističke politike protiv antifašističke borbe, kao nečeg svojstvenog hrvatskom narodu, a posebno Dalmatincima. Nadamo se da će i ministrica kulture podržati inicijativu za obnovu spomenika, budući da je riječ i o umjetničkom djelu i o memorijalno važnoj povijesnoj ličnosti – ističe Davorka Perić koja je od proljeća u komunikaciji s Ministarstvom kulture na tu temu i kaže da zasad imaju jako dobru suradnju. Već je dobila i ponudu za konzervatorsko-restauratorske radove u izvedbi Ljevaonice Ujević koja je kip dosad čuvala i dala na posudbu za potrebe izložbe “Kad spomenici ožive” u sklopu projekta “Refreshing Memories”. Angažiran je i autor kipa, akademski kipar Miro Vuco kojega jako raduje konačna restauracija nakon skoro 30 godina, a suglasnost je dao i koautor Stjepan Gračan. Konzervatorsko-restauratorski radovi, honorar autoru koji će raditi na obnovi, prijevoz i montaža stajat će oko 500 tisuća kuna. Idejno rješenje i skice već su napravljeni, restauracija bi trajala mjesec dana, a ako sve protekne po planu, otvorenje spomenika očekuje se u srpnju sljedeće godine.
– Nakon Filipovića, na redu je spomenik Antuna Augustinčića posvećen borbi biokovsko-neretvanskog kraja i dalmatinskih otoka protiv fašista u Gradcu, koji je u zrak podigla ista 3. imotska bojna 4. gardijske brigade kao i Filipovića, a obnovu podržavaju načelnik Gradca Matko Burić i lokalna zajednica. Spomenik leži u podnožju brežuljka od 1992. i srećom nije završio kao sekundarna sirovina, poput mnogih drugih, primjerice, onoga Vojina Bakića u Gudovcu posvećenog žrtvama masovnog ustaškog strijeljanja. S obzirom na to da nema odljeva, umjesto njega će se postaviti skulptura “Istovremenost” istog autora koju su prepustile unuke – kaže D. Perić čija je osobna motivacija destigmatizacija antifašizma i otpor skrnavljenju spomenika nevinim žrtvama ili onima čiji je hrabri otpor postao globalna motivacija.
– Jako mi smeta i što se kroz EU projekte memorijalna mjesta na kojima su nečije kosti pretvaraju u dječja igrališta ili se na kosturnicu postavi vodoskok kao u Imotskome. To su loše stvari u društvu i o njima više ne treba šutjeti – poručila je D. Perić.