Nema službenih očitovanja oko trafostanice: SVI ŠUTE, NITKO NIJE KRIV?

Totalno je 'cool' biti novinar u našem malom mjestu. Dogodi se tema (doduše, već 'prožvakana', ali bez konkretnih i najosnovnijih odgovora na koje bi, kao, trebali imati pravo), a onda se dogodi da novinar zove želeći dobiti odgovore, a svi mobiteli i telefoni isključeni, ili su na bešumnom...Kako god, moram priznati da sam poprilično razočarana u tehnološki razvoj proizvođača mobilnih uređaja, jer su barem mogli s vremena na vrijeme pustiti signal ili omogućiti glasnoću zvona  koju bi netko zapravo mogao čuti? Ili moram biti razočarana u činjenicu da je u ovom Gradu poprilično teško doći do službenih očitovanja jer su svi 'preokupirani' poslom, jure, rade, nemaju vremena za izjave nama 'malima' koji želimo pružiti i proširiti određene informacije o zbivanjima u našoj sredini koji se tiču sviju nas.

Ne znam što bih mislila, možda sam kriva što previše mislim, ali stvari stoje ovako:

1.    Priznajem, po prvi puta u životu i u svom novinarskom radnom iskustvu, kršim osnovno načelo novinarstva, a to je da ne mogu sakriti subjektivnost po pitanju lokacije ove trafostanice koja će mi puhati 'iza leđa' svako jutro i svaki dan tijekom boravka u vlastitom stanu. ..Pa ću se sada morati pitati svaki dan i svako jutro kojoj studiji vjerovati je li me zrači, je li povećava šansu da ću izdahnuti 20 ili 30 godina prije nego bih htjela, hoće li sva djeca u susjedstvu i šire biti izložena istome...Iskreno, plaši me i sama pomisao da živim svaki dan s tim pitanjem, pa makar se nakon 10 i kusur godina pokazalo da griješim i da, kako se to voli nazvati, nepotrebno dižem  histeriju. No, jedini vjerodostojni dokaz po pitanju štetnosti, dobit ćemo za nekoliko godina. I to na sebi samima.

2.    Priznajem, možda i kršim novinarsko načelo s tim što sam prije svega stanovnik Ploča, a onda 'piskaralo' na Pločanskom dnevniku gdje će raznorazni  (sigurna sam) u ovom Gradu odmah početi smještati moje uratke na lijevo-desno, plavo-crveno, ovakvo-onakvo...Pa će određeni akteri stalno zivkati, određeni stalno ignorirati jer su ovdje, koliko vidim kao novinar, i službena stajališta često ekskluziva samo za određene medije. Iako su u Gradu, moram priznati, bili poprilično brzi i efikasni prilikom slanja 'Objave ispravka', gdje mi ni dan danas nije jasna svrha obzirom da s novinarske (objektivne) pozicije ne utječe na bit teme, a nije se ispustilo ni reći da će se zamahati tužbom ukoliko se ne objavi (?). I bili su poprilično brzi i učinkoviti kada su me nazvali odmah dan poslije da se priupita zašto još nije objavljeno. Moram pri tom naglasiti, da sam prilikom navedene komunikacije s gradskom Upravom  naišla i na poprilično 'čudnu'  komunikaciju i to od osoba kojima bi uljudno ponašanje prema medijima trebala biti osnova posla. No, dobro. Bilo je tehničkih poteškoća na koje tom prilikom nismo mogli utjecati, pa je objavljeno dan poslije. Uostalom, zar novinari nemaju pravo na vrijeme ( barem taj jedan dan) kako bi proučili što se točno ispravlja? I s kojim razlogom?. Pa i Gradu je trebalo očitih 11 dana da nađu što će se ispravljati. Ili nisu imali vremena reagirati prije?

Uistinu vjerujem da se nemaju možda vremena baviti novinarima (iako po navedenom vidim da itekako imaju), ali nije li isto u opisu njihovih dužnosti kada se uzme u obzir činjenica da javnost ima pravo znati, a da ista ta javnost najčešće konzumira informacije iz medija? I nije li također dužnost pružiti informacije svim medijima (ili barem onima koji traže), obzirom da svaki ima svoje čitatelje?

3.     Moram priznati da mi je ovaj posao prije svega pružio nevjerojatan pogled iz 'ptičje' perspektive da i sama shvatim kako se ovaj Grad pretvorio u svojevrsnu političku kutiju i zonu gdje će politički akteri upirati jedni u druge gdje god stignu i baviti se najviše sobom. Narod je valjda publika koju to mora zabavljati, ili, usudila bih se reći, koja to mora trpjeti.

Čitam na Facebooku raznorazne statuse gdje određeni u nevjerici pristupaju ovom problemu s trafostanicom, kao još jednom umjetno stvorenom 'žarištu'  gdje će vladajući i oporbeni voditi svoje političke bitke i opterećivati (već opterećeni) narod. Ne čudi me, jer mi je nakon samo godinu dana života ovdje, postalo jasno da je većina  ljudi u gradu postala toliko opterećena politikom i 'političkim' da su zaboravili razmišljati o sebi samima. S druge strane, u dosta 'neopredjeljenih'  čuče neki strahovi ili 'ignore' senzori (jer ne znam kako bih to drugačije nazvala) i nije za zamjeriti njihovo nereagiranje, odnosno nemiješanje, obzirom da je došlo do toga da izražavanjem mišljenja automatski postaješ politički svrstan. Shvaćam da to ljudi ne žele, tko bi ih krivio? Usput rečeno, da određeni ne iskoriste tezu da sam 'pridošlica' i samim tim možda neprikladna za ovakvo osvrtanje, odmah ću javno reći: Da, ja sam ta, jedna od rijetkih, koja je svoju budućnost nakon studija i rada u Zagrebu ipak odlučila pronaći u rođenim Pločama. I da, istina, nisam živjela dugo vremena ovdje, preselila sam se prošlog Božića. Eto, i to da je jasno.

4.    Da skratim, poanta svega je da po pitanju trafostanice ne nailazim na konkretnu i pravovremenu komunikaciju, a prva želim saznati određene odgovore (jer me osobno 'bode' ova tema), kao npr. Što se dogodilo s glasom građana u ovom Gradu koji je neku formalnu težinu potvrdio na Gradskom vijeću?  Zašto nisu uspjeli pregovori s HEP-om oko izmjene lokacije na koju se Grad obvezao građanima? Što na sve kaže HEP? Koji je službeni stav Građanske inicijative Građani za grad Ploče koja je pokrenula skupljanje potpisa? Slijedom ovih pitanja, navodim odgovore s kojima raspolažem nakon postavljenih upita i upućivanja poziva:

-          Gradonačelnik se nije odazvao na par mojih poziva tijekom jučerašnjeg dana niti sam dobila odgovor na današnji upit preko e-maila kojeg sam uredno adresirala na Ured gradonačelnika

-          Predsjednik Građanske inicijative je jučer rekao poslati pisano očitovanje na moju e-mail adresu (nakon što smo se čuli dva puta) uz napomenu da prvo ima obvezu i prema drugim medijima (???);  još ga nismo dobili

-          HEP-u je jutros poslan upit na adresu glasnogovornika (obzirom da je telefon istog isključen), no od njih smo barem ljubazno dobili odgovor da će nas kontaktirati u ponedjeljak

-          U SDP-u je rečeno da ne mogu dati konkretne komentare obzirom da je izmijenjeno i pomlađeno predsjedništvo koje 2004. godine nije  imalo utjecaja na tadašnju politiku SDP-a (?)

-          Ovim putem ću ujedno zahvaliti nekolicini ljudi koji su ostavili prostor za javnu komunikaciju i pokazali svojim akcijama (ne mislim pritom na 'političke' akcije) da im je, ako ništa, uistinu stalo do ovog Grada.

Znači, zaključak svega: Dok svi šute, nitko nije kriv! I ne, kao novinarka ne tražim 'krivca' iz nekih političkih razloga (što bi mi vjerojatno neki rado pripisali), već se nadam da možda, ali možda, postoji još neki način da se situacija promijeni. Ova naša. 'Politička'. Vezana uz lokaciju trafostanice.

Ljubica Foškulo