MIROSLAV BARBIR ODGOVARA GRADSKOM VIJEĆU: U reakciji prvi put javno otkrio sve detalje oko svoje smjene

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: ploce.hr / Ljubica Foškulo / DD kolaž
Miroslav Barbir Mimo odlučio je iskoristiti svoje Pravo na odgovor te je poslao svoju reakciju na članak objavljen na Pločanskom dnevniku, a vezan uz raspravu o financijskom izvješću i izvješću o radu Radio postaje Ploče iz 2013. o kojoj se burno raspravljalo na Gradskom vijeću. Reakciju prenosimo u cijelosti.

U Pločanskom dnevniku 23. lipnja 2014. godine objavljen je tekst pod naslovom „JEDINO BEZ ODLUKE: Izvješće Miroslava Barbira o Radio postaji Ploče podijelilo Gradsko vijeće“, u sklopu kojeg je objavljen i vrlo opširan transkript rasprave o Izvješću o financijskom poslovanju i Izvješću o radu Radio postaje Ploče d.o.o. u 2013. godini. Čitajući transkript može se steći dojam kako je u mom radu na RPP-u bilo nepravilnosti, pa i težih kvalifikacija: ni manje ni više nego lopovluk, te falcificiranje i lažiranje izvješća, zbog čega već danima na ulici, u kafiću, po trgovinama i svim mogućim mjestima doživljavam neugodnosti, ne samo ja nego i moja obitelj. Poznavajući profesionalnost autorice članka, vjerujem da se ne moram pozivati na Zakon o medijima u očekivanju da ćete objaviti moju reakciju u cijelosti i bez skraćivanja. Čitateljima se ispričavam na duljini teksta i molim ih za strpljivost i čitanje do kraja.

Kako se raspisao i kako je tekao natječaj za direktora RPP-a

Na samom početku treba odmah raščistiti jednu stvar: moj četverogodišnji mandat direktora i glavnog urednika RPP-a istekao je 7. prosinca 2013. godine. Budući da gradonačelnik Krešimir Vejić u funkciji Skupštine RPP-a, unatoč mojim upozorenjima, nije na vrijeme raspisao natječaj za direktora za sljedeće četiri godine,  pet dana prije isteka mog ugovora predložio je sklapanje jednomjesečnog ugovora tijekom kojega je raspisan natječaj za direktora na sljedeće četverogodišnje razdoblje. Taj jednomjesečni ugovor istekao je 8. siječnja 2014. godine, a da gradonačelnik, unatoč raspisanom natječaju i zaprimljenim prijavama, među kojima je bila i moja, nije donio odluku o imenovanju direktora na sljedeće četiri godine, bez ikakvog obrazloženja. Ne želeći kršiti Akt o osnivačkoj izjavi Radio postaje Ploče koji kaže kako se direktor imenuje na mandat od četiri godine temeljem javnog natječaja, kao i odredbe Zakona o elektroničkim medijima, nisam prihvatio (pored svega još i nemoralan i ponižavajući) prijedlog gradonačelnika o potpisivanju još jednog jednomjesečnog ugovora.

Dakle, sve moje obveze, osim primopredaje dužnosti, prema Radio postaji Ploče i njenom vlasniku Gradu Pločama, uključujući pisanje izvješća, prestale su dana 9. siječnja 2014. kada sam prijavljen na Hrvatski zavod za zapošljavanje. Istoga dana, gradonačelnik poništava raspisani natječaj i za direktora (ne za vršitelja dužnosti direktora, kako je navedeno na službenoj internetskoj stranici Grada Ploča, nego baš za direktora) imenuje gospodina Jasena Brajlovića, umirovljenika iz Ploča. Dakle, odluku koju prema natječaju nije mogao, bolje rečeno želio, donijeti 8. siječnja, donio je bez natječaja sljedećeg dana, 9. siječnja 2014. Bez jasnih razloga i referenci zbog čega je za direktora imenovan baš Jasen Brajlović.

Treba li napominjati da je gospodin Brajlović i danas, gotovo šest mjeseci poslije, još uvijek direktor bez provedenog natječaja. Treba reći i da je upravo u to vrijeme, krajem 2013. godine, gradonačelnik Vejić razriješio dužnosti dotadašnji Nadzorni odbor, a da novi nije bio konstituiran sve do 16. siječnja 2014. godine. Unatoč svemu navedenome, nakon obavljene primopredaje, izlazio sam ususret molbama gospodina Brajlovića i upućivao ga u rad, sve do trenutka kad je u veljači 2014. praktički zatražio od mene da obavim određeni posao za kojeg je zadužen direktor, iako je direktor više od mjesec dana bio on, a ne ja. Smatrao sam naprosto smiješnim i neprihvatljivim da netko dobiva plaću za poslove direktora, a onda od bivšeg direktora traži da obavi njegov posao. Toliko u uvodu, čisto da se zna prava istina, a ne laži kako nisam htio raditi, kako sam dao otkaz i slične gluposti koje su širile uglavnom osobe iz užega gradonačelnikova okružja. Istina je, međutim, istina, koliko god treptanje okicama to pokušavalo prikriti. Sve ovo ipak nije ono najgore.

Miroslav Barbir o zbivanjima na zadnjem Gradskom vijeću

Okrenimo se sjednici Gradskog vijeća od petka 20. lipnja 2014. i onome što je u raspravi rečeno. Idemo redom.

Prije svega, ponavljam: iako nisam bio dužan to napraviti (od 9. siječnja nemam nikakve obveze prema radiju), na traženje Jasena Brajlovića iz moralnih razloga sastavio sam izvješće za 2013. godinu jer sam u toj godini ja bio direktor, ja sam donosio odluke i odgovarao za njih, te sam smatrao da, unatoč mom perfidnom udaljavanju s RPP-a, nema smisla praviti probleme fukcioniranju radija uskraćivanjem informacija o radu u prošloj godini. Izvješće sam sastavio kao i svake godine, sa svim podacima o financijskom poslovanju i radu RPP-a, dostavio ga elektronskom poštom gospodinu Brajloviću, uz napomenu da se bez moga znanja i pristanka u izvješće ne bi smjelo intervenirati. On to, nažalost, nije poštovao, nego je uz moje izvješće dodao i svoje, iako je on na RPP-u tek od 9. siječnja 2014. godine, a izvješće se podnosilo za 2013. godinu.

Gradski vijećnik Božo Škarić predložio je da se moje izvješće ne prihvati, kako je rekao - „Da podsjetim, mi smo što se tiče ovog izvješća gospodina Barbira opomenuli zadnji put po pitanju kadrova, da se ovakvo izvješće ne može davati na Gradsko vijeće i on je bio dogovoran s tim. Očito je ponovio isto. To je jedan od razloga zašto smo dali ovu preporuku da se ne prihvati. Drugi razlog...pa jeste li pročitali ovaj materijal? Ima svakakvih stavki ovdje koje jasno ukazuju da neke stvari nisu odrađene u dobroj vjeri. Mi na Odboru nismo raspravljali opet o nekakvim takvim stvarima, ali neke su potkrijepljene dokazom. To je drugi razlog da se ovakvo izvješće ne prihvati.“ Nije točno.

Primjedba gospodina Škarića prije godinu dana odnosila se na činjenicu da sam u izvješću o radu imenom i prezimenom naveo djelatnicu koja se neprimjereno ponašala na poslu i zanemarivala radne obveze. To je bilo njegovo mišljenje, a i gospodina Tonija Zmijarevića koji se složio s tom primjedbom. S druge strane, vijećnica Tonka Lovrinov u tomu nije vidjela problem jer je to ipak izvješće o radu i smatrala je da nema razloga skrivati imena, što je bilo i moje stajalište. Božo Škarić tada je izjavio da se time krši privatnost osoba. Inače, slučajno je riječ o njegovoj stranačkoj kolegici, što mene apsolutno ne zanima. Zatražio sam tada da mi onda dostave pismeni naputak kako napisati izvješće o radu, a da se ne napiše što je tko i kako radio. Naputak nisam dobio, a izvješće je jednoglasno prihvaćeno. O svemu postoji zapisnik i tonski zapis.

Inače, izvješća su na takav način s imenima i prezimenima pisana godinama, jednoglasno prihvaćana, valjda zato što prethodnih godina nije bilo negativnih ocjena rada djelatnika.  Bez obzira na to, u izvješću za 2013. godinu, u dijelu gdje sam negativno opisao rad jedne djelatnice i naveo razloge pismene opomene, NISAM naveo njeno ime i prezime. Što to u izvješću nije bilo odrađeno u dobroj vjeri, gospodin Škarić nije naveo. Jer nije imao što. Ali ni to nije najgore.

Miroslav Barbir odgovara Davoru Mihaljeviću na sva njegova pitanja

Raspravu između vijećnika koja je uslijedila predsjednik Gradskog vijeća Davor Mihaljević prekinuo je riječima: „Mislim da bi vam bilo pametnije da se niste ni javljali za riječ.“ A onda je sam zlonamjerno insinuirajući počeo postavljati pitanja gospodinu Brajloviću iz čijih se odgovora moglo vidjeti da uopće ne zna o čemu govori, što je čiji posao, da ne poznaje tehniku koja se koristi na radiju. Zajedno su obojica pokušali meni podvaliti cijeli niz gluposti (kako je to poslije nazvao čak i sam gradonačelnik): od navodnog nevraćanja mobitela, kupovine navodno sumnjivog miks pulta, pravdanja sredstava Fonda... Da su gospodina Mihaljevića doista zanimali odgovori na ta pitanja postavio bi ih kompetentnoj osobi, bivšem direktoru, a ne gospodinu Brajloviću koji o tomu naprosto nema pojma, što mu nitko dobronamjeran ne može ni zamjeriti. Čovjek jednostavno 2013. godine nije bio na radiju i uletio je u nešto što nadilazi njegovo znanje i sposobnosti. Ni to nije najgore. Gospodina Mihaljevića nije ni zanimala istina o tim pitanjima, njemu je jedini cilj bio insinuiranjem ocrniti mene kao bivšeg direktora, bez mogućnosti da na ta pitanja odgovorim. Zato i nisam bio pozvan na sjednicu (nije bilo razloga da se ne odazovem, barem slobodnoga vremena imam na bacanje), a zna se čija je taktika udari po onome koga nema.

Iako ja osobno ne komuniciram na toj razini i mogu se složiti s gradonačelnikom da je riječ o glupostima, zbog neugodnosti koje ovih dana doživljavam, zbog ljudi koje smatram prijateljima i prije svega zbog svoje obitelji (imam maloljetnu djecu koja također doživljavaju provokacije), gospodin Mihaljević će onda dobiti odgovore na ovaj način:

- Sva oprema, svi uređaji, mobilni i nemobilni, koji su vlasništvo RPP-a predani su na korištenje Jasenu Brajloviću 16. siječnja 2014. o čemu postoji zapisnik kojeg smo potpisali Jasen Brajlović, predsjednik Nadzornog odbora Zoran Ostojić i ja, a koji je ovjeren kod javnog bilježnika. Čak štoviše, i danas na RPP-u ima mojih privatnih stvari koje sam koristio u radu da ne bih trošio sredstva radija. Ubuduće, prije nego što počne optuživati, gospodinu Brajloviću toplo preporučujem da dobro prouči svu dokumentaciju, ugovore s HEP-om, HT-om, agencijama i svima ostalima. Tamo će naći sve odgovore, upute i objašnjenja, a neka vezana upravo za mobitele je i dobio izravno od mene, što je, izgleda, zaboravio i zbog čega će se morati ispričati. To je, naravno, opsežan posao, ali posao i odgovornost koje je prihvatio smatrajući da ih je sposoban nositi.

- Miks-pult: jedna od stvari na koju sam najponosniji. Vrijedan oko 110.000 kn, zahvaljujući mojim kontaktima i stjecaju okolnosti nabavljen je za nešto više od 50.000 kn, sredstva za kupnju prije gotovo dvije godine osigurao je Grad Ploče. Vrhunac digitalne tehnologije kakvu koristi i BBC Radio, potpuno ispravan (barem do primopredaje). Ali tu ima jedna kvaka: tako sofisticiran uređaj koji radi 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, zahtijeva i adekvatno rukovanje i održavanje. S obzirom na svoje glazbeničko iskustvo, kao i noći i noći provedene na proučavanju softwarea, korištenje i održavanje meni nije bio nikakav problem. Osnove rukovanja i održavanja prenio sam i djelatnicima, čak sam i uputu o proceduri u slučaju nestanka struje ispisao i objesio na ploču u režiji. Uređaj je, naravno, zaštićen vrhunskom UPS zaštitom koja osigurava autonomiju napajanja od gotovo sat vremena i štiti od bilo kakvih strujnih udara.

Možete zamisliti kakav je onda nemar u pitanju bio kada je nedavno prilikom nestanka struje, prema mojim saznanjima, spržena grafička kartica, što se moglo dogoditi samo u slučaju teškog nemara i nepoštovanja procedure isključivanja i uključivanja. Čija je odgovornost u pitanju neka se direktor dogovori s djelatnicima, Nadzornim odborom i gradonačelnikom kao Skupštinom. Moja je jedina odgovornost u tomu da sam RPP-u po izuzetno povoljnim uvjetima osigurao vrhunski miks-pult. Nemar i neodgovornost onih koju rukuju njime i (ne) održavaju ga više nisu moja briga. Vašim čitateljima preporučujem da na Facebook timelineu RPP-a pogledaju režiju koju sam predao novom direktoru. Kako su prilikom tehničkog pregleda istakli inspektori HAKOM-a, bez konkurencije među lokalnim radiopostajama u Hrvatskoj.

- Odašiljač: gotovo sve što je napisano o miks-pultu moglo bi se napisati i ovdje. Kupljen je 2007. godine i od tada besprijekorno radi 24 sata dnevno. Sredstva za kupnju (oko 86.000 kn) također je osigurao Grad Ploče. Ono što je gospodin Brajlović na sjednici Gradskog vijeća naveo kao kvar nije bio kvar nego generalni servis koji se obavlja svakih pet godina (pod uvjetom da se odašiljač redovito održava) i koji je plaćen oko 12 tisuća kuna u prosincu 2012. godine. Ono što gospoda Brajlović i Mihaljević ne znaju.... ustvari, kad bolje razmislim, NITKO ne zna, jest činjenica da sam sve ove godine najmanje dva puta tjedno, a nekad i češće, uništavajući vlastiti automobil odlazio na brdo Stražnica i održavao odašiljačku opremu: provjeravao parametre, regulirao devijaciju, resetirao postavke, čistio... Najmanje dva puta tjedno, osam godina. Naime, i odašiljačka oprema zahtijeva redovno održavanje. Doduše, to treba i znati. Mogu misliti koliko puta je to urađeno nakon mog udaljavanja s radija. Ali nije ni to najgore.

- Sredstva iz Fonda Ministarstva kulture: e, ovdje je gospodin Davor Mihaljević, sportskim rječnikom rečeno, maestralno „promašio ceo fudbal“. U proteklih osam godina na natječajima Ministarstva kulture ukupno sam svojim prijavama RPP-u donio preko 760.000 kuna. Dobro ste pročitali: preko 760.000 kuna. A toliki novac nitko ne poklanja. Trebalo ga je itekako odraditi i opravdati, što sam svih ovih godina uspijevao bez i najmanje primjedbe Vijeća za elektroničke medije. Dapače, prije dvije godine jedna članica VEM-a je na Danima elektroničkih medija u Opatiji upravo moje prijave i moja pravdanja istakla kao primjer kako to treba raditi. Žao mi je što to gospodinu Mihaljeviću ne odgovara, ali je tako.

Isti slučaj je i s prošlogodišnjim natječajem: utrošena sredstva prema ugovoru opravdava direktor do 28. veljače ove godine. Gospodin Brajlović je od mene dobio svu dokumentaciju potrebnu za pravdanje sredstava: excel tablicu o emitiranim programskim sadržajima, snimke emisija, financijski plan... što je evidentirano zapisnikom o primopredaji 16. siječnja. Posao direktora je bio još popuniti obrazac kojeg je u veljači dobio od VEM-a (otprilike pola sata posla za onoga tko to zna raditi). Moram priznati da mi je bilo pomalo smiješno kad je gospodin Brajlović u veljači, više od mjesec dana nakon što je preuzeo dužnost direktora, od mene zatražio da obavim i tu formalnost. Gospodinu Mihaljeviću odgovor na pitanje: VEM je, naravno, prihvatio pravdanje jer je emitirano sve što je u 2013. godini trebalo biti emitirano. Ovdje čestitam gospodinu Brajloviću što je sav materijal uspio isprintati i dostaviti Vijeću za elektroničke medije.

- Dokumentacija o zaštiti na radu: i to sam objasnio gospodinu Brajloviću, koji očito nema dobru memoriju. Ali samo za gospodina Mihaljevića i to ću rado odgovoriti. Svi papiri koje RPP mora imati nalaze se u arhivi radija. Bez njih se ne bi ni mogla dobiti koncesija 2009. godine. Uostalom, ako sam dobro shvatio gospodina Brajlovića, inspekcija je to potvrdila. Međutim, ono što inspekcija nije znala, a ni novi direktor joj nije znao objasniti, jest činjenica da prostorije RPP-a pripadaju Pučkom otvorenom učilištu, a ne radiju i da su papiri te vrste u arhivi PUO-a i obuhvaćaju prostorije koje koristi RPP. Samo je trebalo pitati. Ovdje, doduše, postoji i jedan detalj: koliko mi je poznato, 1. siječnja 2014. došlo je do nekih izmjena u zakonu koji regulira to područje, ali u svakom slučaju to je posao novog direktora da to implementira.

Toliko o pitanjima koja „muče“ predsjednika Gradskog vijeća Davora Mihaljevića. O kakvoj se zlonamjernosti, ili zloći kako je to nazvala nova vijećnica Ana Musa, radi najbolje govori to da se gospodin Mihaljević nije sjetio priupitati npr. zbog čega u 2013. godini nije na vrijeme raspisan natječaj za direktora, ili kako to da djelatnica RPP-a za vrijeme bolovanja aktivno sudjeluje na javnim skupovima, pa čak za vrijeme bolovanja radi u biračkom odboru, a u međuvremenu (također na bolovanju) uživa u kafiću na piću u društvu s, gle čuda,  gradonačelnikom i predsjednikom Gradskog vijeća. Da, i to se u 2013. godini događalo. Postoje svjedoci, pa čak i materijalni dokazi za to.

Evo dokle nas dovede razina lamentacija Davora Mihaljevića na sjednici Gradskog vijeća koju on kao predsjednik usmjerava kako mu paše, bez imalo ustezanja od kršenja Poslovnika. A sve samo zato da bi mene, Miroslava Barbira, čovjeka koji je (sad ću se potpuno odreći skromnosti) od 2005. do 2013. godine od jednog radija u raspadu stvorio jedan od najrespektabilnijih lokalnih radija u Hrvatskoj, zbog čega sam, između ostalog, i nagrađen Zlatnim mikrofonom Hrvatske udruge radija i novina 2012. godine. Ne tako davno. Dovoljno blizu da se sjetim kako gradonačelnik Krešimir Vejić tada nije našao za shodno niti kurtoazno čestitati u četiri oka, kamoli javno. Usporedbe radi, za moga kolegu s Radio Pitomače, dobitnika Srebrnog mikrofona, organiziran je prijem u Gradskom poglavarstvu, a primio ga je i čestitao mu i tamošnji župan. Nije slučajno tada jedan moj kolega  primijetio kako bi, da je tu nagradu slučajno dobila ona družica s pića na bolovanju, Grad Ploče vjerojatno organizirao doček na rivi uz Jelenu Rozgu.

Slijedi i tužba za klevetu?

I to je ono najgore: sav ovaj cirkus koji je priređen oko moga izvješća za 2013. godinu napravljen je samo zato da bi se zadovoljila sujeta osobe koja očito iz nekih razloga ima strahovitu moć među lokalnim moćnicima. Uostalom, sama je to u trenutku slabosti potvrdila na onom već legendarnom okruglom stolu o izgradnji termoelektrane rečenicom kako joj je netko smetao.

Što se mene tiče, Gradsko vijeće može slobodno odbiti izvješće koje, nota bene, nisam ni morao napisati, i tako izbjeći neugodnu istinu o dotičnoj. Ne sumnjam da će se to na sljedećoj sjednici i dogoditi, ali prije toga moram čestitati onim vijećnicima koji su na prošloj sjednici sačuvali dignitet Gradskog vijeća i svojim glasovanjem spriječili sramotni prijedlog Bože Škarića i odbora o neprihvaćanju izvješća, pa čak i pokušaj predsjednika da rezultat glasovanja prikaže kao odbijanje izvješća. Jednu činjenicu čak ni ovo Gradsko vijeće neće moći izbrisati, a to je da su sva moja izvješća u posljednjem mandatu na mjestu direktora RPP-a prihvatili jednoglasno i Nadzorni odbor, i gradonačelnik, i Gradsko vijeće, ali i oni najvažniji koji su u konačnici pravi vlasnici radija: građani Ploča. Kako bi se i oni mogli uvjeriti u sve gore napisano i tako mene i moju obitelj lišili neugodnosti prilikom susreta na ulici, u kafiću ili trgovinama, javno pozivam:

-          Jasena Brajlovića da objavi zapisnik s primopredaje dužnosti direktora od 16. siječnja 2014. godine i sve zaključke Nadzornog odbora u 2013. godini, te da se zbog određenih izjava izrečenih na sjednici Gradskog vijeća meni osobno javno ispriča na sljedećoj sjednici na kojoj bude podnosio izvješće, te snimku emitira na uobičajeni način u programu RPP-a, kako bismo izbjegli  sudski zahtjev o istom.

-          gradonačelnika Ploča Krešimira Vejića u funkciji Skupštine Društva da objavi sve zapisnike sa sjednica Skupštine Radio postaje Ploče od 2009. godine do danas, sva izvješća o radu RPP-a koja sam podnio od 2009. do danas, te moj dopis gradonačelniku od 15. studenoga 2013., Ur. br. 2165/13/18/2013

-          Gradsko vijeće Grada Ploča da objavi sve zaključke vezane za moja izvješća od 2009. do danas.

Predsjednika Gradskog vijeća Grada Ploča gospodina Davora Mihaljevića ne pozivam ni na šta. Njega će pozvati nadležni sud pred kojim će morati objasniti i dokazati svoje klevete uperene protiv mene o falcificiranju i lažiranju izvješća koja sam podnosio kao direktor RPP-a. Tamo, na njegovu žalost, treptanje okicama ne prolazi. Njemu osobno mogu uputiti samo njegove vlastite riječi izrečene na sjednici: „Mislim da bi vam bilo pametnije da se niste ni javljali za riječ.“

Miroslav Barbir