MIROSLAV BARBIR O DETALJIMA SVOJE SMJENE: Htjeli su prljavo rublje, neću više šutjeti!

Sudeći prema reakcijama čitatelja Pločanskog dnevnika koji me nakon odgovora Jasena Brajlovića (napisanog uz očitu malu pomoć „prijatelja“) zaustavljaju na ulici, imam osjećaj da ih veliki broj (gotovo s kokicama i kikirikijem) čeka što ja imam reći na ono što je on napisao. Kao da je riječ o kultnoj seriji „Lud, zbunjen, normalan“. Logično.

Vidjevši razinu tog teksta i o kakvoj nekompetenciji se radi, najprije sam dvojio reagirati uopće ili ne, ne želeći stvari svoditi na iznošenje „prljavog rublja“ RPP-a, ali sam, zbog nametnute retorike i doktorskih spinova ipak primoran, prije svega potaknut zabrinutošću za budućnost radija, napisati nekoliko rečenica i usput dobronamjerno gospodinu Brajloviću dati par besplatnih savjeta.

Barbir o izvješću: Pomozi sirotu na svoju sramotu...

Najprije, čudi me da je gospodin Brajlović kao novinar svoj tekst napisao u ad-hominem formi, obraćajući se izravno meni u drugom licu jednine. Svaki obrazovani novinar na prvoj godini studija uči da se to u pravilu ne radi. U Pločama ima nekoliko diplomiranih novinara koji su mu to mogli sugerirati, jedan od njih je, koliko znam, i na RPP-u. Iako će to znatno produljiti ovaj tekst, da bi čitateljima bilo lakše pratiti, morat ću koristiti citate iz teksta gospodina Brajlovića.

Prvi citat:

„Na Mimino izvješće za 2013. godinu zasigurno se ne bih javio jer je to bila njegova godina rada sa kojom  nemam ama baš nikakve veze. Međutim, Zakon kaže da financijsko izvješće i Izvješće o radu u 2013. godini potpisuje novi direktor, a kad se nešto mora onda je to i- teško! Naime, Mimo  je Izvješće i  sastavio, no izričito rekao da ga ne smijem dirati, odnosno prepravljati. Naravno da sam to ispoštovao i Izvješće nisam ni u kom smislu „dirao“, iako on tvrdi suprotno, odnosno bezočno laže, jer ja u njegovo izvješće nisam intervenirao niti jednim slovom, zarezom i sl. No, kako sam ga morao potpisati, imao sam pravo uložiti primjedbe samo na one dijelove koji se reflektiraju na moj rad. Primjedbe je prihvatio Nadzorni odbor Radija  i ja ih sada iznosim onako kako su predstavljeni Odboru za društvene djelatnosti Gradskog vijeća Grada Ploča te samim vijećnicima:“

Prva rečenica stoji. Dalje, vlaovićevska „Ništa nisam dirao u izvješću, samo sam stavio primjedbe...“  uistinu me nasmijala. Ona zabrinutost koju sam spomenuo na početku dijelom izvire i iz stava Nadzornog odbora koji se prihvaćanjem „primjedbi“ nije baš iskazao razumijevanjem svoje funkcije i rada direktora.

Da bi stvari bile jasne, evo što smo jedan drugomu pisali elektronskom poštom prije sjednice Gradskog vijeća:

„Mimo, kako si obećao, pošalji mi financijsko izvješće i izvještaj o radu za 2013. godinu. U prilogu ti dostavljam ono što mi je (ovdje je pisalo ime računovođe kojeg ne želim upletati u ovo - op. Miroslav B.) poslala. Pozdrav! Jasko“

„S obzirom da sam ja bio direktor u 2013. godini, ovo je izvještaj kakav smatram da treba biti. Zato sam i stavio na kraju da sam ja napisao izvještaj,  a kako bih i tebe zaštitio od eventualnih primjedbi. Bilo kakve izmjene u ovom izvještaju ne mogu se raditi bez mog pristanka. Ovo, kao i ono što ti je (...)  poslala, isprintaj i pošalji najprije Nadzornom odboru, a onda i Gradskom vijeću i gradonačelniku.

Pozdrav, Mimo.“

Dakle, ne bi trebalo dirati bez mog znanja i pristanka, a ne izričito. Rekao bi narod: pomozi sirotu na svoju sramotu. Što se tiče primjedbi o potraživanjima i dokumentima koje je gospodin Brajlović objavio, mislim da se svaki direktor poduzeća, računovođa i svatko tko nešto o tomu zna, uhvatio za glavu kako jedan direktor takve dokumente na takav način može davati u javnost. Zbog nelikvidnosti i neplaćanja dugova iz prethodnih godina cijela zemlja je tamo gdje jest, uostalom, to nije ništa novo, sve je bilo prezentirano u prethodnim izvješćima koja su prihvatili NO, gradonačelnik i Gradsko vijeće. Naplata potraživanja koju sam naveo odnosila se na 2013. godinu za koju je izvješće sastavljeno. To sve lijepo piše u mojoj reakciji, ali gospodin Brajlović nepažljivo čita, a novi Nadzorni odbor ga, izgleda, ne savjetuje baš najbolje.  

Zanimljivo je i kako je gospodin Brajlović osim prve „zaboravio“ objaviti sve ostale stranice Zapisnika o primopredaji na kojima se lijepo vidi što je sve preuzeo od mene, uključujući i predsjedniku Vijeća tako važne mobitele, snimke emisija i dokumentaciju potrebnu za pravdanje sredstava iz Fonda, stanje na žiro-računu itd., itd. Srećom, i ja kao potpisnik Zapisnika imam jedan primjerak pa će se, ako nekoga bude zanimalo, i to moći vidjeti.

Besplatni savjet br. 1: čitajte što piše prije nego što se izblamirate. Inače, nepotrebno objavljivanje ovakvih financijskih dokumenata smatra se... kako to formulirati... nemudrim. Objavljivanjem dokumenata u kojima su vidljiva imena dužnika šaljete vrlo lošu poruku budućim klijentima koji će zbog ovoga zasigurno odustati od oglašavanja u mediju koji na ovakav način tretira klijente. Ako ništa, Nadzorni odbor bi Vas na to trebao upozoriti.

Barbir o odašiljaču: Treba razlikovati generalni servis od održavanja

Kaže dalje gospodin Brajlović u svom „nediranju“ u moje izvješće:

“Za servisiranje odašiljača ne navodi zbog čega je došlo do servisiranja(11.875,00 kuna troška), odnosno popravka uređaja(još 5000,00). U prilogu vam dostavljam primjedbu servisera o neodržavanju odašiljača zbog čega ga mi moramo sada hitno servisirati i potrošiti sličnu sumu novca (povremeno dolazi do šumova i stalno nam gore dvije lampice “ALARM” . Naime, trebalo je potrošiti svega par tisuća kuna i urediti bunker u kojem se nalazi odašiljač jer navedeni objekat propušta vodu, unutra je  vlažno i vruće te je bilo puno prašine.”

Dajte, čitajte što Vam piše! Ponavljam, riječ je o generalnom servisu iz 2012. godine koji se obavlja svakih pet godina, a kojeg smo mogli obaviti zahvaljujući sjajnim financijskim rezultatima te godine. Iznos od 5.000 kn odnosi se na zamijenjene dijelove odašiljača (koji će biti zamijenjeni i na sljedećem generalnom servisu 2017. godine), a račun je ispostavljen u siječnju 2013. godine. Naučite razlikovati generalni servis i redovno održavanje. Inače, generalni servis je obavio sam proizvođač (što  preporučujem i Vama ubuduće ako budete i tada direktor), a redovno održavanje (koje je preduvjet da ne bi dolazilo do kvara) moja malenkost. Educirao sam se svih ovih godina, a i nevolja me dosta toga naučila. Sve to piše u mojoj reakciji, kao i u jednoglasno prihvaćenim izvješćima, ali to treba pročitati!Što se tiče uvjeta u bunkeru u kojemu se nalazi odašiljačka oprema, treba znati da je bunker vlasništvo Grada Ploča, a ne RPP-a. U svojim izvješćima proteklih godina, posebno nakon što je proizvođač nakon generalnog servisa skrenuo pažnju na to, upozoravao sam gradonačelnika da ga treba sanirati, ali bez uspjeha.

Besplatni savjet br. 2: šumove i lampicu za alarm koji se očito pojavljuju zbog neodržavanja odašiljača otkako ja nisam na radiju, mogu Vam riješiti ja za desetak sekundi i bit će to puno jeftinije nego da zbog neodržavanja dovodite  državnu tvrtku iz Splita zbog servisa kojega ste mogli izbjeći. Sjećate li se one moje rečenice o održavanju: dva puta tjedno, osam godina? Podsjetit ću, i to sam, između ostalog, radio ja za plaću koju sam imao. Što se tiče sanacije bunkera, budite oprezni. Bunker je vlasništvo Grada Ploča, a ne RPP-a i to mora riješiti Grad. Nemojte da Vam se dogodi da netko obavi sanaciju nečega što ne pripada radiju, pogotovo ne bez računa s iskazanim PDV-om. Nikada ne znate kada može pokucati inspekcija ili doći revizija pa da korisnika i izvođača radova uhvati u prijestupu i žestoko kazni.

Barbir: Brajlović je sam iznio 'prljavo rublje' društva kojeg zastupa u javnost

Idemo dalje. Podsjetit ću: gradski vijećnik Božo Škarić predložio je Gradskom vijeću da se moje izvješće o radu RPP-a za 2013. godinu ne prihvati jer je neprihvatljivo da se u njemu navodi interni akt pisane opomene jednoj djelatnici, iako nisam navodio njeno ime. Ime djelatnice nisam spominjao ni u svojoj reakciji. A pogledajmo sad što u svom odgovoru piše gospodin Brajlović:

„Bez obzira tko je kriv u sporu između djelatnice radija (* podaci poznati redakciji) i Miroslava  Barbira, mislim da je vrlo neprofesionalno u izvješću naširoko objašnjavati i napadati istoimenu djelatnicu, koja se u istom izvještaju ne može braniti. Smatram da se ovakvi problemi rješavaju interno na relaciji Radio-Nadzorni odbor-Skupština društva, a ne na Gradskom vijeću. U svom dugogodišnjem novinarskom radu nikada nisam čuo da su se interni problem tvrtke iznosili na sjednicama Gradskog vijeća.”

Da čovjek ne povjeruje! Ne na Gradskom vijeću nego u javnom odgovoru baš on po prvi put spominje ime i prezime djelatnice, koja je, inače zbog pisane opomene (unutarnjeg akta) tužila RPP redovnom sudu i tako sama “iznijela” slučaj iz unutarnjih stvari poduzeća. Bilo bi zanimljivo i da gospodin Brajlović, kad već spominje sudski predmet, odgovori što je sud u tom predmetu presudio.

A gospodinu Brajloviću za informaciju: naravno da sam to pokušavao riješiti “unutar kuće”, najprije sa samom zaposlenicom, ali nije išlo, pa preko tadašnjeg Nadzornog odbora čije preporuke sam, na kraju krajeva, slijedio (pročitajte zapisnike), ali ni to nije pomoglo, pa i preko gradonačelnika (ne samo kao Skupštini nego znajući i za njihovo kućno prijateljstvo), što je tek bilo kontraproduktivno i pokazalo u kojem smjeru će stvari teći. U svom dugogodišnjem direktorskom radu ja nisam čuo da jedan direktor može napisati javno ovo što je gospodin Brajlović gore napisao i tako istresao u javnost prljavo rublje poduzeća kojemu je direktor, a time, evo, i mene uvukao u to. Baš me zanima što će na to reći gradski vijećnik Božo Škarić koji je predložio da se moje izvješće ne prihvati jer sam Gradskom vijeću u izvješću o radu naznačio probleme s kadrovima koji se pojavljuju u radu (bez navođenja imena).

Barbir odgovara i za miks pult: U pitanju može biti isključivo neodržavanje

A sada moj omiljeni dio. Kaže gospodin Brajlović:

“I na kraju je sporna mikseta gdje sam se ogradio jer nemam dokaz da je tvrdi disk (Mimo pogrešno spominje grafičku karticu) otišao zbog gore navedenog razloga. Barbir navodi uspješno kupovanje miksete čija je stvarna vrijednost  100.000,00 kuna a on ju je uspio dobiti za  oko 50.000,00, suma koju je Grad Ploče financirao.. Ta njegova “uspješnost” nam je prouzrokovala štetu na navedenom uređaju, starom tek  nešto više od godinu, na način da se pokvario hard disk zbog čega smo više dana imali prekide programa i šumove. Naime,  prema ocjeni stručnih osoba, Barbir je  kupio novi uređaj ali je on  dugo stajao u skladištu pa je zato i dobio toliki popust. Napominjem da nemam čvrst dokaz za kvar diska već samo prenosim ono što su mi rekle stručne osobe…

Što se tiče Mimine tvrdnje da smo mi krivi za kvar miksete kada je nestalo struje, pod materijalnom i krivičnom odgovornošću izjavljujem: kada je došlo do nestanka struje mikseta je radila normalno pod uređajem(Ups) koji joj omogućava da se napaja strujom sat vremena. Saznavši za otprilike 15 minuta  da se radi o velikom kvaru na trafostanici, djelatnice radija su izgasili miksetu, dakle puno prije od sigurnih sat vremena. To su do sada stotine puta odradili pogotovu što je riječ o jednostavnom postupku....“

Ogradio se, nema čvrsti dokaz… Zato je dokazao ono što sam i prvi put napisao, a to je da čovjek jednostavno ne zna ništa o tehnici, ali zato ću mu još jednom pokušati objasniti, iako sam to već napisao prvi put, ali opet se ne čita dobro. Dakle, miks pult je, ako sam dobro shvatio, uredno radio prije nestanka struje i ugašen je po proceduri. Super. Ali gospodin Brajlović ne navodi kako je nakon dolaska struje miks pult uključen. Svaka domaćica zna da se uređaji u domaćinstvu ne kvare kada struja nestane nego kada se vrati. Do nestanka struje miks-pult je radio, dolaskom struje miks-pult se pokvario… I opet tvrdim: to se moglo dogoditi samo zbog neodržavanja i nepoštivanja procedure UKLJUČIVANJA (ako je već isključen po proceduri), a ne zbog nekakve istrošenosti. Da je do istrošenosti (nekorištenog miks-pulta!), bilo bi problema puno prije. Održavanje, ključna riječ je održavanje. I to je bilo uključeno u moju plaću.

Besplatni savjet br 3: ne znam o kojim stručnim osobama govorite, ali Vas uvjeravam da ja o tom uređaju, kao i o odašiljaču i ostaloj opremi,  znam sve i vrlo rado ću je za RPP održavati kao što sam to činio dok sam bio direktor. Naravno, uz primjerenu naknadu.

Barbir: Uzeti nekomu posao pa od njega očekivati da ga za vas radi, doista je iluzorno

Gospodin Brajlović dalje piše:

„Mimo kaže da je iz moralnih razloga napravio izvješće za 2013. godinu. Mimo, jesi li ti moralan ili normalan? Kakve veze ima što si ti nisi više direktor, kako ja mogu pravdati sranja ili dobre stvari koji si ti radio? Kako ja mogu pravdati sredstva Fonda koji je dao lovu za emisije koje si ti radio? Gdje je tu pamet, znaju li građani o čemu ti uopće pričaš? Koga ti obmanjuješ pričajući o moralu i obvezama? Čovječe, zbog tvog „morala“ danima i noćima sam visio na radiju kopajući po papirima i u strahu koju ćemo sada inspekciju dobiti. Ovim putem se zahvaljujem na pomoći svim kolegama na susjednim radijima koji su čak  dolazili u Ploče i kako bi nam pomogli. Kažem „nam“ jer je bilo radnji koje si samo ti obavljao pa mi zaposlenici nisu mogli pomoći.“

Pa upravo o tomu i ja govorim, o stvarima koje sam samo ja obavljao jer su bile posao direktora. Ovdje moram donekle stati u obranu gospodina Brajlovića jer doista nije on kriv što je morao „danima i noćima kopati po papirima“ kako bi obavio svoj direktorski posao. Uzeti nekomu posao pa od njega očekivati da ga za vas radi, doista je iluzorno. Odgovore na gornja pitanja gospodin Brajlović bi trebao tražiti od osobe koja je smatrala da će on to bolje raditi od mene pa je njega imenovala za direktora, a ne mene. Rečenica „Kakve veze ima što ti nisi više direktor...“ vjerojatno će ući u anale poslovnih odnosa, kao i terminologija koju gospodin Brajlović  koristi, a koju mi je neugodno i citirati, ali to je već stvar kulture. However, lijepo od njega što je priznao da je dobio lovu za stvari koje sam ja radio, ali o tomu na kraju.

Piše dalje Jasen Brajlović:

„Idemo sada objasniti točku po točku, služeći se samo argumentima a ne samo Miminom retorikom po kojem ispada da sam ja nekakva budaletina koja s padobranom upala u Radio Ploče i sada zbunjeno moljaka da mu se pomogne jer ja jadan nemam pojma što mi se dogodilo.  On bi trebao znati da  svaki medij vode novinari a ne, pretežito, glazbenici. Istina je da je Mimo bio odličan spiker, elokventan govornik te ima prekrasan glas za voditelja.“

Hvala na komplimentu. Istina je da sam pored direktorskih i uredničkih poslova, za koje sam dobivao plaću, bio i spiker, i voditelj, i tehničar, i novinar, i reporter, i čistačica, i autor - snimatelj reklama i jinglova, i kuhar kava i čajeva gostima, i autor novoga logotipa, i onaj koji održava opremu... i još puno toga. Pitam se što od svega toga radi novi direktor i po čemu je gradonačelnik smatrao da je on bolji izbor za radio od mene. Osim ako u pitanju nisu bili „međuljudski odnosi“ pa je trebalo maknuti „onoga koji smeta.“

Barbir: Zlatni mikrofon jest osobna nagrada i ona jest Oscar u radijskoj branši

Kaže Jasen Brajlović:

„Međutim, „dite se mora dati materi“ te bi  valjda  tome trebala doprinijeti i moja malenkost sa dvadesetogodišnjim iskustvom novinara(dok sam radio u Jutarnjem listu u malo vremena sam pomeo tada neprikosnovenu Slobodnu Dalmaciju. Mimo, slobodno nazovi Radio Dubrovnik i pitaj kakav sam novinar bio dok sam radio za njih. Nazovi i Dubrovački vjesnik, gdje sam bio profesionalni urednik , i pitaj koliko su primjeraka prodavali prije mene(desetak) i kada sam došao(oko 500). Ima li smisla nabrajati moj rad u kazalištu, Nagradu Grada Ploča, autorstvo šest  knjiga,  inovaciji novog sporta za koje sam dobio zlatnu nagradu u Americi, srebrnu u Moskvi, brončanu Njemačkoj a, na  njihov poziv, su me primili pok. župan Šprlje i bivši predsjednik Mesić. E, moj Mimo, jesam li se ja s time igdje hvalio, jesam li  isticao npr.da je mojoj edukativnoj  slikovnici, koja je dijeli besplatno po školama, pokrovitelj Ministarstvo unutrašnjih poslova te da je Ministarstvo školstva dalo pozitivno stručno mišljenje te je istu slikovnicu preporučilo učenicima. Zna li tko da su ITF, međunarodni centar za razminiranje  i Hrvatski centar za razminiranje pokrovitelji moje druge slikovnice koja se dijeli djeci besplatno na još uvijek minski opasnim područjima Hrvatske i BiH? E, sada znaju mnogi jer si me natjerao na reagiranje.

Da se razumijemo, priznali mi to ili ne, svatko voli da se zna o njegovim djelima i svatko voli primati priznanja i tapšanja po ramenima. Ni ja nisam imun od toga, no smatram da je čovjeku najbolja nagrada kada ga drugi hvale (iako, nažalost, imamo puno suprotnih  primjera). Ajmo malo o Miminim dostignućima  ili nagradi „Zlatni mikrofon“ o kojem se stvara tolika fama. Prije toga čestitam Mimi  na uspjesima u glazbenoj karijeri(vidi Wikipediju) te nastupima  na hrvatskim kvizovima gdje je   zasigurno  jedan od najboljih, tu se nema što zamjeriti. No, Mimo, koliko  znam  „Zlatni mikrofon“ si dobio za braniteljsku emisiju „Uvijek vjerni“ koju si prijavio za Fond koji nam svake godine daje lovu(i tu imam primjedbu jer taj Fond daje lovu svakome onome koji se uklapa u zadane norme koje oni traže, a to nam je uostalom i posao na radiju).

Dakle, dok si radio svoj posao došao si na dobru ideju za novu emisiju i za nju adekvatno nagrađen. I zato primi čestitke. Međutim, nije moguće da si ti jedini imao braniteljsku emisiju od preko 100 radija u Hrvatskoj. Ako jesi, zbog mog neznanja, primi moju javnu ispriku. Ok, možeš reći da je žiri rekao da je bolja od ostalih. I zato sam se spreman ispričati jer ne znam. Međutim, stvorio si famu od te nagrade kao da si Porin dobio. Ti si dobio nagradu za jednu odličnu emisiju i to je to. Radio si posao za koji si plaćen ali nikako nisi dobio Oscara.“

Nije čudo da gospodin Brajlović ne zna da su zaposlenici, a nerijetko direktori, pa čak i vlasnici lokalnih radiopostaja najčešće upravo glazbenici, više nego novinari. Mada smatram da to zapravo i nije toliko bitno. Svaka čast gospodinu Brajloviću na inovaciji (hrvatski: izmišljotini) za koju je dobio nagrade na svim stranama svijeta: bacanje kokosa u koš. Čestitke i za slikovnice, za rad u kazalištu i tiskovinama. Tko bi zaboravio članak kojeg je napisao o prvom humanitarnom malonogometnom turniru „Ko to more platit“ kada je od svega šušura kojega je turnir donio, njega novinarski najviše zaintrigiralo to kako se organizatori usuđuju prije finala na Močvari intonirati hrvatsku himnu. Prava su to dostignuća i kriteriji i razlozi za imenovanje direktorom radija prema kojemu taj famozni „Zlatni mikrofon za (pazi sad!) RADIJSKA DOSTIGNUĆA“ Hrvatske udruge radija i novina (dakle, struke) doista nije spomena vrijedan. I još jedna informacija za gospodina Brajlovića: Zlatni mikrofon za radijska dostignuća je osobna nagrada i dodjeljuje se pojedincima, a ne radiopostajama i doista je Oscar u radijskoj branši. Inače, Porina da mi i daju, ne bih ga prihvatio kad vidim u što su ga pretvorili. Svoja glazbena i kviz iskustva ne smatram kriterijem za obavljanje direktorskih i uredničkih poslova na radiopostaji, ali iznenadili biste se koliko dobro dođu. Gotovo koliko i kazališna. Ali, neka je dite konačno u matere.

Besplatni savjet br 4: kad ste već tako uspješno pomeli Slobodnu Dalmaciju, zaletite se koji put i do bunkera na Izvidnici i pometite i njega barem dva puta tjedno kao što sam radio ja, pa možda nećete morati zvati servisere.

Barbir: Htjeli su prljavo rublje, dobili su mali dio; Neću više šutjeti!

Veli Brajlović:

„Mimo, jesi li spreman da ja pozovem svjedoke, sadašnje zaposlenike radija,  koji će govoriti kako i koliko su zadovoljni međuljudskim odnosima i radnom atmosferom.Odnosno, jesi li spreman pozvati i sadašnje(osim Vlahovića) i bivše zaposlenike, koji su radili pod tvojim zapovjedništvom, kao svjedoke koji će odgovoriti na isto pitanje dok si ti bio direktor. Kako sebe smatram   odgovornim  tražim od tebe dopuštenje da u javnost iznesem sve ono što su o tebi rekli. Ajmo, nećemo sada lajati i režati jedno protiv drugoga na mrežama i portalima, neka punoljetni i ozbiljni svjedoci sve kažu a nas ćemo dvojica samo šutjeti.“

Dapače, samo naprijed. On neka slobodno šuti, jer o tomu i ne može ništa znati, osim onoga što mu serviraju u režiji. Ali ja neću. Dobit će gospodin Brajlović tada informacije i od mene, a ne samo od onih od kojih ih je dobio. Ali neka budu spremni i na moj odgovor u kojem će se vidjeti na kakvu sam „što gore, to bolje“ opstrukciju u radu nailazio, prvenstveno od strane jedne djelatnice koja je u eteru priznala da sam joj smetao u njenim ambicijama. Neka budu spremni na materijalne dokaze kako se spava (baš tako, spava) na radnom mjestu dok je u eteru tišina 20 minuta, a na moje telefonske pozive nema odgovora. Neka budu spremni na materijalne dokaze (a i svjedoke) koji će potvrditi kako se za vrijeme emisije uživo za miks pultom igraju igrice na mobitelu dok voditelj iz studija nekoliko puta očajnički najavljuje glazbenu pauzu. Neka budu spremni i na materijalne dokaze kako se bolovanje koristi za stranačke i ine aktivnosti.

Na nekom drugom radiju dobili bi trenutačni otkaz, što sam i trebao napraviti. Neka budu spremni i na detalje kako se privatno prijateljstvo s gradonačelnikom koristi da bi se mene (nota bene, poslodavca koji im je dao posao) ponizilo. I još puno toga.

Spominje gospodin Brajlović još i neke telefonske razgovore, pa izvrće moje riječi, ali čovjek je preopterećen pa mu ne zamjeram. Valjda neće ni on meni zamjeriti ako spomenem njegov telefonski poziv meni zadnjeg dana natječaja za direktora (21. prosinca 2013.) kada mi je otvoreno rekao kako će on biti direktor, ali ću ja ostati kao zaposlenik i da ću raditi kao i do tada, samo za manju plaću, a on će biti šef.

Htjeli su prljavo rublje, mali dio su dobili. Neka odluče sami žele li dalje (a ima toga još), jer sam do one sjednice Gradskog vijeća šutio, ali nakon onoga što je protiv mene izrečeno na njoj, bome, više neću. Štoviše, predlažem gradskim vijećnicima (uključujući predsjednika) da na sljedećoj sjednici priupitaju gradonačelnika i gospodina Brajlovića:

1. Je li točno da je novom direktoru plaća veća nego što je bila moja, iako sam faktički obavljao puno više poslova od njega, i ako jest, zašto?
2. Je li točno da RPP permanentno krši Zakon o elektroničkim medijima za što je zapriječena kazna do milijun kuna za pravnu osobu (RPP), te do 50.000 kuna za odgovornu osobu (direktor)? Ako je to točno, što je Nadzorni odbor učinio da se to ne događa?
3. Tko je i na temelju čega imenovao direktora? Tko je imenovao Nadzorni odbor?
4. Koliko je novca bilo na žiro računu RPP-a u trenutku primopredaje i koliko je još tijekom 2014. godine leglo na račun temeljem poslova odrađenih u 2013. godini?
5. Koliko novca na žiro računu RPP-a trenutno ima? Je li poslovanje RPP-a ugroženo?

To su prava pitanja.

Barbir: Jasko i Čombe bacaju bombe!

Kaže gospodin Brajlović na kraju:

„I na kraju, za razliku od mog odgovora u kojem sam argumentirano iznio primjedbe, Mimo, ne molim, nego tražim od tebe da se isto tako ponašaš. Uf, već mi je muka od same pomisli na što moram trošiti dragocjeno vrijeme...

A što se isprike tiče, ispričaj se ti nama i ljudima koji plaćaju ovaj radio jer prema tvojoj verziji(neargumentiranoj) radio ne može bez tebe funkcionirati. Srećom, debelo si se prevario...“

Daleko od toga da RPP ne može bez mene. Vrijeme će pokazati da može, drugo je pitanje na kojoj razini s ovom ekipom. Šteta što gospodin Brajlović RPP nije preuzeo 2005. godine pa da vidi što je muka, a ne ovako doći na gotovo. I meni je muka kad vidim što se radi od radija kojemu sam osam godina bio na čelu, uvijek radeći u interesu grada Ploča i njegovih slušatelja. I zato, iako nisam za to kriv, stvarno osjećam potrebu poslušati gospodina Brajlovića i ispričati se slušateljima što me RPP danas neodoljivo podsjeća na radio kojega vode Refko i Čombe. Braćo moja mila!

Miroslav Barbir