Gušimo se u crnom prašnjavom oblaku, a nadležni šute o tome

Ljeto, ljetne aktivnosti i svjetsko prvenstvo u nogometu su idealno vrijeme da ljudi zaborave svakodnevne probleme, što prodavači magle znaju te uspješno mimo pažnje ljudi nastavljaju ostvarivanje planova oko termoelektrane.

Međutim, prigodne nas situacije vrate u realnost. Tako je 10. srpnja u Pločama puhalo jako jugo i iz luke se širio crni prašnjavi oblak koji je preko gradske luke posjetio svaki balkon stambenog dijela grada (dokaz - svjedočanstvo tisuća Pločana). Drugi dijelovi grada su nažalost imali manje sreće.  Nedavno sam na televiziji gledao gradonačelnika Bakra koji je podnio kaznenu prijavu protiv Luke Rijeka za kaznena djela onečišćenja okoliša, skladištenja opasnog otpada na neuređenim prostorima te za onečišćenje zraka lebdećim česticama. U osnovi svega je nepropisno skladištenje rudače što u konačnici štetno utječe na zdravlje ljudi. Optužnicu je zbog zagađenja mora najavilo i resorno ministarstvo zaštite okoliša.

Pitanje: je li ovo hrabar ili normalan čovjek-gradonačelnik? Ja bih rekao normalan čovjek-gradonačelnik jer postupa u cilju zaštite zdravlja građana odnosno općeg interesa. Na kraju, to je njegov posao i za to je plaćen od građana. Sve ostalo je svjesna prevara ili neznanje. Jedno gore od drugog.

Zašto u Pločama nema reakcije iz gradskih službi na zaprašivanja iz luke i zagađenje mora, ne znam. Neki kažu da su gradonačelnik i direktor luke povezani na više razina osobno te preko trećih ljudi, neki kažu da Luka povremeno posuđuje Gradu novac za normalno funkcioniranje, neki kažu da Grad propušta naplatiti Luci stvarni iznos komunalne naknade iako na to ima pravo, neki kažu da su se pobjednički izbori financirali uz "naputak" o sastavu izbornih lista, neki kažu da je sukob interesa to što su djelatnici Luke ujedno i članovi Gradskog vijeća, neki kažu da je sukob interesa to što su najbliži srodnici  članova Gradskog vijeća ujedno i zaposlenici Luke, neki kažu....

Ili možda gradonačelnik Bakra nema pojma što govori. Možda je mogao izabrati papagajski ponavljati da je zrak u gradu vrhunske kvalitete jer tako pokazuju analize sadržaja mjernih čašica, a koje se nikako ne mogu dosegnuti i očistiti par dana prije uzimanja uzoraka. Možda je mogao samo pragmatično šutjeti. Ali nije. Kad netko (u ovom slučaju gradonačelnik jednog grada) odluči podnijeti kaznenu prijavu i preko javne televizije govoriti o tome, jasno je da on zna o čemu govori odnosno da se prethodno dobro pripremio i savjetovao. Ma odakle je samo izvukao informacije o štetnosti antracita i rudače?vDa nije možda neka teorija urote protiv poštenih ljudi koji samo rade svoj posao?

Kako je moguće da je u Pločama posao pretovara rudača doveo do ideje o izgradnji TE na ugljen i kako se u to uklapa mantra „radim svoj posao“?.

Za jednog direktora Luke „raditi svoj posao“ znači osigurati Luci i njenom privatnom vlasniku maksimalan profit. Tako je njemu dopušteno reći djelomičnu istinu pa čak i laž ako smatra da će na taj način postići željeni cilj. To radi po principu televizijske reklame u kojoj je sve dopušteno s tim što je obraćanje ljudima u ovom slučaju začinjeno djelovanjem s pozicije autoriteta kojega se sluša bez prava na dodatna pitanja. Kako se direktor Luke i zagovaratelji TE na ugljen snalaze kada im se ipak postave pitanja, vidjelo se na (ne)slavnim prezentacijama, ovisno iz kojeg se kuta gleda. Oni su očekivali da nakon mudrog govora, a prije večere, dobiju par protokolarnih i unaprijed pripremljenih pitanja na koje bi dali također unaprijed pripremljene odgovore te bi konstatirali da je javna rasprava prošla i da nije bilo primjedbi. Da su znali da će ih zadesiti bujica pitanja o bitnim stvarima zasigurno prezentacije ne bi ni organizirali.  Nakon tog debakla „stručnjaka za ovo i za ono“ ideja o izgradnji TE na ugljen seli u ilegalu.

A sve je počelo ovako. Ideja oizgradnji TE na ugljen je stara više od dvadeset godina, ali tada je ta energija trebala nama, a danas je ta energija namijenjena inozemstvu (potvrdio HEP).

Svejedno,najnovija ideja je stara najmanje sedam godina (iako su građani za to saznali tek u ožujku ove godine). Naime još 2007. (2008.)u javnost se pustila ideja o novom terminalu za rasute terete. Toj ideji je prethodio porast rasutih tereta u Luci Ploče. Rasuti tereti su se skladištili u samom centru luke, na visinu koja je iznad dopuštene, bez ikakve zaštite i polijevanja radi čega su čestice ugljene prašine padale po 200 metara udaljenom stambenom dijelu grada, što je ekološki incident. Poprilično slično kao što je i danas uz to što su danas količine manje pa je i prašine nešto manje. U to vrijeme građani su imali razumijevanja za potrebe luke obzirom da su luku sami svojim radom stvarali te su je osjećali kao svoje (i formalno je luka bila državno vlasništvo). Naknadno dobivaju obećanje da će se problemi sa ugljenom prašinom riješiti, a kao rješenje je ponuđen novi terminal za rasute terete dislociran od grada i na kojem će biti ugrađena oprema koja apsolutno štiti od širenja ugljene prašine. Naivčine povjerovale, pa zaboravile. I dan danas ugljen je tamo gdje je prvotno i bio. Luka, koja je u međuvremenu postala privatna firma, na nagovor Svetog Profita, nije željela potrošiti niti jedne kune na polijevanje rasutog ugljena, kao privremeno rješenje dok se novi terminal za rasute terete ne izgradi, a mogla je i trebala da je bilo odgovornosti ili odgovorne gradske vlasti (pravi primjer je gradska vlast Grada Bakra). Zanimljivo je da se odmah u planiranju terminala za rasute terete odustalo od zatvorenog sustava pretovara (jer je skup) a prihvatilo se rješenje kojim će se skladišteni materijal (ugljen, antracit i sl.) polijevati vodom. Kako ćeovakav sustav pretovara utjecati na ekosustav vrlo je dvojbeno. Treba spomenuti da u to vrijeme (dakle luka je u vlasništvu države) tadašnji direktor luke najavljuje dokapitalizaciju odnosno privatizaciju luke (vidi ovdje: http://www.nacional.hr/clanak/100456/direktoru-luke-ploce-hanfa-prijeti-zatvorskom-kaznom-do-cetiri-godine) a luka je ta koja, po koncesijskom ugovoru sa Lučkom upravom, treba snositi troškove ugradnje opreme za pretovar na novom terminalu za rasute terete. To znači, u vrijeme dok je luka u vlasništvu države-građana odlučuje se ugraditi jeftinija a time i ekološki opasnija oprema za pretovar, iako direktor luke, iz nekog razloga, već tada najavljuje da će se luka privatizirati što znači da će uštedu na ugradnji jeftinije opreme ostvariti novi privatni vlasnik. Je li tadašnji direktor luke znao za privatizaciju, je li znao budućeg većinskog vlasnika i kako, obzirom na ove spoznaje, objasniti činjenicu da je bio i ostao direktor. U Hrvatskoj su se događali slučajevi da jedna osoba, kao predstavnik državne firme odnosno države, sudjeluje u privatizaciji državne firme nakon čega dobije posao direktora u toj, sada privatnoj firmi.Također je zanimljivo da planirani kapacitet terminala za rasute terete iznosikonačnih 7.5 milijuna tona godišnje a luka je u vrijeme najvećeg pretovara rasutih tereta pretovarala oko 2.5 milijuna tona godišnje. Logično je postaviti pitanje na temelju čega se zaključilo da će luka pretovarati dodatnih 5 milijuna tona ugljena kad je sa 2.5 milijuna tona bila opslužena cijela industrija BiH. Da li se očekivao bum teške industrije u BiH – ne vjerujem. Logičnije je za zaključiti da je „ekipica“ izgradnju terminala za rasuti teret iskoristila te je ukapacitet terminala unaprijed ukalkulirala potrebe termoelektrane na ugljen (TE od 2x800 MW troši oko 5 mil. tona godišnje). Samo je trebalo čuvati tajnu atada,nakon što se izgradi nepotrebno velik terminal koji zjapi poluprazan, ponudit će termoelektranu na ugljen kao spasonosno rješenje. Normalno sve se to gradi uz kredit za koji jamči država odnosno građani pa se sije strah da će, ukoliko ne bude TE, doći do otpuštanja stotina radnika luke, da nam je sudbina kopanje po kontejnerima, vrijeđa nas se da smo zaostali jer ne prihvaćamo velike investicije i da smo glupi jer ne razumijemo velike stručnjake koji uvijek rade za naše dobro. Tako isti ljudi stvaraju problem i nude rješenja a ne bih se začudio da potiho u sebi očekuju da im se za života podigne kakav spomenik ili da neka značajna građevina nosi njihovo ime. Tragično.

Kada netko planira izgradnju TE na ugljen od 2007-e, to prvi put javno objavi 2014-te, u međuvremenu uspješno sa predstavnikom države (to je vrijeme Sanadera i Polančeca) dogovori izgradnju nepotrebno velikog terminala za rasute terete, dobije monopolističku koncesiju na 50 godina (stara koncesija je trebala isteći 2017-te, ali je već 2010-te produžena za dodatnih 50 godina), dobije potporu aktualnog ministra gospodarstva (iz druge političke opcije), pa nakon neuspješnog pokušaja izmjena prostornog plana županije i neuspješnog „informiranja“ građana preseli u privatne sobe za sastanke i nastavi raditi na istom cilju, tada postaje jasno da imamo pravi problem. Od tog trenutka pa nadalje, građani ne mogu doći do relevantnih podataka pa je tada nužno da gradske institucije rade svoj posao i informiraju građane o stvarnom stanju.

Tu dolazimo do pitanja što to znači da Grad „radi svoj posao“. Gradonačelnik i gradsko vijeće su, po definiciji, predstavnici građana kojima na kraju i odgovaraju. Međutim, kada se pojedinci uzohole a građani opuste dobijemo nezainteresiranost i muk jer je ta tema za njih očitoneugodna. Svojevremeno su gradonačelnik i predsjednik gradskog vijeća izjavili da će GRAD organizirati informativne skupove i obrazovati građane o nedostacima iprednostima projekta. Najavili su i referendum u srpnju. Naravno od toga ništa pa se pitam kako su dotični mogli lagati o ovako važnim stvarima. Od gore spomenutih privatnika se može očekivati da se služe takvim načinom komuniciranja. Njih na to ne obvezuje niti jedan zakon, osim zakon morala, ali kako on ne donosi moć i pare,za njega ne mare. Zbog tako ležernog ponašanja gradonačelnik i predsjednik gradskog vijeća moraju preispitati svoje ponašanje i to hitno. Ukoliko ne znaju ili iz drugih razloga nisu u mogućnosti obavještavati građane o svim postavljenim pitanjima i biti njihov servis neka odstupe. Na Gradskom vijeću su već postavljana pitanja o ovoj temi ali odgovorni ne dopuštaju nikakvu raspravu na vijeću niti daju ikakve odgovore. Jeste li znali da službena internet stranica Grada Ploča nije objavila niti jedan relevantan članak o TE u Pločama. Za urednika(e)tog portala to nije važno. Nečuveno, ponašaju se kao da se u Pločama planira postaviti kanta za smeće, a o tome im se ne da razgovarati.

Ovdje bi također trebalo nešto reći o (ne)aktivnostima županije po pitanju TE na ugljen u Pločama. Da li i kod njih možda ima nekakvih interesa, prijateljskog nemiješanja ili i oni čekaju signal odozgo, ne znam, ali svojom pasivnošću definitivno daju podršku ovom projektu. Samo, nije mi jasno zašto županija,na primjer, troši novac i vrijeme na educiranje poljoprivrednika Neretve o koristima prelaska na ekološku poljoprivredu. Bio sam na jednoj takvoj edukaciji u Opuzenu i to zvuči fantastično ali se pitam da li oni znaju da je ekološka poljoprivreda nespojiva sa okolišemkoji trpi posljedice jedne termoelektrane na ugljen. Ovo je pitanje odabira dugoročne strategije razvoja. Ukoliko županija želi TE na ugljen neka svoj stav javno iznese te, nakon što dobije sve potrebne suglasnosti, sve svoje resurse usmjeri ka tom cilju. Ukoliko ne želi, treba učiniti korak u suprotnom smjeru. Ne razumijem zašto više ne iznesu svoj stav. Koliko mi se čini niti grad niti županija neće organizirati nikakvu edukaciju o TE na ugljen, jednostavno zato što bi rezultat toga bio otkrivanje štetnih posljedica TE na ugljen za sve Neretvane a koje posljedice su puno, puno veće od iznosa rente i zarade privatnika. Zanimljivo je kako političari vole izgovoriti riječi „preuzeli smo odgovornost za vođenje“, a kad ja pojedine upitam što su sami pročitali i saznali o TE na ugljen, onda je odgovor „stručnjaci će dati odgovore“. Ma koji stručnjaci, oni sa prezentacije? Neki drugi plaćenici? A što je sa onim stručnjacima koji jasno govore da je TE na ugljen smrt? Zar se oni ne broje? Dragi moji koji ste „preuzeli odgovornost za vođenje“ vaša je obaveza o ovom pitanju imati stav i znati sve. Na vaš stav da nemate stava savršeno sjeda ona Danteova „ Najmračniji zakuci pakla čekaju one koji ostaju neutralni u vremenima moralne krize“. To im naravno ne želim ali to ionako ovisi o njihovom ponašanju i odlukama koje donesu.Puko sjedenje u prvim klupama vjerskih građevina te odrješenje Svetog Petra, ovdje nije od pomoći.

Ukoliko se politička vodstva grada i županije odmah ne počnu ponašati u skladu sa sintagmom „preuzeli odgovornost za vođenje“ i jasno ne iznesu stav o TE na ugljen onda je jasno  da su se opredijelili za scenarij viđen kod nove trafostanice. Odnosno,oni čekaju da jedno jutro osvanu bageri i započne gradnja termoelektrane a lukaizvuče sve potrebne dozvole iz ladice. Bojim se tog scenarija i to je razlog zašto ovo pišem.

Također, svi se žitelji Ploča i Neretve, zbog obaveze prema novim generacijama, trebaju samostalno informirati jer ako ne znate onda šutite a kad šutite onda održavate na životu ovaj cirkus i uskoro bi se moglo dogoditi da projekt dođe u fazu nakon koje nema povratka. Čitajte znakove. Na čelo gradskih institucija su postavljeni tipovi koji uspješno šute. U Lučkoj upravi se miču kadrovi koji se otvoreno protive TE, a postavljaju se nama nepoznati tipovi za koje je nedavno objavljeno da bi mogli biti zagovornici termoelektrane. Vjerojatno namjeravaju maknuti i ravnateljicu jer se i ona protivi gradnji TEiako od toga nema ništa. Ona je samo svjesna ogromnih potencijala ovog kraja iz kojeg bi dobrobit mogli imati svi građani a ne samo „ekipica“. Možda je i Mimo maknut radi termoelektrane. Nije slučajno da se u isto vrijeme zakuhala gradnja trafostanice, priča o TE i priča o tvornici biodizela. Kako to da je Damir Begović prisutan na ceremoniji polaganja kamena temeljca terminala za rasute terete? Jeste li znali da je gradonačelnik Metkovića pozvan na „razgovor“ u luku, međutim on se ne bavi trgovinom. Ma naravno, sve je ovo dobro planirano, a u hodu se miče one koji smetaju ostvarenju cilja a povezuje se sa crnim vragom kad to paše. Na žalost, kod nas se ljudi daju potkupiti a iznimkama čast. Ali tako se to radi. Iako će takav pristup kad-tad doći na naplatu, držim se one „bolje spriječiti nego liječiti“ odnosno u našim prilikama preciznije „bolje spriječiti nego pokapati“ (slučaja azbestoza).Ipak, žao mi je što naš gradonačelnik nije prepoznao priliku ispravno se postavit, škartirat ekipu koja misli samo na sebe i time steći kultni status.

Inače, Luci Ploče, našem gradu i županiji želim napredak i sav uspjeh. To je interes svih žitelja ovog kraja a posebno ljudi koji tamo rade. Međutim TE na ugljen je smrt za razvoj ovog kraja i zato se ona neće izgraditi pod bilo kojim uvjetima. Ako luci ide loše neka promjeni upravu. To bi bio najlogičniji završetak nakon loših rezultata. A ako im ide dobro, što su onda toliko zapeli za TE i to baš na ugljen. U svim onim silnim pripremama i troškovima izgradnje terminala za rasute terete jedna je stvar jako dobra. Kad se izgradi obala, a nju gradi država, nikada se ne mora ugraditi oprema za pretovar rasutog tereta. To može, a nadam se i da hoće, postati vez za putničke brodove koji će dovoziti ljude željne uživanja u specifičnostima Neretve, ili će putovati do Dubrovnika, Splita, Međugorja, Mostara, Sarajeva. Pa, samo u Međugorje dođe godišnje 3 milijuna ljudi. Znam da se o ovoj mogućnostiu ozbiljnim krugovima već neko vrijeme razgovara,te im želim da što prije zaustave ćumurski lobi.

Još mi je jedna stvar jako zanimljiva. Koliko je meni poznato, u Pločama nema niti jedna grupa građana organizirana u građansku inicijativu, udrugu, zadrugu, nema niti jedna institucija, istaknuti pojedinac, politička stranka, političar pojedinac i sl. koji su javno izjavili da podržavaju TE na ugljen u Pločama.Pa gdje su te tisuće ljudi zapisanih da žele posao u TE. Javite se gospodo, objavile popis, organizirajte edukacije i istaknite svoja saznanja. Ma nemaju zagovarači TE na ugljen ništa za ponuditi osim puno para za pojedince. Inače bi to sve već napravili. Nema više ni spin članaka po novinama. Svaki plaćenik koji je reklamirao TE na ugljen je demantiran i više se ne javlja. Sve što je tim ljudima preostalo je tajno provođenje planova jer javnost nisu uspjeli prevariti. Nasuprot njima postoji jako puno ljudi svih profila, pozicija i opredjeljenja koji su jasno odbacili ideju o TE na ugljen.Više stručnjaka, bez da su za to plaćeni, govorili su o razornim učincima TE na ugljen. Pa HAZU, koja je najviša hrvatska znanstvena i umjetnička institucija (vidi Wikipediju) i koja okuplja naše najvrjednije umove, se usprotivila ideji TE na ugljen. To znači samo jedno. Zagovarači ove ideje su sami. Sve što imaju je iluzija autoriteta i funkcije koju obnašaju. Međutim poznato je da moć autoriteta i funkcije vrijedi samo dok joj se netko pokorava,a ukoliko pokoravanje prestaneautoritet gubi svu moć. Želim svim Pločanima da izaberu ne pokoravati se nikomu.

Za mene je jasno da su glavni zagovarači ideje o izgradnji TE na ugljen u Pločama, odnosno oni koji to javno govore kao i oni koji ih prešutno podržavaju, sve ovo sustavno planirali i tajili. U međuvremenu su se povezivali sa drugim osobama isključivo na interesnom nivou bez obzira na obrazovanje, podrijetlo, spol, dob, vjeru, posao ili stranačku pripadnost. Pogledajte kronološki tijek ideje od TE u Pločama, usporedite koje godine je koja opcija participirala u vlasti na bilo kojoj razini i postat će jasno da je tim ljudima jedina misao vodilja svih ovih godina bila novac odnosno moć. Radi toga citiram jednog državnika koji je rekao:„Nema vječne ljubavi ili mržnje, vječan je samo interes“. Ti su ljudi povezani interesno, a ne prijateljski. Jednom kad izgube funkcije telefoni će prestat zvonit, a „prijatelji“ će se zaboraviti.

Pitanje koje se nameće samo od sebe je: kako više ikada biti prijatelj i vjerovati onome tko godinama krije ovakve tajne?

Na kraju ću sarkastično zaključiti. Svi rade svoj posao a velikoj većini je nikada gore.

TOMISLAV ŽDERIĆ