Dirljivo pismo jednog Pločanina: Jedno Vam veliko i ljudsko HVALA!
Na adresu Dubrovačkog dnevnika, stiglo je dirljivo pismo jednog Pločanina, koji je kroz teško iskustvo gubitka voljene osobe, upoznao i jednu sasvim drugu dimenziju onih koji se bore za naše zdravlje. U nezahvalnim životnim trenucima i okolnostima kad susreti s bolnicom i njegovim osobljem prerastaju u svakodnevnicu, uspio je prepoznati ljudskost i profesionalnost onih koji su bili jedni od najpotrebnijih u teškim trenucima. Pločanin se tako dirljivim pismom zahvalio Općoj Bolnici Dubrovnik i cijelom osoblju te zbog osjećaja zahvalnosti odlučio podijeliti svoje iskustvo i sa javnosti. Prenosimo ga u cijelosti.
''Poštovani gospodine ravnatelju.
U današnje vrijeme vjerojatno nije lako ugoditi ljudima, ipak nismo svi jednaki. Vjerujem da će uvijek biti onih koji će Vašu Ustanovu pokuditi a i onih koji će je pohvaliti. Moja iskustva, kao i iskustvo moje uže obitelji, s Vašom Ustanovom i djelatnicima u njoj su potpuno pozitivna. Bilo ih je u više navrata i smatram da je došlo vrijeme da se nabroje, kao i doktori, sestre, medicinski tehničari i drugi znani i neznani djelatnici OB Dubrovnik.
Živim u Pločama, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Obiteljska liječnica opće prakse u Pločama, dr. Gracija Bustruc, uvijek je bila susretljiva, obzirna i profesionalna, pa joj se ovim putem zahvaljujem na svemu što je učinila, na poboljšanju kvalitete života, posebno mojoj pokojnoj majci i pokojnom ocu.
Kada živite 110 kilometara udaljeni od bolnice u Splitu i 110 kilometara od bolnice u Dubrovniku, dođete u dilemu kada treba odgovoriti na pitanje liječnika opće medicine gdje da vas pošalje, u OB Split ili OB Dubrovnik, obzirom da je udaljenost ista.
Posljednjih 5-6 godina, svog oca, teško bolesnog s više dijagnoza, redovito sam vozio u OB Dubrovnik. Kvalitetu življenja, nesebično, profesionalno i s velikim ljudskim pristupom, omogućavali su mu redovito dr. Ilenia Romić Marčinko i dr. Branko John, a povremeno dr. Slavica Jerkunica, kojima se ovim putem iskreno zahvaljujem na svemu.
Napomenuo bih da je i supruga bila 2 puta na operaciji vena u OB Dubrovnik, kod dr.Pere Čeline i dr.Igora Hozića. Dobro mi je ostalo u sjećanju da je pohvalila liječnike, medicinske sestre i ostalo osoblje, kao i sam smještaj, uslugu i pristup pacijentu /.
U listopadu 2012. godine, zbog jakih bolova u prsima, završio sam u OB Dubrovnik. Sjećam se da su me primili medicinski tehničari, napravili predpristupne radnje i mjere, a potom je došao liječnik. Prišao mi je ljudski, a opet profesionalno, ulijevajući mi hrabrost svojim staloženim pristupom. Ostao sam na promatranju nepuna 3 dana. Smještaj je bio na razini, a sve čisto i uredno. Medicinske sestre su za svaku pohvalu. Primjetio sam da imaju velik obujam posla, ali su radišne, vrijedne, nasmijane i uljudne. Sutradan, prije vizite, saznao sam da me primio dr. Žarko Vrbica, šef pulmologije, koji bi u vizitu došao sa nekoliko liječnica, glavnih sestara, medicinskih sestara i naučnika. Svi su bili nasmijani, vedri i profesionalni. Nosim ugodne uspomene na te trenutke. Hvala svima, od dr.Vrbice do spremačica po sobama na visokoj razini ljudskosti, profesionalnosti, brige i njege. Za napomenuti je da je hrana bila sasvim ukusna, dostatna u količini, a pribor i posuđe uredno i čisto. Nije mi dostupna informacija o plaćama liječnicima, med. sestrama i tehničarima, no, kolika god da je, mala im je. Cjelokupna društvena zajednica bi to trebala imati u vidu. Posebno oni koji preraspoređuju novac u državnoj blagajni.
05.12.2013.godine, moj otac je vozilom HMP Ploče, prebačen u OB Dubrovnik. Odmah je stavljen na respirator i smješten u Koronarnoj jedinici (u jedinicu intezivnog liječenja). Čovjek se ne sretne s tim stvarima u životu ali izbora nema. Što je tu je. Nadaš se boljem. Već prvi dan kada smo došli u posjet ocu, upoznali smo dr.Stanku Koncul Stojanović. Dala nam je sve informacije o ocu i bolesti i uvela nas da ga posjetimo. Koji je to šok. Aparat diše za živog čovjeka, pelene na njemu, vezanih ruku za krevet. I tako 37 dana. 11.01.2014. otac je tu preminuo. Gotovo svaki dan smo mu dolazili u posjet. Svaki dan u Dubrovnik i natrag u Ploče. Upozna čovjek gotovo sve liječnike, medicinske sestre, tehničare, fizioterapeute...
Što vidiš za sve te dane??? Medicinske sestre i tehničari su, bez obzira na obujam posla, susretljivi, ljubazni, uljudni, obzirni, vrijedni, neprestano u pokretu. Otac je bio uredan, obrijan i čist -uvijek. To jutro, prije nego je preminuo, dvije sestre su mi rekle da su ga ošišale. Napomenuo bih da sam više puta sa sobom donio pribor za brijanje ali nijednom nisam imao prilike upotrijebiti ga. Sama pomisao na to što sve medicinsko osoblje radi na tom odjelu za pacijente (kupaju ih, šišaju, briju, mjenjaju pelene) navodi na promišljanje i razmišljanje o njihovoj profesiji!!!
A kako se za sve ove dane izraziti o dr.Stanki Koncul Stojanović, koja bi nas uvijek primila, neovisno gdje se u bolnici nalazila. Mirna, tiha, suosjećajna, profesionalna, puna ljudskosti, sa željom da pojasni, pomogne, predloži, utješi… U potpunosti jedna divna osoba, žena, doktorica. Za svaku pohvalu. Dr. Stanka, h v a l a na svemu što ste učinili u proteklih 37 dana za moga oca i za nas – njegovu obitelj.
Zahvaljujem se i svima ostalima, doktorima, glavnim sestrama, medicinskim sestrama i tehničarima, svima Vama kojima nisam naveo imena i prezimena jer ih nisam zapamtio (ali bitno je da i Vi i ja znamo na koga se ovo odnosi, i da se Vi u ovom tekstu prepoznate).
U nijednom trenutku nisam stekao utisak da od mene netko nešto traži, nekakvu materijalnu korist. Da je odnos prema pacijentu drugačiji. Naprotiv.
Molim ravnateljstvo OB Dubrovniku da upozna sa ovim dopisom sve one na koje se ovo može odnositi.
Svima još jednom, jedno veliko, ljudsko, hvala.
S poštovanjem,
Ivica Žderić''
