BIVŠI MINISTAR I DIREKTOR GRADNJE PLOMINA 2: Neka Begović dođe kušati salatu iz okolice Plomina!

Koliko smo upoznati, Vi i Damir Begović ste bili suradnici, a danas ste 'na suprotnim stranama'. Gdje ste surađivali u poslu?

Naša suradnja datira iz vremena gradnje Plomina 2 kad je gospodin Begović bio zaposlenik Elektroprojekta ZG kao projektant, a ja direktor izgradnje te iz vremena kad sam ja bio ministar industrije i energetike (1991-1992) (danas MINGO), a gospodin moj pomoćnik za industriju.

Danas različite informacije dolaze do javnosti kada je u pitanju termoelektrana na ugljen. Između ostalog, zagovarači projekta tvrde  kako oko Plomina postoje primjeri eko proizvodnje. Vjeran Piršić tvrdi drugačije. Koji je Vaš komentar?

Trebalo bi im servirati tu salatu. Ukratko, evo poručio bih bivšem suradniku Begoviću da dođe kušati salatu koja raste iz okolice Plomina, pa neka onda kaže kakva je!

Napravili ste kontrastudiju u vezi Plomina C, kakvi su Vaši rezultati studije u vezi financijske neisplativosti projekta poput TE na ugljen?

Dakle, istina je da je prirodni plin uvijek skuplji od 2 do 3 puta od ugljena po jedinici topline.
Oni koji namjerno ili nenamjerno manipuliraju s tim podatkom završavaju riječima „plin je mnogo skuplje gorivo i ekonomski je neprihvatljivo graditi termoelektranu na prirodni plin”. Oni koji razumiju izračun troškova proizvodnje električne energije u termoelektranama na ugljen i prirodni plin, a ne žele manipulirati, znaju da je investicijsko ulaganje u termoelektranu na ugljen dvostruko veće, da je efikasnost značajno manja i da je emisija CO2 značajno veća.

Utjecaj  ta 4 ulazna podatka: cijena goriva po jedinici topline efikasnost procesa, investicijska ulaganja i troškovi otkupa emisije CO2 u konačnici dovode do ekonomski prihvatljivije izgradnje termoelektrane s pogonom na prirodni plin.

Prilažem Vam kompletnu studiju (vidljiva u prilogu članka). Iz Sažetka na stranici 9 detaljno je opisano zašto je termoelektrana na ugljen neisplativa (osim ako HEP ne bude pokrivao sve troškove strateškom partneru kao u slučaju TE Plomin 2 sa RWE -stranica 10.)

Vjeran Piršić nam je rekao kako se termoelektrane na plin smatraju dobrom podrškom obnovljivim izvorima energije dok TE na ugljen to ne mogu biti. Možete dodatno pojasniti ovu tvrdnju?

Tvrdnja je točna. Jedino termoelektrane na plin mogu nadomještati nagli prekid dobave energije iz obnovljivih izvora jer za upućivanje u rad termoelektrane na ugljen potrebno je od 5 do 8 sati, dok istovremeno ona na plin standardne jačine od 500 MW može kompenzirati 50 MW u samo jednoj minuti.

Zagovarači TE na ugljen u Pločama govore kako će se šljaka prodavati građevinarskim firmama, dok Vjeran Piršić govori da su u pitanju enormne količine koje se ne mogu u cijelosti ili u većem dijelu plasirati na tržište, što znači da šljaka ostaje u većim količinama. O kojim količinama šljake je točno riječ?

Količina nastalog pepela i šljake iz iskustva Plomina 1 i 2 je najveći problem. I u ovom slučaju postojali su planovi kako će cementara u Koromačnu preuzimati nastali gips nakon odsumporavanja, a šljaku da će preuzimati građevinske tvrtke.Nažalost u stvarnosti šljaka se mora deponirati uz termoelektranu, a tvornica cementa ne preuzima više nastali gips.
Za slučaj Plomina na stranici 26. Sažetka studije su podaci. Ja ću ih ponoviti preslikano na primjeru TE Ploče 2x800 MW.
Sada Plomin 1 i Plomin 2 produciraju godišnje 96.394 tone šljake i pepela koji završava na deponiju. Dakle (96.394 tone:300 MW=321 tona po MW godišnje). Preračunato na slučaj Ploče to bi iznosilo 514.000 tona godišnje ili 1.408 tona na dan (približno 140 kamiona dnevno nosivosti 10 tona).!!!!!!!

Je li istina da su mjesta u okolici ugroženija od onog u kojemu se konkretno nalazi TE na ugljen i zašto je to tako?

Zagađenja u okolici su znak 'ruže vjetrova' pa je tako utjecaj na srednju Istru značajan zbog Plomina. Naime, Plomin ima dimnjak visine 200 metara i zagađivači koji idu kroz njega zbog visine dimnjaka prelaze preko temperaturne inverzije i ne spuštaju se dolje nego ide s vjetrovima dalje. Zato je Plomin manje zagađen po tom pitanju.

Kako se određuju lokacije za monitoring zagađivača i kako su postavljene po Vašem mišljenju u Plominu? Je li ima nekih nedostatak po tom pitanju?

Lokacije mjernih mjesta za praćenje imisija određuje se matematičkim modelom koji se temelji na niz ulaznih podatak (visina dimnjaka, emisija plinova i čestica, vremenski uvjeti, temperaturna inverzija, ruža vjetrova, konfiguracija okoline i slično). Osobno mislim da su dobro odabrane. Prema očekivanju su i rezultati mjerenja.

Problem je u tome što u stvarnosti podacima mjerenja upravljaju zagađivači, a ne javno zdravstvo ili neka nezavisna institucija.

U slučaju Plomina planirano je 5 lokacija i one su formalno odabrane matematičkim modelom na lokacijama gdje se u stvarnosti očekuju najveći utjecaji. Problem je i u tome što neke od mjernih stanica nisu u funkciji. Podatke inače formalno pohranjuje Zavod za javno zdravstvo Istarske županije u Puli. Podatke o rezultatima mjerenja osobno nemam, ali na Vaš upit bi se mogli dobiti u Zavodu.

***Redakcija Dubrovačkog dnevnika došla je do navedenih rezultata iz Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije koja su zabilježena kroz 2012. godinu. Rezultati zabilježeni na mjernoj postaji Ripenda koja je udaljena oko jedan kilometar od Plomina, kao i Sv. Katarina koja je udaljena cca 10-15 kilometara od Plomina, ne ostavljaju baš ravnodušnima.

Mada mjerenja, po riječima Vjerana Piršića, ne mjere najštetnije čestice (o čemu moćete pročitati ovdje)  i po riječima Tirelija imaju i upitnu vjerodostojnost, obzirom da u stvarnosti njihovim podacima upravljaju zagađivači, a ne javno zdravstvo ili neka nezavisna institucija, ona jasno iskazuju da uglavnom najveća prekoračenja postoje na stanicama Ripenda i Sv. Katarina.

Zaključak mjerenja možete pročitati na stranicama obilježenima na dokumentu Zavoda koji je također u prilogu članka: str.73 – str.75. Donosimo dio iz zaključka: