Piše: Silva Capurso

Djeca vrtićke dobi i ona koja polaze razrednu nastavu sklona su fizičkom kontaktu, pa je u njihovoj dobi teško ostvariti fizičku distancu. Pretpostavlja se da s obzirom na uzrast mnoge stvari dijele i dodiruju.

- Upravo zbog toga djeca do 4. razreda osnovne škole nisu obavezna na nastavi nositi maske. Kako se već ranije govorilo u vrtićima, kao i nižim razredima osnovnih škola upravo zbog toga radi se po sistemu tzv. „balončića“. Ideja je da se djeca zadrže u svojoj grupi i da se razredi odnosno grupe ne miješaju kako bi se smanjio eventualni prijenos bolesti na veći broj djece s obzirom da već unutar grupe dolazi do kontakta – govori nam psihologinja iz Poliklinike za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih Maja Hatvalić Capurso.

S druge strane sasvim sigurno će u školi ili bliskom okruženju naići na djecu starije dobi ili odrasle koji nose maske.

- Trenutno je takva situacija i svi joj se trebamo prilagoditi. Roditelji trebaju naglasiti nužnost i kratkotrajnost takvih mjera, reći da će takvo stanje trajati određeno vrijeme i da mu se treba prilagoditi. Ako učiteljica nosi masku djetetu treba objasniti da su takve preporuke te da s obzirom na trenutnu situaciju treba nositi masku i držati razmak. Treba raditi na prihvaćanju toga, kao i činjenice da će neka djeca nositi masku zbog svog zdravstvenog stanja ili naprosto zbog toga što su u višim razredima gdje je nošenje maski obaveza.

Uloga roditelja i u ovom je slučaju od iznimne važnosti naglašava Hatvalić Capurso.

- Djeca vjeruju u svoje roditelje i uglavnom kopiraju njihova ponašanja. Ako odrasli pokazuju odbojnost prema nošenju maski takav stav automatski prenose i na djecu. Djeca su po prirodi prilagodljiva i mogu se prilagoditi nošenju maski ako im se objasni kakav je razlog njihovog nošenja.

U ovo izazovno vrijeme koje nameće mnoga ograničenja djeci, roditelji kao i oni koji rade s djecom pokušavaju djeci što više olakšati situaciju i približiti ovu situaciju na njima prihvatljiv način.

- I dalje se mogu pronaći načini na koji djeca mogu zadovoljiti svoju potrebu za igrom i za kontaktom s vršnjacima. To mogu biti druženja na otvorenom ili druženja u manjim skupinama. Bitno je i dalje smišljati nove načine kako djeci omogućiti spontanu igru i zabavu. Djeca su naime sama po sebi spontana i ne možemo ih stalno ograničavati.

Ne treba zaboraviti kako su djeca i jako ranjiva dobna skupina, pa se pravila na njih ne odnose kao na ostale.

- Roditelji, odgajatelji i stručnjaci moraju voditi računa o oblicima druženja koja djeci odgovaraju – vožnja biciklom, skateom, rolama, kao ni druženja s drugom djecom ne smiju biti zapostavljena u ovo vrijeme pridržavanja epidemioloških mjera. – naglašava psihologinja Maja Hatvalić Capurso koja zaključuje kako je ovo dobro vrijeme da djeca steknu ispravne higijenske navike, ne zastrašujući ih od kontakta s drugim ljudima. Ukratko, na prvo mjesto potrebno je staviti zdravlje, a ne strah od bolesti.