S raskošnim buketom crvenih ruža prva joj je došla veleposlanica Francuske u Hrvatskoj, Michèle Boccoz, sa suprugom.

Hoće li sad Tereza ipak dulje vrijeme provoditi u Dubrovniku, Konavlima?

'Moj Grad se mijenja. Svi mi svojatamo svoj Grad, Stradun, kultna mjesta, ali rijetko sresti poznato, drago lice, to me čini tužnom. A i otišla sam predavno. Konavle su posebna priča, tu je patološka ljubav savršena, okrugla i najveća. Nema odmaka, kad je nešto kugla, nema prolaza iz nje. A onda se neki prst realnosti podigne pa kaže: ‘Koliko godina imaš? Ne sanjaj previše’. Nemam previše vremena. Ali, tako bih htjela bar jednu malu baraku imati... No, kao da mi nije suđeno vratiti se na način na koji bih htjela.

Samo želi biti na sceni

Na promociji u zagrebačkom klubu Velvet nema koga nije zadivio njezin mladenački izgled, blistav osmijeh, šik frizura. Zadivljujuće, vibrantno, piše Jutarnji list.

- Ali, ako vam kažem da mi namjera nije bila biti ni zadivljujuća, ni vibrantna, molim vas da mi vjerujete. Nisam pomodan čovjek. Dok sam bila jako mlada, u Parizu, dvadesetak godina, naravno da sam sebi i htjela i mogla priuštiti neke komade garderobe koji su u Jugoslaviji, u bilo kojem gradu u zemlji, bili atrakcija. To je bila avangarda, a danas se te stvari opet nose. Dakle, ni sad nisam htjela šokirati, nisam razmišljala ni o kakvom ‘changement de tete’, ‘mijenjanju glave’, ali ja volim Renatu, njezin studio i njezinu ekipu dragih ljudi. Toni, jedan od njih, na dan promocije mi je rekao: ‘Tere, a da ja vama malo prominim imidž?’ Ako su frizuru svi primijetili, onda čestitke idu prije svega u prilog salonu.

I sve to automatski promijeni i izraz lica, da mu svježinu, priča Tereza u svom lijepom, udobnom stanu u čijem se vrtu čuje snažan šum sljemenskog potoka. I sama odiše snagom, voljom za promocijom novog albuma. - Tu energiju, volju, dobila sam na dar kao genetsko naslijeđe. Ali organizam sam u jednom trenutku kaže - stop. Kad ujutro ideš na put, poslije napornog puta čeka te proba pa odgovoran koncert, treba imati mjeru. Stalno govorim, kad se spomene tih mojih 55 godina karijere, ma, počni samo brojiti i dok dođeš do 30, već si umoran. Ali, meni samo daj da budem na sceni, nije mi teško, nikad. A ovo sve drugo... majko moja - smiješka se, znajući da će scena pobijediti sve ostalo.

Ne trebaju joj kućni bickl, osobni trener, posebne vježbe - nema ih. U bazenu joj je zabranjeno plivati. Čini se da je pred nama 100 posto Tere.

- Ne, ne, ne... - odlučna je i kod pitanja je li njezinu svježem izgledu kumovao ikakav operativni zahvat. To je, kaže, učinila dvaput u životu. Jednom kad je umro njezin brat, što ju je ubilo. Podvrgnula mu se u Parizu, a drugi put, osamdesetih, ali ni tad u Hrvatskoj. - To je baš ono što sam morala napraviti - kaže. Ima iza sebe smrt mnogo najbližih, prokleti rat koji je morala preživjeti, ostati bez svega i ići u progonstvo četiri godine.

Ne podvrgava se ni teškim dermatološkim zahvatima i tretmanima, nego Nivea krema i na lice i na tijelo. Bila je i ostala iste kvalitete, najbolje masnoće i vlažnosti. Postoje, naravno, enormno skupe La Prairie ili Sisley kreme, koje je koristila u Parizu, ali onda se pitala zašto kad joj je i Nivea dobra.

- Dobre su, da, ali uz cijenu plaćate i još ono debelo dno na kutijici... - smije se. Za podočnjake stavi korektor Clinique, fond de teint Max Factor u boji bronce ili bež. Ili kombinirano! Parfem - dugo Kenzo, u bakrenoj bočici, s dugim prepoznatljivim vratom, ali više ga nigdje nema. Zamijenila ga je Dolce&Gabbanom. - A i on mi je pri kraju, nešto ću smisliti. Ne volim slatkaste parfeme, nego one s karakterom - dodaje.

Cijeli intervju pročitajte ovdje.