Piše: Marina Vučković Matić, mag.rehab.educ.

Email: marinavuc@bolnica-du.hr

Ukoliko vam se događa da često morate govoriti svom djetetu “Budi pažljiv/a!” – ovo je pravi tekst za vas jer ću u njemu pojasniti što to znači biti pažljiv, odnosno što su pažnja i koncentracija te kako pomoći svom djetetu da ih poboljša.

ŠTO JE PAŽNJA?

Pažnja je životno važna sposobnost koja nam omogućuje siguran razvoj i sposobnost učenja, utječe na percepciju svijeta i određuje koje će informacije naš um dobiti, a koje neće. Također nam omogućava da se usmjerimo na važne informacije i zanemarimo one nevažne. Svako učenje i spoznajni proces započinje pažnjom! Stoga bi je najjednostavnije bilo objasniti kao usmjerenost mentalne aktivnosti na određeni sadržaj, a bitno je istaknuti kako se u samoj srži pažnje nalazi sposobnost koncentracije.

Sad kad smo pojasnili značenje riječi pažnja, trebamo još par stvari o njoj naučiti. Prvenstveno da treba razlikovati usmjeravanje i zadržavanje pažnje. Naime, da bismo pratili neki događaj, trebamo se moći usmjeriti na njega, na ono što je bitno povezano s njim i zadržati pažnju na njemu.

Pažnja se može razvijati od najranije djetetove dobi, a kako dijete raste, tako se poboljšava kontrola nad njom. To znači da se povećava i njeno trajanje, a smanjuje lakoća s kojom je pažnju moguće odvratiti. Primjerice, mlađoj djeci igračka ili neki okolinski zvuk može odvratiti pažnju od gledanja crtića na televiziji, dok je starije dijete prilično teško odvojiti od te radnje.

S dobi se mijenja i prilagodljivost pažnje zahtjevima zadatka. Starija djeca bez poteškoća usmjere svoju pažnju na određeni zadatak, a pritom ne pridaju važnost stvarima i događajima koji nisu od važnosti za njegovo rješavanje. Nasuprot njima, mlađa djeca usredotočit će se na znatno više nevažnih aspekata i zbog toga će biti manje uspješna u rješavanju glavnog zadatka.

Planiranje je sljedeća značajka pažnje koja se mijenja s dobi. Starija djeca planski pristupaju rješavanju nekog zadatka, npr. uspoređivanju dviju slika, dok će mlađa djeca te dvije slike uspoređivati bez ikakva plana. Tako se i strategije usmjeravanja pažnje također mijenjaju i postaju efikasnije s dobi.

DJECA S TEŠKOĆAMA PAŽNJE I KONCENTRACIJE

Djeca s teškoćama pažnje i koncentracije već se u najranijoj dobi često nazivaju “vrlo teškim bebama” zbog popratnih problema sisanja, dugotrajnog bezrazložnog plača, razdražljivosti, poteškoća sa spavanjem i dr. U vrtićima postaje vidljiva nemogućnost sudjelovanja u zajedničkim aktivnostima te postizanje slabijih rezultata od ostale djece. Već tada se kod neke djece mogu primijetiti teškoće pažnje koje se najčešće očituju kao nemogućnost mirnog sjedenja, često „vrpoljenje“, potrebu za šetanjem, nestrpljivost, često propitkivanje, ali bez čekanja na odgovor i slično.

Kod polaska u školu ponašanje djeteta s teškoćama pažnje i koncentracije često se opisuje pridjevima kao što su “preživo”, nemirno, nepažljivo, brzopleto, neodgojeno. Međutim, treba shvatiti kako su zahtjevi za pažnjom u toj situaciji povećani. Jer od djeteta se očekuje da sjedi mirno i filtrira sve vrste buke i distrakcije kao što su zvukovi, slike, ideje i želje koje su nevažne u datom trenutku. Tada teškoće pažnje posebno dolaze do izražaja, a manifestiraju se kao teškoće selektivne pažnje tj. koncentracije pa se dijete teško usredotočuje na ulaz važnih informacija te izostaje samokontrola i planiranje. Javljaju se teškoće uočavanja detalja i može se dogoditi da dijete često zamjenjuje slova, zbrajanje i oduzimanje, množenje i dijeljenje i sl. Zbog osjećaja neuspjeha i frustracije javljaju se česte impulzivne reakcije kao posljedica nedostatka samokontrole i planiranja u svojim reakcijama, kao i nemogućnost dovršenja započete radnje teškoće s kontrolom želja, tj. ne mogu čekati ispunjenje svojih želja te se događaju česte promjene raspoloženja.

Ipak, teškoće pažnje i koncentracije ne moraju biti stalno prisutne, štoviše dijete može imati dobre i loše dane, može se bolje koncentrirati ujutro, a slabije popodne i slično. Sve navedeno često dovodi do problema školske integracije djece s ovim teškoćama i nerazumijevanje okoline za njegove poteškoće.

RAZVOJ PAŽNJE U PREDŠKOLSKOJ DOBI

Trenutno naši maleni predškolci prolaze testiranje za upis u prvi razred i, između ostalog, prilikom testiranja se provjerava kvaliteta njihove pažnje. Stoga je potrebno znati da u predškolskoj dobi prevladava nehotična pažnja. Polaskom u prvi razred, zbog organizacije nastave i izloženosti mnoštvu informacija, dijete mora imati razvijenu namjernu pažnju i mogućnost koncentracije, koje se počnu naglo razvijati u dobi od šest godina. Tada se širi opseg dječje pažnje i mijenja krug predmeta koji je privlače.

Odrastanjem se povećava i stabilnost pažnje, što se u početku manifestira produljenjem dječje igre. Dijete mlađe predškolske dobi može igrati istu igru od 30 do 50 minuta, dok u dobi od pet do šest godina trajanje igre povećava se do dva sata. Stariji predškolci mogu održati pažnju od 10 do 15 minuta, no to će se vrijeme sustavnim radom brzo povećavati te će ubrzo iznositi 30-ak minuta, što je preduvjet za uspješno praćenje nastave.

Svakako treba imati na umu individualne razlike u razvoju pažnje kod djece i da svako dijete taj proces prolazi svojim tempom, no u tome mu možemo pomoći poticanjem razvoja pažnje.

KAKO POTICATI I RAZVOJ PAŽNJE?

Djetetu se treba posvetiti i prilagoditi njegovim potrebama i afinitetima. Ponovno bi željela istaknuti veliku važnost igre, jer se kroz igru dijete uči slijediti pravila i strpljenju. Svakako je potrebno staviti naglasak na koncentriranu igru i, ako je moguće, trebali bi pustiti dijete da se igra do kraja kad je zadubljeno u igru. Nije cilj igre da u što manje vremena površno izmijeni više aktivnosti i napravi „dar - mar“ jer pažnja se jača i kroz naviku pospremanja, vraćanja stvari na svoje mjesto, a ujedno se jača i samokontrola. Djeci je važna rutina, daje im osjećaj sigurnosti i predvidljivosti te znaju što se očekuje od njih. Jedan od bitnih stavki svakodnevne rutine i usvojenih dobrih navika je pravovremeni odlazak na spavanje i ustajanje, pranje zubi, spremanje obuće, pospremanje igračaka i školskog pribora. Ovo su  navike su koje mi kao roditelji trebamo podržavati i vlastitim primjerom.

S druge strane, na pažnju djeteta loše djeluju uvjeti okoline, buka televizora u pozadini, glasna glazba, ali i loši odnosi u obitelji, svađe i loš odnos prema djetetu.

IGRE I AKTIVNOSTI ZA POTICANJE PAŽNJE DJECE PREDŠKOLSKE DOBI

Kako bi svojim mališanima olakšali proces poticanja razvoja pažnje može se koristiti mnoštvo aktivnosti. Aktivnosti koje pomažu u jačanju pažnje su:

• crtanje i bojanje

• precrtavanje različitih predložaka

• slaganje puzzli i slagalica

• igranje društvenih igara

• pronalaženje i uočavanje sličnosti ili različitosti na slikama

• pronalaženje skrivenih likova i traženje razlika na sličnim slikama

• razvrstavanje kocki, kuglica po boji, veličini, slaganje prema određenom redoslijedu i sl.

• čitanje i prepričavanje priča, postavljanje pitanja djetetu u vezi događaja u priči

• igre razvrstavanja po nekim kriterijima (po boji, materijalu, voće, povrće, domaće životinje…)

• zadaci opažanja – koliko je nečeg na slici, u prostoriji, gdje je što?

• čitanje i pričanje priča

• igranje uloga

• izrezivanje

POČETAK ŠKOLOVANJA I PAŽNJA

Potrebno je jačati dječju pažnju kroz niz ciljanih aktivnosti koje će dijete učiti razmišljanju i sporijem radu usmjerenom na detalje, a ujedno učiti dijete samokontroli. Moram naglasiti kako je cilj pomoći djetetu da na najbolji mogući način iskoristiti trenutke povišene pažnje i koncentracije, a na nama je da pokažemo djetetu kako da usmjeri svoju pažnju na ono što se od njega traži u danom trenutku. Važno je naučiti dijete dosljednosti i usredotočenosti.

Na razvoj pažnje kod djece od početka školovanja možemo djelovati stvaranjem dobrih navika učeći djecu da pripremaju i pospremaju svoj školski pribor i radno mjesto. Poželjno je imati posebno odvojen kutak za učenje i pisanje zadaće uvijek na istom mjestu jer se na taj načiniti pridonosi stvaranju psihološke spremnosti za rad. 

Savjetujem vam da razgovarate sa svojim djetetom o tome kako je provelo dan i što je radilo u školi.

Da zaključim – stvaranjem dnevne rutine, kao što je učenje uvijek u otprilike isto doba dana (nakon ručka, nakon odmora i sl.), povećava se koncentracija na tu aktivnost, u ovom slučaju na učenje. Stoga je poželjno napraviti plan za učenje i pisanje domaće zadaće, a tu je jako bitna uloga roditelja koji u početku trebaju pomagati svom školarcu. Zato upućujte dijete na dobre navike i metode učenja – podcrtavanje bitnoga, ponavljanje, samostalno prepričavanje, potičite ga da uči pomalo i češće i najvažnije od svega – ne zaboravite pohvaliti djetetov trud i napredak! Jer vaša potpora i pohvala najbolji je poticaj da usvoji pozitivne obrasce ponašanja.