No bendu je osigurala veliku prekretnicu u karijeri, naime, dotad je bio poznat samo u lokalnim krugovima. Sada, kada nam je svima u uho ušla njihova “Terca na tišinu”, ne možemo ih prestati slušati, piše Večernji list.

– Kada je pjesma izašla, nismo očekivali puno, ali maštali smo da nas čuje što više ljudi, da imamo koncerte i snimamo albume. Želiš da ti to bude jedino u životu – kaže Doris.

Rođena u glazbenoj obitelji, u djetinjstvu se zaljubila u glazbu. Nastupila je i u Turbo Limach Showu i kaže da je već tada znala kako će joj to biti životni poziv. Radila je svašta, no uvijek bi nekako završila u glazbi.

– Prvi sam se put zaposlila u srednjoj školi, u hotelskom kiosku prodavala sam sladoled. Često bih ga naručila previše i ne bi stao u škrinju pa bih zvala prijatelje da mi pomognu pojesti višak. Nisam previše zaradila – smije se Doris.

– Nakon srednje škole počela sam letjeti i u zraku sam provela nekoliko godina. Kada mi je već pomalo dosadilo, u tvrtki je krenulo nizbrdo i samo se ugasila. Nedugo nakon toga upoznala sam Tibora Karamehmedovića iz Silentea i eto... Na prvom sam koncertu imala golemu tremu. A evo me danas, dajem intervju! Sve se događa s razlogom!

Cijeli tekst pročitajte OVDJE.