Mark Hill sebe naziva Piscem (The Writer Guy). Ovaj 40-i-nešto-godišnjak, turistički novinar, kolumnist i humorist, autor je knjige 'Kašnjenje: Ludiranje po Europi pri punoj brzini' (Running Late: A high-speed romp around Europe).

U svojim 40-im Mark Hill napravio je ono što nije stigao u 20-im. Zgrabio je ruksak i uputio se na putovanje Europom posjetivši 30-tak destinacija gotovo 20 europskih država. U Hrvatskoj posjetio je Dubrovnik i Split, a u susjednoj BiH Sarajevo.

-'Dubrovnik je maleni gradić okružen zidinama i pun stotina godina dosadne povijesti, s kojom se nisam htio mučiti jer vas ne želim gnjaviti', napisao je, između ostalog, u svojoj knjizi. -'Danas je to grad koji ostalim gradovima - turističkim zamkama kvari reputaciju.'

Kako danas nikoga nije teško pronaći, kontaktirao sam autora i zatražio objašnjenja, posebno zato jer sam na njegovoj web stranici pročitao tek izvadak iz dijela knige o Dubrovniku, koja se na Amazonu može kupiti za samo 6.24 dolara.

-'Baba je počela s cijenom od 30 eura što je apsurdno', piše Mark. 'Babi' je vikao: 'Ne želim kupiti vašu sobu, samo želim spavati.' Inzistirao je nižu cijenu, ali je na kraju popustio.

-'Kao što i naslov knjige govori, ovo je vrlo površno viđenje Dubrovnika. Obradio sam 36 gradova ili mjesta u 18 zemalja u samo tri mjeseca i svima sam prišao na isti način', kaže nam Mark Hill.

Dobro. Imamo priznanje površnog pristupa.

U mailu kojeg sam mu poslao ukazao sam mu na bogatu povijest i kulturu kojom se Dubrovnik stoljećima ponosi. -'Rečenica ili dvije sigurno ne bi naškodile. Ovako ispadate neuki', napisao sam Marku na što odgovara:

-'Ne pišem o povijesti jer osobno ne volim turističke knjige koje su pune prepisane povijesti. Pišem samo o onim stvarima koje osobno nađem zanimljivima', kaže.

Nevjerojatno je da Mark, koji je u Dubrovniku prespavao jednu večer (i to jedva, vidjet ćete uskoro) nije našao ništa zanimljivio za napisat. To je zato jer nije ni tražio. Radije je s prijateljima Ircima otišao piti i onda napisao ovakvu notornu glupost.

-'Žao mi je, ali doživio sam Dubrovnik kao grad pregažen turistima. Toliko ih je da se to teško podnosi. Povijesna jezgra je puna kičastih suvenirnica i barova pa mi se sve činilo kao prepuni trgovački centar', nastavlja u svom odgovoru.

To je napisao čovjek koji je jedva platio 30 eura za sobu. Njegovo društvo, koje je sreo usput, već su imali rezerviran smještaj. Mark nije. I što je napravio? Nije otišao u ured Turističke zajednice ili neku agenciju već je smještaj tražio na autobusnom kolodovoru – kod 'smežuranih starih babuskara' kako ih naziva. Kaže da je iskusan u cjenkanju pa se nadao dobroj cijeni.

-'Baba je počela s cijenom od 30 eura što je apsurdno', piše Mark. 'Babi' je vikao: 'Ne želim kupiti vašu sobu, samo želim spavati.' Inzistirao je nižoj cijeni, ali je na kraju ipak popustio.

Ovu epizodu je prepričao, ali mu je teško bilo uvrstiti par rečenica o povijesti Dubrovnika.

-'Zar zbilja mislite da je 30 eura puno za sobu?', pitao sam Marka.

-'O tome se može razgovarati', kaže. -'Nije riječ o iznosu nego očito postoji neka šema pri utvrđivanju cijena', odgovara.

Da, Mark. 'Smežurane stare babe' su te htjeli 'oderati'. I dolazimo do zaključka. Ovom velikom putniku koji je od Dubrovnika vidio samo kolodvor i pub nije uspjelo cjenkanje pa smo onda dobili i što smo zaslužili. Da je sobu platio 15 eura i da mu je 'baba' još dala pola nazad da ima za pivo, onda bismo bolje prošli.

-'Ako je ikakva utjeha, otišao sam u Split gdje mi je bilo bolje', zaključio je našu prepisku autor.