"Nikica Marinović zacijelo spada u red najljepših žena na prostorima bivše države, a za miss je izabrana 1966. Zanimljivo, Dubrovkinje Romana Milutin i Ivona Puhiera također su bile miss Jugoslavije '58. i '69., a Lejla Šehović '98. miss Hrvatske. Tako da se za Dubrovnik može reći kako je oduvijek bio i vjerujem kako će i dalje biti rasadnik ljepotica, što se čini i primjerenim prekrasnoj hrvatskoj Ateni," objavio je Sarić. 

Ipak, od svih navedenih, najveći je uspjeh postigla upravo Nikica Marinović.

Na izboru se, navodno, našla slučajno. U vrijeme kada se organizirao izbor za Miss Jugoslavije, ženski tjednik "Bazar" preuzeo je organizaciju. Međutim, glavna urednica nije bila zadovoljna prijavljenim kandidatkinjama i krenula je u potragu za anonimnim djevojkama.  Srela je Nikicu Marinović, tada još uvijek maloljetnu učenicu dubrovačke Ekonomske škole. Jedva je uspjela nagovoriti njezine konzervativne roditelje da je puste na natjecanje, a i sama Nikica je bila takva – dugo se vremena ustručavala skinuti u dvodjelni kupaći kostim, a popustila je tek nakon što su na nju utjecali tadašnji vlasnici licence za Miss svijeta, pisao je Express.

U Londonu su je dočekali poput izvanzemaljskoga bića koje je dolepršalo preko "željezne zavjese" - bila je prva miss iz zemalja socijalističkoga bloka. Umjesto očekivane partizanke - muškobanje u vojničkom šinjelu i gojzericama, preda njih je zabljesnula prava krasotica.  Ostalo je zapisano da je gledateljstvo s vidnim negodovanjem dočekalo odluku žirija: većina je smatrala da će Miss Marinović biti pobjednica. Govorilo se kako je za Indijku bilo presudno što je bila spremna da, ako pobijedi, odmah otputuje u Vijetnam, u posjet američkim vojnicima koji su tamo ratovali protiv komunistočkoga otpora, a Nikica se nije usudila potpisati tu točku u ugovoru.