Na fotografiji iz 1910. godine, predio Ploča i svetog Jakova gotovo je neprepoznatljiv u odnosu na danas. Nema hotela, a ni kuća, osim ponešto na djelu bližem zidinama.

Nema čak ni zgrade Umjetničke galerije koja je građena tek pred početak Drugog svjetskog rata. Bogati brodovlasnik Božo Banac htio je napraviti palaču (i u tome uspio) po uzoru na stare dubrovačke ljetnikovce. Nije u njoj dugo živio, jer je uskoro nakon završetka najvećeg rata u povijesti, palača pretvorena u izložbene prostore. U njoj se 1950. održala šahovska olimpijada, pa je tako Dubrovnik postao jedini olimpijski grad u Hrvatskoj.

Samo tri godine poslije snimke ove fotografije otvara se hotel Excelsior koji je prošle godine slavio 100. rođendan. Drugih hotela nije bilo ni u planovima, isto kao ni Šeherezade, koja je izgrađena dvadesetih godina prošlog stoljeća. Šeherezadu je gradio bogati ruski Židov Vilim Zimdin koji je, među ostalim, planirao napraviti veliki most do Lokruma, a na njemu otvarati kockarnice i slične budalaštine. Sreća da je ondašnja vlast zaustavila devastirajuće projekte ovog ludonje.

Nije čak bilo ni zgrade dubrovačke Gimnazije. I ona je kao, i Šeherezeada završena tek dvadesetih godina 20. stoljeća. Ovu ogromnu zgradurinu koja je unakazila predio Ploča, počela je graditi, jasno – Austrougarska - poznata po svojim brojnim devastacijama Dubrovnika.

No, ni Francuzi nisu bili puno bolji. Oni su nemarom uništili crkvu svetog Antuna Opata na Pločama, točnije dali su je na korištenje Blagim djelima koji ponavljaju greške Francuza, pa crkvu dalje ustupaju Baltazaru Sivriću. On pak crkvu koristi kao konjušnicu – u to vrijeme je bilo u modi crkve koristiti kao konjušnice. Poslije njega, novi vlasnik, neki Alaga, uništava grobove unutar crkve, među ostalim i od Ivana Rabljanina, čovjeka koji je, među ostalim, projektirao i izradio najpoznatije dubrovačke topove, kao i zvono po kojem ure otkucavaju Maro i Baro. Poslije ju je kuća obitelji Račić do kraja devastirala. Jedino što je iz crkve preživjelo, je barokni kip svetog Antuna koji je premješten u crkvu Svetog Vlaha.

Devastirana je i fontana Međed, ali o njoj ćemo drugom prilikom.