Dolaskom jeseni, teške južine i kraćih dana mnogi Dubrovčani maštaju kako bi bilo dobro zimske mjesece zamijeniti nekom drugom destinacijom i vratiti se kad šparoge propupaju. Neki možda sanjaju zauvijek otići, a neki se ne bi pomaknuli iz dobro poznate svakodnevnice. Svima nama se idealna destinacija za život razlikuje, pa smo stoga pitali Dubrovčane da se spletom okolnosti trebaju preseliti gdje bi voljeli otići? Osim toga pitali smo ih o čemu maštaju jednom kada odu u mirovinu.

Joško Marlais bi volio otići živjeti u Amsterdam, grad slobodarskog duha koji vrvi životom. Međutim, dio Dubrovčana birao bi destinaciju gdje ima što manje ljudi. Tako Kristina Obuljen mašta o svjetioniku, a ni Dario Moretić ne bi imao ništa protiv toga da mu je prvi susjed na nekoliko kilometara, kao ni Đivo Ćurlica. Njega privlači osamljena kućica u Brsečinama. Elma Hadžić također lajka stanovanje u osamljenom zelenilu negdje u našoj županiji.

Pelješac i Mljet su isto tako idealne destinacije za neke naše sugovornike. Stijepo Brzica i Ivica Hajdić pod stare dane vide se na Mljetu.

-Ribanje, masline, netaknuta priroda, pripadnost i bijeg od civilizacijskog stresa i brzog načina života dovoljni su razlozi odlaska na Mljet kad krivulja života dosegne svoj vrhunac. Moji mljetski prijatelji, malo zapjevati uz harmoniku u kominu, za sreću ne treba više. Uz brdo dobrih knjiga, mir i tišina kojeg pruža Mljet bili bi mi sasvim dovoljni – objašnjava Hajdić svoju viziju.

Romantika na najjače

Slično razmišlja i Adrijan Stermasi koji i sad dobar dio godine provodi na najšumovitijem hrvatskom otoku. Osim Mljeta, Dubrovčanima su privlačni i drugi hrvatski otoci. Željku Eraku najdraži je Lopud, Nikolini Šteti Vis, ali ljeti (zimu bi voljela provoditi u Toscani). Anamariji Obradović Lastovo i Vis su najuži izbor. Zamišlja se kako se tamo kupa, riba, slika, ima bokun zemlje i mir.

Stelu Grbić pak privlači priroda na Pelješcu i što nije previše naseljeno. Ista stvar je s Gordanom Peškurom. Ona favorizira more na Pelješcu, Sreser i Žuljana su joj najdraže. Joško Pulić je također slab na prirodu tog poluotoka. Osim Pelješca jako mu se sviđa i samoborsko gorje.

-U Hrvatskoj se dvoumim: između kuće/zemlje u samoborskom gorju, na nekakvom bregu, tipa 10-15 minuta vožnje od Samobora/autoceste do Zagreba. Super kulturan kraj, i za hobije, i za miran život, plus lako dostupni svi sadržaji od kina (što mi je vrlo bitno), koncerata (ako ih ikad više bude zbog korone), butiga, do ljudi koje možete sresti, a da imate slične interese. Osim toga, idealna brdašca posvuda okolo, za rekreaciju, duge šetnje. Minus je što nema mora blizu i što zna biti hladno. Druga opcija mi je Pelješac, i to mjesta tipa Trstenik, Sreser, Hodilje, Duba stonska, Lovište, Kučište .... dovoljno blizu Dubrovniku gdje bih se u svako doba mogao zaletjeti kad mi treba veća spenza, kino, blizu je moru gdje bih mogao držati i koristiti neku barku do 7 metara, s dovoljno zemlje oko kuće da mogu imati naranče, rogač, kivi, kriješve, probati i breskve, uz naravno verduru/sezonsko povrće u dolcu. Romantika na najjače – slikovit je Pulić koji dodaje da ni Konavle, te unutrašnjost Istre nisu loša opcija.

Vječno proljeće

I Diani Roko se sviđa okolica Zagreba. Ona preferira Svetu Nedjelju. Duška Nešić mašta o planini. Odgovara joj planinski zrak, miris stabala, zelenilo i ta posebna, kako kaže, planinska tišina. Mihaeli Zekić se sviđa Firenca, a Ivo Ucović da može birat ljeti bi krstario jedrilicom po Mediteranu, a zimi po Karibima. Neki bi ostali gdje jesu. Vedran Mezei u Mlinima, a Ivona Šimunović u Gradu. Kaže kako joj ne smetaju ni jugo, ni kratki dan zimi.

Naravno dio Dubrovčana bi zimi, baš poput čiopa, otišao u toplije krajeve. Ivani Mišić se sviđa melankolična Kuba. Rikarda Rosettija najviše privlače Kanari i to zbog vrhunske klime. Kanari kroz čitavu godinu imaju vječno proljeće. Nikad nije prevruće, a more je uvijek oko 20-21 stupanj. U brojnim svjetskim izborima o najboljem mjestu za život što se tiče klimatskih prilika Kanari su pri vrhu. Nemaju uragane, a kiše i vlage je vrlo malo. Vjetra, naravno, nešto više.

Slična situacija je i u Andaluziji koja privlači Mira Pavlovića. Oduševljen je tom španjolskom regijom i kaže da kad bi selio najprije bi pošao u Sevillu ili neki drugi andaluzijski grad. Zanimljivo kako su cijene nekretnina na jugu Španjolske znatno niže nego u Dubrovniku. Primjerice na periferiji Malage stan se može kupiti već za 50 tisuća eura. Osim Andaluzije, sličnu klimu na Mediteranu ima i jug Italije, dijelovi Grčke, Kreta, Cipar, Malta i Turska. Istok Mediterana još je topliji (da ne govorimo o sjeveru Afrike), ljeta znaju biti jako vruća, ali zato se može kupati sve do Božića, čak i dulje. Jedan od takvih gradova je Tel Aviv koji je oduševio Mariju Njavro. Mana tog izraelskog grada su visoke cijene i nestabilna politička situacija u regiji.

Sjever Europe

Postoje ljudi koje ne privlače topli krajevi, nego upravo suprotno – sjever Europe. Marija Grazio voli Stockholm, a ni Beč joj nije mrzak. Karolina Knežević i Dragana Bratić još su radikalnije. One su oduševljene Farskim otocima. Kućice u zelenilu, ovce, mir i tišina. Ne smeta im ni hladna klima. Armin Mujdžić također nema ništa protiv sjevera, Vancouver mu je omiljena destinacija, uz Barcelonu. Zanimljivo je čuti i razmišljanja dubrovačkih pomoraca koji su obišli dobar dio svijeta, pa imaju široki uvid. Damir Maričić bira Auckland, Zoran Božić Tobago, a Dariju Moretiću se sviđa Island. Naglašava da su ljudi više-manje svuda isti.

Draganu Staničić pak vuku korijeni.

-Rodno selo moga oca u Hercegovini. Tamo sam provela većinu vikenda prvih šest godina vrlo jednostavnog života. Bez televizije, umivali se hladnom vodom iz gustijerne, jeli skromno, a nikad bili gladni... I dalje se tamo redovno vraćam. Nema onih ljudi koji su nas odgajali, kuće su prazne i porušene, ali nigdje se nisam osjećala sigurnije, sretnije i ispunjenije. Tu bih htjela ostariti – kaže Dragana.

Svih nas privlače različite stvari, imamo suprotne želje, pa tako i po pitanju najboljeg mjesta za život. No Aldijana Ramović je dala možda i najbolji odgovor o idealnoj destinaciji.

-Nije do geografske pozicije, ima nešto i u ljudima, a dom je tamo gdje ti je toplo oko srca, pa makar i na Islandu živjela!

Maro Marušić

Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju Dubrovački dnevnik petkom