test

OTVORENO PISMO PREMIJERU BRITANIJE Dragi Borise Johnsonu, ja sam dubrovački narkoman, pomozite mi

Autor: dubrovackidnevnik.hr
Novinar Dubrovačkog dnevnika Maro Marušić napisao je otvoreno pismo Borisu Johnsonu, premijeru Velike Britanije

Dragi Borise Johnsonu, premijeru velike Velike Britanije,

Vi mene ne znate pa da vam se predstavim. Dolazim iz Dubrovnika, grada na jugu Hrvatske. Možda vam na prvu ne zvoni, ali kada vam kažem da se na engleskom Dubrovnik kaže King's Landing onda ćete sigurno znači o čemu je riječ. Tu sam rođen, odrastao, skoro i ostario.

Po zanimanju sam ovisnik ili ako vam je lakše shvatiti – narkoman. Da bih vam objasnio svoju ovisnost moram se vratiti malo u prošlost. Moja obitelj je bila radnička. Majka je radila kao službenica u trgovini, a otac se bavio namještajem. Živjeli smo napornim, ali istovremeno lijepim i mirnim životom sve dok turizam početkom ovog milenija nije buknuo.

Jednog dana moja obitelj ipak je donijela odluku da joj je dosta teškog, radničkog života i da želi malo hedonizma i lagodnosti. Odlučili smo eksperimentirati s lakim drogama, poslovima, nazovite to kako hoćete. Počeli smo iznajmljivati sobu lakim turistima, prvenstveno Česima i Poljacima. Dolazili su nam sa svojim pomadorama i ostajali koji dan popunjavajući naš kućni budžet. Nismo puno oko njih radili, a lova je kapala.

A onda smo upali u zamku ovisnosti. Od lake narkomanije s Česima i Poljacima u vrlo kratko vrijeme stigli smo do teške apartmanije s Britancima, Nijemcima i Amerikancima (kad pričam o lakim i teškim gostima mislim na obujam njihovih novčanika). Džaba što je doktor Slavko Sakoman milijun puta upozoravao po televizijama da put u ovisnost kreće s lakim gostima – probaš malo Poljaka, Čeha, Slovaka, a vrlo brzo završiš u teškoj ovisnosti o Britancima, Nijemcima, Australcima, Amerikancima. Jebiga, sada znamo da smo ga trebali slušati, a ne postati ovisni i bolesni, ali lako je biti general poslije bitke.

Navukli smo se na britanski dop – 100 i kusur zelembaća za noćenje plus razne ture, izleti, restorani... Cijelu sezonu šutali smo se u venu s funtama i eurima, neprekidno smo bili razvaljeni od euforije koju nam je donosila lova bez puno rada. Uf kako je to bilo lijepo. Dođe popodne, vrijeme za check in u apartman moje nekoć radničke obitelji, skuhamo lovu u žlici i ubodemo se. Sjećam se da sam jedno popodne, nakon što sam sve dvaput ubo u venu s dva britanska para, rekao ženi.

-Zamisli najbolji orgazam, pomnoži ga s tisuću i još uvijek nisi ni blizu tom osjećaju kao kada ti legne šut s AIRBNB-ija!

Moja žena razvaljena od novčanica samo je to na to rekla.

-Choose a life, choose a job, choose a career, I choose not to choose job, I choose something else!

I sve je bilo, dragi Borise Johnosunu divno, krasno i ušlagirano dok se nije pojavila kurčeva korona. Britanski dileri prestali su nas snabdijevati valutom i evo ti nas sada u teškoj apstinencijskoj krizi. Bole nas sve kosti od pomisli da sljedeće zime nećemo na Tajland. Znojimo se od nedostatka funti i haluciniramo Britance kako gledaju nogometne utakmice po dubrovačkim barovima.

Ima i ove sezone nešto turista u King's Landingu, ali to su svi ovi iz lake kategorije. Jedan Poljak je u biti normabel od jednog miligrama, da bi malo ublažili ovu apstinencijsku krizu treba nam čitav nosač aviona, mislim nosač Poljaka. Čeh je u rangu xanaxa, Slovak lexaurina, a Mađar apaurina. Ima tu nešto i Austrijanaca, ajde dobro oni su možda heptanon, Francuz je subutex, ali sve je to nedovoljno za suzbijanje jakih kriznih simptoma, dragi premijeru prijateljske nam države.

Nama treba britanskog šuta. Poljak je možda dobar za Albaniju, ali ne i za mene, meni treba nešto jače da šutnem u vene. Shvaćate? Naravno da shvaćate, vi ste pametan čovjek, da niste, ne biste bili premijer.

Stoga vas molimo da ne uvodite dvotjednu samoizolaciju za britanske turiste koji žele posjetiti jug Hrvatske. Nemojte biti dušmanin i ne dati nam dopa koji očajnički čekamo. Dopustite svojim dilerima da nas opskrbe, duga je zima, ubit će nas kriza. Nemojte da vas moram tražiti po kolodvoru u Londonu i moliti vas da mi date jednu funtu za sendvič.

Znam da ste vi dobri i da ćete shvatiti našu ovisnost. Nije lako imati krizu nakon godina narkomanije, mislim apartmanije.

Primite veliki pozdrav premijeru Velike Britanije,

Vaš

Maro Marušić, ovisnik o Britancima

PS Možete doći u moj apartman, dat ću vam popust, samo da se ne moram više drogirati s onim normabelima iz Poljske

Popularni Članci