NOVI IBRIČIN LJUBIMAC Akitu je odlučio imati nakon što je pogledao film s Richard Gereom
Istog dana kad mu je uginuo voljeni belgijski ovčar, u travnju ove godine, Ibrica Jusić (75) u naručje je uzeo drugog psa koji mu je brzo postao novi vjerni pratitelj. Petomjesečna akita Simba bila je uz pjevača na pozornici i ovog vikenda na njegovom nastupu na finalnoj večeri Splitskog festivala. Bila je to njezina javna premijera.
“Mom Bondu srce nije izdržalo operaciju. U 1 popodne je uginuo, a već u 5 sati tog istog dana uzeo sam u ruke Simbu. On je tada imao dva i pol mjeseca”, priča Ibrica, šetajući sa svojim preslatkim štencem po Stradunu. Bond i Ibrica bili su zajedno 11 godina, odradili su skupa tisuće koncerata. Bili su nerazdvojni i u karanteni u zagrebačkoj Dubravi gdje su vrijeme provodili u šetnji. Ljubimac ga je probudio i nekoliko minuta prije strašnog zagrebačkog potresa, piše Jutarnji.
Simba je Ibrici, kaže, pomogla da zaliječi slomljeno srce nakon odlaska njegovog vjernog suputnika.
“Kad ljudi nakon smrti ljubimca kažu da ne žele drugog jer ga neće moći isto voljeti, jako griješe. Nitko te ne tjera da voliš jednako, to su sve različite ljubavi. Svaki susret donosi nove odnose”, govori Dubrovčanin.
Moždani udar
Akitu je odlučio imati nakon što je pogledao film “Priča o psu” s Richardom Gereom. Taj film je američka verzija istinite priče o japanskoj pasmini akita inu koju je proslavio pas Hachiko. Prema njoj, profesor na tokijskom sveučilištu 1923. na ulici je pronašao psa i nazvao ga Hachiko. Ljubimac ga je svakog jutra pratio do željezničke stanice Shibuya gdje je išao na posao. Na povratku, uvijek u isto vrijeme ga je čekao. I tako svaki dan do 1925. godine, kad je profesor dobio moždani udar na poslu i umro. Vjeran pas ga je na stanici čekao još 10 godina, o čemu su pisale i lokalne novine.
Hachikovi preparirani ostaci čuvaju se u Nacionalnom muzeju znanosti u Japanu, a ima i spomenik na tokijskom groblju. Ibrici, kojeg se ne može susresti bez četveronožnog ljubimca, život bez psa nikad nije bila opcija jer, priznaje, jedino s njim živi normalan život, izlazi u šetnju, kreće se i ima volje za sve. Uvijek kaže da ne vodi on psa vani nego pas njega.
Iako za akite kažu da su, uz to što su hrabri, jako tvrdoglavi, Ibrica kaže da nisu nego da imaju jak karakter. No, on se sa svojim štencem potpuno razumije.
“Sad za vikend u Splitu nitko nije mogao vjerovati da tako mladi pas može biti miran na pozornici. S dva i pol mjeseca znao je dati pet. Sad uči prijeći cestu. Kažem mu da čeka i on mirno sluša. Kad vježbam, on je uvijek meni pod stolicom”, hvali mi Ibrica Simbu.
Više pročitajte OVDJE.
