Riječ je o knjizi 'Tragovi' koja u sebi sadrži pripovijetku i zbirku pjesama za koje je Isaura nalazila inspiraciju u likovima i događajima koji je okružuju te emocijama koje su u njoj probudili, a jedna od njih je i bolest njene majke.

„Pripovijetka je nastala na temelju mog sna. Naime, sanjala sam san koji sam sutradan odlučila napisati na papir i proširiti ga u nekim segmentima. Riječ je o fantastici i spominje se paralelni svijet koji predstavlja onaj svijet u koji svi mi bježimo kad nam ovaj svijet ne odgovara. Bježimo od stvarnosti izmišljamo drugi svijet, bilo da je riječ o snovima ili mašti, ali naposljetku uvijek shvatimo kako je vrijedno ono što imamo u ovom svijetu. Također, shvatimo kako materijalne stvari nisu bitne nego sreća koju pronalazimo uz ljude koje volimo,“ izjavila je Isaura govoreći o pripovijetci. Po pitanju pjesama, Isaura kaže kako one uglavnom počinju u tužnom tonu te postepeno prerastaju u optimizam.

„Svaka pjesma je nastala na temelju nekog raspoloženja, bilo da je riječ o sreći ili tuzi. One su povezane s mojom prošlošću i vežu se uz tematiku 'Tragova'. Početak pjesama je uglavnom tužan, vezuje se uz prošlost, potom se tijekom pjesme budi nada, a kraj je obično pozitivan, optimističan,“ izjavila je.

Na pitanje u čemu pronalazi inspiraciju, ova mlada Dubrovkinja tvrdi kako su to uglavnom neki događaji iz prošlosti ili likovi koji su na nju ostavili trag. Izjavu o tome kako najljepše pjesme nastaju kada život najviše boli, potvrđuje svojim primjerom i sama Isaura.

„Većinom su to određeni životni događaji. Kad su moje pjesme nastajale, uglavnom je to bilo u nekim teškim životnim situacijama. Mama mi se razboljela tako da sam većinom te osjećaje pretakala u pjesme. Bilo je tu nekih drugih događaja koji su me potaknuli na pisanje, pa i okolina…,“ izjavila je.

Kako kaže, oduvijek je htjela imati knjigu u svojim rukama i to je bilo ono o čemu je sanjala otkako zna za sebe. Pisanje je njen način izražavanja pa tako piše još otkako je pohađala osnovnu školu, a ostvarivala je uspjehe i na školskim natjecanjima te svoj rad predstavljala na Lidranu. Posebno je zahvalna svojim roditeljima bez kojih ne bi lako ostvarila svoj san, ali i profesorici Hrvatskog jezika Ani Kukrika koja je bodrila i onda kad je htjela odustati.

„Znala sam kako je komplicirano tražiti nekoga tko će to sponzorirati i platiti pa sam odlučila samostalno to napraviti. Našla sam lektora i tiskaru te sam se odlučila upustiti u to. Rekla sam – što bude, bit će, ali ću ostvariti svoj san. U tome su mi pomogli roditelji koji su bili uz mene i financijski mi pomogli znajući koliki mi je to san. Uspjeli su to sve financirati, a kako radim, odlučila sam kako ću sljedeće izdanje koje ću tiskati, sama podmiriti od plaće koju zaradim,“ kazala je Isaura dodavši kako je bilo onih koji su je podržavali, ali i onih koji nisu razumjeli njen pothvat.

„Svi su se začudili, nisu mogli vjerovati. Svi su znali kako pišem, ali nisu očekivali kako bih mogla izdati knjigu. Ostvarila sam što sam oduvijek htjela. Bilo je ljudi koji su vjerovali u mene, pomagali mi, davali mi određene ideje, a bilo je i onih koji su govorili kako je to glupost i kako ja to ne mogu sa 17 godina,“ prisjetila se.

Nakon srednje škole, Isaura planira upisati studij Hrvatskog jezika i knjiženosti, a razmišlja i o Dramaturgiji, no o tome će tek odlučiti. Po svemu sudeći, ostat će u umjetničkim vodama, a 'Tragovi', kako stvari stoje, neće ostati njena jedina knjiga. Naime, Isaura planira nastavak 'Tragova', ali i pisanje još jedne knjige, a uz volju i talent koji posjeduje, u tome će sigurno i uspjeti.