Pritom su svi svjesni da komunalni pravilnici gradova i općina nalažu da vlasnik izmet pokupi, a propisuju i novčane kazne ako to ne učine. No, mnogi svejedno hladnokrvno promatraju kako pas obavlja svoje, a onda smireno odšeću s njim. 

Takvi najčešće tvrde da će se izmet raspasti i baš fino pognojiti zemlju. U krivu su.

S obzirom na prehranu pasa, neće to baš biti gnoj, nego će se u zemlji na kojoj se razlaže stvoriti mnogo mikroba i patogena. Ono što je također važno imati na umu jest da se preko izmeta može zaraziti bolestima. Recimo, mnogi vlasnici ni ne znaju da im pas ima giardiju. U njegov izmet ugazi drugi pas, poliže šapu, zarazi se. Četiri su genetska tipa giardije, od koji su dva zoonoze, što znači da psi mogu zaraziti svojeg vlasnika. Pseći izmet često ima i salmonelu i e.coli, tako da je zaista loša ideja ostavljati da naokolo. Estetiku ne treba ni spominjati.

Neki vlasnici smatraju kako je više ekološki ostaviti izmet nego koristiti plastičnu vrećicu. To je točno, no zato postoje papirnate vrećice. Postoje i neka druga rješenja, poput papirnatih ručnika.