Piše: Silva Capurso

Kako kaže glavna sestra bolnice i pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo Kristina Muhoberac posao je posljednjih mjeseci jako zahtjevan. 

- Najteže je bilo početkom ožujka i sada kada imamo zapravo dupli sustav i održavamo regularno funkcioniranje bolnice i ovaj posebni, Covid dio. Moram priznati da nam je bilo lakše u vrijeme lockdowna i situacije kada u zdravstvu nisu radili neki hladni pogoni. Na lakši smo način tada preusmjeravali svo osoblje. Starije kolegice su radile na odjelima, a mlađe medicinske sestre s tih odjela su raspoređene na Covid odjele. Vraćanjem punog pogona morali smo dio medicinskih sestara vratiti na primarne odjele, a dio smo ih zadržali u Covidu. I funkcioniramo. Da je lako nije.

Rasporedi se svakodnevno brišu i pišu. Nisu trajni. Nakon bilo kakvog kontakta s oboljelom osobom, a postoji i dosta mladih asimptomatskih a pozitivnih osoba raspored se potpuno mijenja.

- Kad imate nekoga primljenog zbog traume bez nekih drugih simptoma, a nakon testiranja se ispostavi da je pozitivan na covid-19, određeni broj osoblja ide u samoizolaciju dok se ne dokaže da su negativni, što nam je, srećom, dosad uvijek bio slučaj. Međutim, ti ljudi moraju trenutno, u nekoliko minuta, biti uklonjeni iz bolnice, a na njihova mjesta treba doći netko drugi. Radimo svakodnevna planiranja i križaljke. Pokrijemo tih 14 dana, a dok se oni u međuvremenu vrate, već se ta ista situacija dogodi nekome drugome. Uistinu je dinamično - kaže uvijek raspoložena glavna sestra bolnice Kristina Muhoberac posebno hvaleći mlade medicinske sestre koje uglavnom rade u Covid dijelu bolnice. 

- Moram reći da sve te Covid odjele mahom pokrivaju mlade medicinske sestre koje su završile školovanje ove ili u protekle dvije godine. One možda nemaju dovoljno iskustva, ali imaju ogroman entuzijazam. Stvarno je neopisivo s kolikim žarom i trudom rade u tim odjelima gdje na jednom mjestu imate sve moguće dijagnoze. Recimo, tu je rodilja koja je pod sumnjom na koronu i na odjelu je dok ne dobije test. Dvije sobe dalje imate neurotraumu, par soba dalje kirurškog pacijenta. U Covid dijelu bolnice pacijenti su svih dobnih skupina i  svih mogućih dijagnoza. Naše sestre to stvarno sve pokrivaju, a nedostatak iskustva nadoknađuju ogromnim entuzijazmom. Obilazimo ih često, a često ih i ravnatelj i ja zovemo na razgovore da čujemo koji su problemi i kako im možemo pomoći. Tu vidite nažuljana lica od maske, ali na licu im je uvijek osmijeh. Na to sam jako, jako ponosna kao sestra. Tu se doista vidi da je ovo poziv, a ne posao. Zadnja tri mjeseca sam jako ponosna glavna sestra ove bolnice i to se ničim ne može platiti.

Pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo Kristina Muhoberac posebno naglašava zahtjevnost rada s oboljelima od Covida, oblačenje zaštitne opreme, vrijeme provedeno s pacijentima.

- Kada govorimo o nošenju zaštitne opreme još je i teže raditi u dijelu odjela gdje kolegice rade s pacijentima koji su primljeni kao sumnja Covid, prije odrađenog nalaza, dok ne znamo radi li se o oboljelomu od Covida ili je riječ o osobi koja ima sličnu simptomatologiju, ali nema Covid. 

S obzirom da to ne znamo u tom trenutku ne možemo riskirati da u istoj opremi odlazimo i jednom i drugom pacijentu i da onda mi budemo prijenosnici virusa. U tom odjelu sestre se između svakog pacijenta moraju svlačiti i oblačiti, pa je nekako to najviše zahtjevno jer svako to svlačenje i oblačenje traje, treba ga napraviti pravilno, mora se paziti na svaki korak. Svlačenje i oblačenje nikad ne radi jedna osoba sama, uvijek su dvije osobe jer ova druga kontrolira korak po korak poštuje li se procedura. Bez obzira što sada već imaju iskustva, u žurbi se uvijek nešto može preskočiti, pa druga sestra napominje što je sljedeći korak i jako pazimo da se ne kontaminiramo ni mi ni pacijenti.

S druge strane zahtjevno je i u intenzivnoj Covid jedinici gdje su sestre po četiri sata u odijelu.  U tom vremenu u kojem se smatra da maske i oprema štite nastojimo zarotirati osoblje da uđu novi ljudi, a oni koji su bili s pacijentom da iziđu, prozrače se i istuširaju. 

I sve se čini da nije problem. Osim straha da medicinskih sestara neće biti dovoljno ako situacija bude gora. 

- Mislim da ćemo moći organizirati i ubuduće posao na način na koji smo to radili i dosad. Jedino me malo strah, ako se ljudi ne budu pridržavali obaveze nošenja maski u zatvorenim prostorima da će na taj način širiti bolest dalje, a oni ili njihovi bližnji doći će u bolnice. Mi smo isto ljudi, nismo imuni na bolest i u situacijama kada imamo pune odjele i veliki broj oboljelih, strah me da u velikim brojevima ne dođe do situacije da ćemo i mi biti bolesni i nitko neće moći raditi niti oko oboljelih od covida, ali ni na drugim non covid odjelima. Znate, žene i dalje rađaju, ljudi i dalje imaju traume, imaju neurološke bolesti, imaju kardiovaskularne bolesti i mi pacijentima moramo sve to osigurati. 

Ne budemo li svi radili na tome i pridržavali se propisanih mjera, nisam sigurna da će sustav opstati. Ne bih voljela da nam se dogodi da netko umre od neke druge bolesti jer su svi koji su ostali koncentrirani na Covid. Tako da mislim da nošenje tih 10 minuta maske u butizi ili banci nije previše za očekivati.