O dubrovačkoj Gradskoj kafani zna se podosta toga, ali vjerojatno ima Dubrovčana koji ne znaju da je tridesetih godina prošlog stoljeća goste na ulazu u lokal dočekivao mali crnac Riza Šurla. Tu je sliku gotovo nemoguće zamisliti – u vrijeme kad još uvijek nije bilo ni previše turista, ni gostiju s Dalekog istoka, kao portir na vratima Gradske kafane radio je pravi pravcati crnac. Šurla je radio u Gradskoj kafani dok su je vodili povratnik iz Amerike Karlo Kiko Marinović i direktor Vlatko Iveković. Oni su vođenje Gradske kafane preuzeli od poznatog ugostitelja Roberta Odaka (prostor je i tada općina davala u najam), najpoznatijeg po izgradnji hotela Odak, odnodno takozvane stare zgrade hotela Excelsior, piše Dubrovnik Digest.

Njegova investicija u Kafanu zabilježena je u tadašnjim lokalnim novinama Dubrava, isto kao i posao koji je obavljao mali Šurla.

-Vrata luksuznog automobila se otvaraju, a ruke simpatičnog malog crnca otvaraju vrata. Mali crnac figurira svojim odijelom, te otvara i zatvara vrata. Ulazi jedan povisoki čovjek. To vam je gospar Kiko. Svak ga pozna. Izašao je sa jednom damom u krznu, svojom madamme Katy. Ova je kafana za mnoge radost, jer Vas čeka topla i svijetla.

Među ostalim, mali je crnac otvarao vrata kafane nesuđenom engleskom kralju Edwardu VIII. Međutim, sigurno se pitate odakle se crnac stvorio na vratima Gradske kafane i to još u vrijeme prije Drugog svjetskog rata?

Riza Šurla je potjecao iz kolonije ulcinjskih crnaca, koji su se tamo naselili još iz doba kada su se ulcinjski gusari bavili trgovinom roblja. Krajem 19. stoljeća, u Ulcinju je bilo oko 300 crnaca. Upravo iz nedaleke Crne Gore, mali je Riza došao raditi u Dubrovnik.

Umro je u 82. godini života, 2003. godine, a ispraćen je brojnim novinskim člancima kao posljednji izdanak ulcinjske crnačke kolonije i kao prava legenda toga grada.