Srpanj 1970: Svijet je uistinu malen. Galeba sam drugi put sreo u Stockholmu. Bio je dobrog raspoloženja i činilo mi se da ga je naš susret obradovao. Tamnoput i crnokos, očiju kao dva divlja kestena, visok i širokih ramena svraćao je na sebe pažnju skandinavskih djevojaka, kojima odgoj i standard dopuštaju da otvoreno gledaju u sve što im se sviđa.

"Dobro vas krila služe kad ste stigli do Švedske", pozdravih Galeba peckavom aluzijom na naš razgovor u njegovu rodnom gradu.

-"Još uvijek... dobar dan. Tko bi rekao da ćemo se ovdje sresti!"

Galeba sam prvi put sreo u hotelu "Excelsior", na bazenu, u veljači, za Galebove u mrtvoj sezoni. Počeli smo razgovor oko loptice za stolni tenis, pa zatim, riječ po riječ, dovedosmo u zanimljiv odnos njegove podatke i moju znatiželju o pothvatima Galebova. Naravno, ono što me zanimalo nisam čuo odmah na bazenu, čim sam upoznao Galeba, već poslije nekoliko sati i uz garanciju da ću poštovati diskreciju.

Galeb dubrovački

Galeb mi je najprije ispričao kako je pohađao i završio Pomorsku školu, kamo je sve plovio, što sada radi - i sve što je ispričao, a provjeriti nije bilo teško, bila je potpuna istina.

Pa kako to da ste onda Galeb?

"Vi tako pitate kao da biti Galeb znači činiti nešto strašno što ne dolikuje ispravnom mladom čovjeku. A nije tako. Galeb je mlad čovjek, najčešće rođen i odrastao u Dubrovniku, sličan po svemu svojim vršnjacima u ostalim gradovima. Ono u čemu je iznimka, dakle Galeb, okolnost je što živi u Dubrovniku, gradu velikog turizma."

Znači, svi mladi ljudi u Dubrovniku Galebovi su u vrijeme turističke sezone?

"Ne, ne svi. Mnogo mladih ljudi..."

Kako ste postali Galeb?

"Kao i ostali... školski praznici, Dubrovnik pun turista, plaže..."

Pitam doslovno...

"Nauči se to od starijih ... Sjećam se detalja svoga prvog leta... prolazili smo čamcem pokraj manje plaže i jedan Galeb mi je rekao da skočim u more i isplivam u blizini turistice koja je ležala sama i čitala knjigu. Naime, kad mlada djevojka na plaži čita knjigu, to je uvijek dobar znak za Galeba, što ja onda nisam znao. Učinio sam kako mi je rečeno i..."

I?

"Ispalo je smiješno jer turistica nije znala engleski, a ja sam jedino na tom jeziku znao kazati nekoliko rečenica, onih rečenica iz školskog udžbenika... No, u takvim neprilikama pomažu blagodati zbog kojih je turistkinja i došla u Dubrovnik, a to su more, brod, vino, mjesečina... Ja danas više i ne znam kako sam dogovorio sastanak za dvadeset sati iste večeri, niti znam na kojem jeziku sam objašnjavao historiju zidina... Tako sam počeo. Poslije to ide sve nekako samo od sebe, krila narastu..."

I uvijek uspijevate?

"Pazite, teško je reći uspijevamo li ili ne, jer to ovisi o Galebu."

O Galebu, a ne o turistici?

"Ne o turistici. A evo zašto... zamislite koliko na dubrovačkim plažama svakog dana ima usamljenih kupačica, a vjerujte mi, ima ih mnogo... Galeb leti i promatra... ako je početnik ili ne bira, dakle ako nema zahtjeva, on ne može a da ne uspije. Druga je stvar kad se Galeb odluči na naročiti let, ili kad se kladi..."

Dakle, i kladite se?

"Mladom i nezaposlenom čovjeku svašta pada na pamet... kladimo se, vrlo često..."

Kako se kladite?

"Ima raznih oklada. Recimo, pojavi se na plaži neka ljepotica, ili neka poznatija ličnost... Ponekad se kladimo i na broj, na primjer tko će u određenom roku osvojiti više turistica, pa... kladimo se na vrijeme, da u što kraćem vremenu osvojimo..."

A umor?

"Spavamo prijepodne, spavamo vrlo malo... Galebovi su u turističkoj sezoni mršavi kao lovački psi... Naporno je to!"

Cijeli tekst pročitajte OVDJE.