INTERVJU Doris Dragović: Ako mladima ne damo priliku, nestat ćemo s mape
U sklopu FESTE 2015., programa proslave blagdana Svetoga Vlaha i Dana Grada Dubrovnika, u Culture clubu Revelin će 3. veljače nastupiti Doris Dragović. Prvi je to njezin veliki koncert u 2015., nakon što je početkom studenog prošle godine, dvije večeri rasprodala zagrebačku dvoranu Lisinski. U osvrtima na ta dva koncerta svi su mediji zaključili da je Doris jedna od najvećih hrvatskih glazbenih zvijezda i da je publika pjevala s njom od prve do zadnje pjesme.
Saznali smo da u Dubrovnik dolazite pjevati nakon 13 godina. U kakvom vam je sjećanju Dubrovnik, privatno, a onda i profesionalno?
- Prije svega, sinonim za Dubrovnik mi je izvanredno glazbeno bogatstvo u primjerice osobi maestra Đele Jusića, neponovljivog kantautora Ibrice Jusića, legendarnih trubadura s Markom Breškovićem, a nadasve tu je primadona Tereza Kesovija. Obilježila je cijelu jednu epohu u kojoj su se izmjenjivale generacije i stizale nove, naprosto je jednako obožavajući. Tako da je moja impresija Dubrovnika, osim u neprocjenjivoj ljepoti Grada, još više u bezvremenskim ljudima, od davnina do danas.
Mnogi svjetski i domaći glazbenici kažu da im je nakon dugotrajne karijere teško izabrati pjesme za koncert. Kako vi to radite?
- Nakon trideset godina to bi bila nemoguća misija. Uvijek postoje neki standardi bez kojih ne bi valjalo, ali treba isto tako vjerovati intuiciji i prepoznavati bilo publike.
Nekoliko diskografskih kuća u zadnje je vrijeme objavilo njezine albume s najvećim hitovima, te live albume s velikih koncerata. Upravo zbog velikog interesa publike, 3. veljače Culture club Revelin priređuje koncert Doris Dragović na kojem ćemo se družiti s njom i njezinim bezvremenskim hitovima među kojima su “Marija Magdalena”, “Malo mi za sriću triba”, “Željo moja”, “Zemlja i stina” , te ćemo tako proći kroz njezinu preko 30 godina dugu karijeru.
Kako biste ocijenili današnju glazbenu scenu? Mnogi govore da patimo od proizvodnje instant zvijezda. Brzo se pojave, ne znaju pjevati i brzo nestanu.
- Isti takvu “scenu” možete naći među direktorima, menadžerima i političarima I drugim ljudskim djelatnostima. Ono što treba jest vjerovati u tu mladost koja dolazi, davati im šansu koliko god puta treba, poticati ih, a ne vječno pametovati i kritizirati. Ako to ne učinimo i ako tako ne bude, nestat ćemo s mape, nestat ćemo s lica svega bitnoga.
Kako prihvaćate nove pjesme koje vam nude. Postoji li neki kriterij ili je riječ o umjetničkom instinktu?
- Kriterij i mora biti umjetničko nahođenje, umjetnička sklonost. Ako pjesma I ja ne “dišemo” jednako, ne postajemo “mi”. No naravno da je ovo samo djelić puta koji počinje kao ideja, a završava kao realizirana pjesma. Valja dodati da je još puno, puno toga, velikih i dugotrajnih procesa nastajanja nekog djela, ali to nam ovdje ne bi stalo.
Je li, s obzirom na stanje u diskografiji, jedini način objavljivanje jednog po jednog singlea, što mnogi danas rade?
- Očito da. Uvijek se nešto zna nakon dužeg vremena i iskustva. Ovaj je način objavljivanja relativno nov, a kako se sada čini, učinkovit je.
Za kraj, što Dubrovčani mogu očekivati 3. veljače u Revelinu?
- Osim što svi zajedno očekujemo blagoslov Svetog Vlaha, te ćemo večeri u Revelinu slušati jedan lijepi koncert. A neki će ga i pjevati. Dobrodošli!