Veliko priznanje u vidu čak dvije nominacije za Porin stigle su na adresu Dubrovkinje Ines Tričković i njenog Sexteta za album 'Runjić in Blue'. Album jazz obrada pjesama Zdenka Runjića prepoznala je struka pa je ponio nominaciju za najbolji jazz album. Dodatno veseli što je i pjesma 'Lamento', jedna od najupečatljivijih primjera Runjićevog osebujnog 'rukopisa', nominirana u kategoriji za najbolju jazz izvedbu. Sve pjesme odabrala je Ines Tričković, a aranžmanima ih je 'iznova napisao' član seksteta, trombonist, akademski obrazovan glazbenik Luka Žužić. 

1. Jesu li vas iznenadile nominacije za Porin i koliko vam znače kao priznanje struke? Što će vam značiti ukoliko ih i osvojite?

Ines: Pa moram iskreno reći da jesu, ali je dobar osjećaj. Ako dobijemo Porina bit će to jedno lijepo priznanje za predani rad cijelog benda.

Luka: Iznenadilo me što smo nominirani u dvije kategorije. Inače, očekivao sam da album bude nominiran. Sad, hoće li 'pasti' Porin ili neće to ćemo tek vidijeti. Već je nominacija uspjeh, a ako dobijemo Porina, tim bolje. Dobivanjem nagrade postajete automatski i glasač za Porin idućih godina, to je kod nas dosta prestižna nagrada koja vam olakšava stvari kod pronalaženja koncerata, ili sredstava za neke druge projekte.

2. Uz nominaciju za jazz album godine 'Runjić in Blue' je ponio i onu za najbolju jazz izvedbu za 'Lamento'. Ima li neki poseban razlog zašto upravo njome otvarate album?

Ines: Tu pjesmu smo obično svirali na početku svakog našeg koncerta pa nam je došlo prirodno da je stavimo prvu na album.

Luka: 'Lamentom' otvaramo album jer je energična i dobra skladba. Mislim da nakon 'Lamenta', slušatelj neće izbaciti cd iz playera nego će nastaviti slušati…..bar sljedeću (smijeh).

3. Razgovarajući s Ines prije dubrovačke promocije albuma dobio sam uvid u tijek nastanka materijala. Znam da ste svakoj pjesmi pristupili na poseban način i s velikom pažnjom. No, možete li malo podrobnije pojasniti taj proces prilikom oblikovanja pjesama?

Ines: Prvo bih ja Luki poslala pjesmu koju bih izabrala. Zatim bismo razgovarali o njoj, kako bi je mogli napraviti, kako nas inspirira i našli ideju. Zatim bi Luka počeo raditi aranžman i onda bi mi poslao nazad kostur pjesme i nekako smo zajednički dolazili do ideja i kroz zaista odličnu komunikaciju, Lukinu izvanrednu sposobnost i jako sličnu estetiku nastale su pjesme ovakve kakve su izašle na albumu.

Luka: Proces prilikom pisanja aranžmana je bio sljedeći. Prvo 'skinete' pjesmu u originalu, uzmete melodiju i renharmonizirate ju. Sa Runjićevim skladbama posebno sam pazio da ne stavim bilo što na bilo koje mjesto, nego da aranžman donekle prati radnju pjesme i da bude barem jednim djelom ili motivom vezan uz originalnu verziju. U nekim pjesmama smo zadržali više originalnog sadržaja, a u nekima manje, naravno.

4. Koja pjesma je bila posebno zahtijevna aranžmanski? Oko koje ste najviše 'razbijali glavu'? A oko koje je sve prirodno 'sjelo na mjesto'?

Ines: Koliko se sjećam sve su dosta brzo poprimile idejni oblik.

Luka: 'Picaferaj' je sjeo odmah na mjesto, u par sati. A najviše sam razbijao glavu oko 'Marče Funebre' kod koje do zadjeg časa nismo znali kako će ispasti jer ima jako puno kolektivne improvizacije, a nismo imali uvjete snimati svi zajedno…na kraju je ispala odlično.

5. Jeste li imali određene strahove kako će publika i kritika prihvatiti ove verzije jer ste se na neki način igrali s ostavštinom jednog od najvećih autora popularne glazbe u Hrvatskoj?

Ines: Pa došlo je bilo i to pitanje negdje na samom početku, ali radili smo potpuno sa srcem, i vjerovali da takav pristup može roditi nešto što će publika i kritika prepoznati. Bilo je dosta pitanja kada je izašao album, tipa: 'Zašto ima toliko solo dijelova? ili 'Je li to zaista vokalni album?'

Od Ivane Runjić, kćeri Zdenka Runjića te njegove supruge sam dobila mozda najljepši komentar, a to je da bi njen otac sigurno bio oduševljen albumom i da neke pjesme u nasim aranžmanima zvuče kao da su tako pisane u originalu. 

Ali baš je to bit jazza, sloboda u izražavanju i nismo se htjeli ograničavati minutažom pjesama. Kod nas je publika navikla da album vokalnog jazza ima minutažu od 4-6 minuta, da nema puno solo dionica, a ja kroz album pjevam skoro čitavo vrijeme, kada ne pjevam temu, onda glas stupa u funkciju puhača i pjeva unise s trombonom i saxsofonom. Tako da je glas prisutan stalno osim u solima ostalih instrumentalista.

Luka: Na neki način da, ali u stvari nije bilo nikakvih strahova, jer od početka smo krenuli ka rearanžiranju Runjićevih pjesmama u jazz maniri tako da pjesme budu te, ali skroz različite. Ja se osobno nisam bojao kako će publika reagirati. Uvijek imate one kojima se sviđa nešto, i one koji to isto ne mogu smisliti. To je ljudska priroda.

(Ines Tričković Sextet nakon promocije u Lazaretima, Luka Žužić je drugi s desna)

6. Prije nego ste se mogli posvetiti aranžmanima, koje ste kriterije imali pri odabir materijala iz toliko plodne Runjićeve karijere?

Ines: Po tome koju pjesmu najviše volim (smijeh).

Luka: Materijal je uglavnom odabrala Ines. Slala bi mi pjesme koje dolaze u obzir pa bih ja razmišljao kako bih ovu obradio, kako drugu, treću… Uglavnom sam razmišljao da na kraju ipak budu različite, tempom i 'gruvom' a da sve zajedno, cijeli album zadrži cjelinu.

7. Koji su najljepši komentari koje ste dobili za svoj rad na 'Runjić in Blue'?

Ines: Bilo je divnih situacija. Jedna o njih je u Kini na turneji, kada mi je prišla jedna gospođa i rekla kako ne razumije hrvatskim, ali da je cijelo vrijeme dok je slušala naš koncert bila duboko dirnuta i da je razumjela o čemu pjesme govore, van dimenzija jezika. Od Ivane Runjić, kćeri Zdenka Runjića te njegove supruge sam dobila mozda najljepši komentar, a to je da bi njen otac sigurno bio oduševljen albumom i da neke pjesme u nasim aranžmanima zvuče kao da su tako pisane u originalu. Sjećam se da sam došla kod njih doma s demo snimkom da čuju materijal i osjećala sam jako veliku odgovornost i vidjela sam Zdenkovu sliku i to me toliko dirnulo i bojala sam se kakav će biti komentar jer album zaista nije uobičajen, ali kad u čule toliko su divno reagirale da sam znala da smo na pravom putu.

Luka: Super projekt, odlični aranzmani….ne znam, možda je najljepši komentar i nominacija za Porin.

8. Luka, 'Lamento' je u tvom aranžmanu i s tvojim sudjelovanjem izveo i Jazz orkestar HRT-a. Kakvo je to iskustvo bilo? Je li možda pomoglo i ovoj nominaciji za Porin?

Da, izveli smo 'Lamento' u big band aranžmanu, bilo je odlično iskustvo čuti isti aranžman, ali proširen od seksteta na big band. Ne znam ako je pomoglo nominaciji, eventualno ako je netko iz banda glasao za Lamento (smijeh). Ne znam tko odlučuje i tko sve glasa za nominacije.

9. Igrom slučaja, koliko sam upoznat, kineska publika je prva čula materijal sa albuma uživo, a sama ideja za jazz preradama Runjićevih pjesama također je vezana uz Kinu. Kakve su rekacije tamošnje publike?

Ines: Reakcije su bile izvrsne, ljudi su slušali, upijali svaku notu, zaista gdje god smo došli prihvatili su nas izvrsno.

Luka: Reakcije su bile pozitivne, Kinezi zadovoljni. Pljeskali su.

(Sextet na turneji u Kini)

10. S Ines sam razgovarao u Dubrovniku u kolovozu prošle godine. Što se događalo s Sextetom u međuvremenu?

Ines: Kroz ljeto smo imali malu turneju po Hrvatskoj, zatim smo se svi malo fokusirali i na druge projekte. Jer svi članovi benda su 'na sto strana', uključeni u veliki broj različitih projekata.

Moj suprug je već bio u Dubrovniku i naravno oduševljen je našim Gradom. Oboje dolazimo krajem svibnja u Dubrovnik i planiramo provesti ljeto u Dubrovniku.

I u biti smo u procesu pronalaženja načina svirati ovaj materijal po festivalima diljem svijeta, jer nažalost kod nas odsviraš nekoliko festivala i to je to. Mi smo šesteročlani bend, a Hrvatska je premala zemlja gdje je teško gurati velike projekte ako nemaš pomoć države ili mecenu.

Luka: U međuvremenu svirali smo zajedno, ali u drugim kombinacijama. Kao sekstet, a pogotovo Runjića nismo izveli. Ines je donedavno bila u Kini.

11. Kakvi su daljnji planovi za Ines Tričković Sextet, posebno iz razloga što je Ines u Kini? Razmišljate li o nekim novim snimkama, koncertima?

Ines: Svirati što više možemo, gdje god možemo. Što se tiče odlaska u Kinu, to može u biti još više pomoći projektu da nastupamo u Aziji. A Luka i ja planiramo i nove stvari, nove izazove.

Luka: Za sad nema novih planova, ajmo pričekati Porina pa ćemo vidjeti, možda se otvore neka nova vrata.

12. Hoćete li doći na dodjelu Porina?

Ines: Da :)

Luka: Naravno!

Ines Tričković prošle godine je preselila Kinu. U Macau, gdje živi, nedavno se udala za filmskog redatelja i fotografa Weng Fong Ao Ieonga. Iako je veći dio godine u Kini, Ines ne planira zaboraviti ni na Dubrovnik.

13. Čestitke na vjenčanju. Je li tvoj suprug već bio u Dubrovniku? Kada te, vas možemo očekivati u Dubrovniku?

Ines: Puno hvala na čestitkama. Moj suprug je već bio u Dubrovniku i naravno oduševljen je našim Gradom. Oboje dolazimo krajem svibnja u Dubrovnik i planiramo provesti ljeto u Dubrovniku.

14. Možeš li nam opisati vjenčanje? Imala si vjenčanicu do svoje mame, ali i onu tradicionalnu kinesku?

Ines: Tako je, nosila sam maminu vjenčanicu i na tradicionalnom kineskom obredu sam nosila kinesku. Bilo je preludo, divno. Puno prijatelja, obitelj, puno prevođenja s kineskog na hrvatski i s hrvatskog na kineski, puno hrane i bilo je baš divno. Ujutro smo imali obred kod matičara, a navečer tradicionalni kineski obred uz ceremoniju čaja.

15. Kakav je život u Macau? Vjerujem da si se tamo već odavno pronašla.

Ines: Meni paše, ljudi su divni. Sve je brzo, efikasno, nema krize, nema mržnje. Svatko gleda svoja posla i trudi se biti najbolji što može, bilo da se radi o poslu ili privatno. Hrana je jako raznolika, klima slična kao u Dubrovniku, ljudi temperamentni i veseli.

16. Što je novo s glazbenom karijerom, uz Sextet?

Ines: Pa u međuvremenu sam počela surađivati s glazbenicima iz New Yorka u dva različita projekta. Jedan je s Brian Girley Group te sa svjetski poznatim jazz pijanistom Aaron Goldbergom, s kojim imam koncert u New Yorku, sredinom svibnja. Radim i na još jednoj novoj ideji za album, ali o tome malo više neki drugi put.