- Svi skiperi koji se bave čarter-uslugama imaju u svom mobitelu i nekoliko brojeva za – hitne potrebe, ali među njima su i brojevi prostitutki. Ako gost traži samo bijelo vino na brodu ili pak šampanjac, želi samo zelene ručnike ili crni kruh, odeš u butigu i to mu nabaviš. Takva je priča i s djevojkama za zabavu. Već znaš tko te usluge nudi, koliko koštaju, gdje ćeš ih ukrcati, koga će zadovoljiti – ispričao je za Slobodnu Dalmaciju iskusni skiper.

Kaže kako već zna tko je profesionalka, a tko sponzoruša.

– Imaš one koje su tu prisutne u dva sezonska "timinga", skijaškom i ljetnom, čarterskom. Te djevojke tako popunjavaju džeparac, poboljšavaju stil života, a i dobro se provedu, na tuđi račun, dakako – kaže drugi sugovornik.

- Kod tih djevojaka nema makroa, klasičnog posrednika. Jer to su pretežno studentice ili pak udane mlade žene, često iz najnižeg nivoa jet-seta, manekenke koje nikada neće hodati svjetskim pistama ili pjevačice u vječnom usponu. Većinom su iz Zagreba, a posljednjih godina sve ih je više iz Srbije – svjedoče sugovornici novinarima.

-Sponzoruše se spuste na more tijekom srpnja i kolovoza, imaju bazu negdje uz obalu ili na otoku, ovisi gdje "operiraju", dođu na brod ako poznaju gazdu iz tih zimskih đireva, pa ostanu i po tjedan dana. Osim novčane nadoknade za seks, često dobiju i darove. Neke se na brod popnu tijekom popodneva i odlaze ujutro –kaže skiper.
– Imali smo i krizu na tržištu za pronaći djevojke. Ponekad, dok ne stignu ove iz Zagreba, goste s broda moramo upućivati u noćne klubove ili kasina. To se događa u predsezoni, tijekom svibnja ili lipnja, no kad dame s kontinenta stignu na more, krajem lipnja, svi naši problemi su riješeni. Ove godine bilo je nešto manje tih sponzoruša, a manje su radile i profesionalke. Bilo je, naime, dosta kontrola na moru – pričaju iskusni kormilari.

Govore kako se cijena ovih dama kreće od 100 do tisuću eura, ovisi što tražite i koliko možete ponuditi, no prosjek za noć je tristo eura plus troškovi dolaska.

– One imaju na brodu sve kao i ostala posada, od večere do doručka, no svi znaju da je ona tu za pružanje usluga. Sve se zna, a nitko ništa ne zna! – govore skiperi koji su se, zbog prirode posla, svega nagledali.

Pričaju kako su među klijentima uspješni poduzetnici, poslovnjaci, bankari...

- I domaći i stranci, iznimaka nema. Ima onih koji dovedu cure sa sobom, upišu ih na crew listu, odnosno popis posade, no brzo skužiš kako mu nije ni cura, ni žena, ni prijateljica, nego žena za zabavu. Drugi za djevojke pitaju nas ili svojim kanalima dođu do cura, i ti su u većini. Često nakon isplovljavanja idemo u marinu nekog od obližnjih hotela kako bismo ukrcali damu ili u neku manje prometnu luku. Tada se zna da će biti nekoliko dana s nama tijekom plovidbe. Kad smo na sidru, cure prevozi taxi-boat i tada smo sigurni da je riječ o samo jednoj noći. Dođu, obave posao i ujutro odu! – govore momci.

– Bilo je tako na brodovima i organiziranih momačkih večeri, pa su američki bankari organizirali i team-building, ali onaj "krevetni", kada je više djevojaka po kabinama, pa i na palubi, pružalo usluge. Jednom su se ukrcale na brod u Visu, a kada se jedrilica vratila u matičnu luku odakle su krenuli samo muškarci, kabine su bile pune ženske odjeće – ispričali su skiperi dojmove s vrućih angažmana.