Biti medicinski djelatnik više je poziv, nego zanimanje i njihov je rad uistinu plemenit i hvalevrijedan, no poznato je kako se susreću s brojnim izazovima zbog čega zaslužuju i dodatno divljenje. Toga je svjestan i ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik dr. Marijo Bekić koji je kazao kako bi 'volio da je taj koji odlučuje o njihovim materijalnim i radnim pravima, ali to nažalost nije slučaj'. 

"Nije tajna kako su medicinske sestre i tehničari temelj naše bolnice i temelj skrbi i njege pacijenata koji se liječe u Općoj bolnici Dubrovniku. Naše medicinske sestre i tehničari, kako u Dubrovniku, tako i u cijeloj Hrvatskoj, spadaju u sami vrh po svojoj stručnosti, humanosti i predanosti radu. Nažalost, sustav je takav da im se ne poklanja dovoljno pažnje i njihov rad nije adekvatno materijalno valoriziran. Zbog toga smo danas svjedoci kako je njihov broj nedostatan u odnosu na realne zahtjeve kako u cijeloj zemlji, tako i u našoj bolnici. Posebno smo ponosni na naše medicinske sestre. Ja, kao ravnatelj, ali i cijela Uprava, odlično surađujemo s Ivanom Večerinom i Sindikatom te možemo kazati kako smo partneri u ostvarivanju radnih i sindikalnih prava naših sestara i tehničara, što smo u više navrata i pokazali," izjavio je ravnatelj Bekić. 

Primjer pozitivne suradnje navodi i predsjednik dubrovačke podružnice Sindikata Ivan Večerin. 

"U posljednje vrijeme su se dogodile određene pozitivne stvari i mi smo se napokon počeli osjećati priznati u našoj bolnici. Isplaćeni su svi zaostaci koji su godinama bili neisplaćivani i dr. Bekić se zaista potrudio. Bolnica 'grca' u dugovima i to nije tajna, no on je ipak pronašao način da se riješi taj problem. S druge strane, imamo odlučnu suradnju s lokalnim vlastima. Imali smo nekoliko sastanaka u posljednje vrijeme na inicijativu Sindikata i mene osobno u čemu je dr. Bekić posebno lobirao, kao i gradska vijećnica dr. Katarina Doršner, gdje smo s gradskom upravom dogovorili nekoliko bitnih stvari za našu struku. Jedna od najvažnijih stvari je svakako stanogradnja te se piše jedno pismo namjere vezano uz poklanjanje zemljišta na Pobrežju gdje bi se trebali graditi stanovi za medicinske sestre koje još uvijek nisu stambeno zbrinute. Osim toga, dovest će nam struju, vodu i kanalizaciju te nas odriješiti komunalnih pitanja," izjavio je Večerin. 

Pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo i glavna sestra bolnice Kristina Muhoberac kaže kako bi i danas, nakon 20-ak godina radnog staža, odabrala isti put, mada nije nimalo lagan. 

"Izazovi su zaista veliki, posebno u ovim trenucima kad nas toliko nedostaje. Sestre ipak rade, pacijenti ne osjete taj nedostatak, ali samo zbog ogromne požrtvovnosti i napora koje sestre svakodnevno ulažu. Nažalost, to su neke zalihe energije koje se već pomalo iscrpljuju tako da se nadamo kako će uskoro i Država prepoznati kako nas nema dovoljno te kako će početi provoditi određene mjere kako bi se problemi riješili. Vidjeli smo pozitivan primjer Rumunjske koja je povećala plaće medicinskih sestara za 50 posto kako bi smanjila odljev. Ne očekujemo takvo što kod nas jer nisu takve najave, ali bi se veliki pomaci trebali dogoditi na razini Države. Mi na lokalnoj zajednici nažalost ne možemo napraviti puno. Ono što možemo napraviti, radimo svakodnevno. Jučer smo imali sastanak s gradonačelnikom sa zamolbom, iako to nisu njegove direktne ovlasti, da nam pomogne povećati upisne kvote za medicinske sestre koje su u ovom trenutku nedostatne. Također, zamolili smo i za uvođenje stipendija za medicinske sestre s područja Grada kako bi se motivirale na upis i kako bi se u konačnici povećao njihov broj," izjavila je Muhoberac. 

Na pitanje koje su najljepše strane njenog posla, Muhoberac odgovara kako je to mogućnost da se pomogne nekome kome je pomoć potrebna. 

"Najljepše je kad na kraju dana, nakon 12 sati rada, znaš da si nekome pomogao, kad to vidiš u očima pacijenta. To hvala ne treba biti ni izgovoreno i to je nešto što se ne može platiti ničim materijalnim," istaknula je.