Desetljeće 50-ih poznato je po usponu srednje klase, jedinstvenoj modi i kultnim glazbenicima poput Binga Crosbyja.

Jedno od najvećih iznenađenja koje skriva ovo desetljeće je skup strogih pravila ponašanja kad je neki muškarac želio udvarati ženi. Pravila poput ‘nikada ne ispustiti srebrni pribor za jelo na prvom sastanku’ nisu se smatrala strogima – bila su normalna.

U današnje doba, ove norme za udvaranje smatramo arhaičnima i zastarjelima i dopuštamo svojim mobitelima da odrade posao osvajanja partnera za nas. Pravila 50-ih poticala su lijepo ponašanje, velikodušnost i pomno razmišljanje o partneru – vrline koje bi nekima dobro došle i u našem desetljeću.

Donosimo vam neka od pravila, a koliko su drugačija od današnjih, procijenite sami.

Mladić bi trebao biti taj koji djevojku zove na spoj

U tim je vremenima bilo nečuveno da djevojka pozove mladića na spoj. Mladić bi uvijek trebao biti taj koji osvaja djevojku.

Ideja ‘upadanja’ djevojkama postala je jako popularna u 1950-ima. Udvaranje je bilo temeljeno na muškarcima, a rečenica kojoj su se prvi put obratili djevojci bila je jako bitna.

Ipak, sve je ovisilo o odgovoru na prvu rečenicu prepunu laskanja. Odgovor je morao biti u maniri skromne i počašćene djevojke.

Lijepe 50-e su definirale značenje ‘ozbiljne’ veze. Tinejdžere se poticalo da što ranije nađu partnera kako bi se brak sklopio u ranim 20-ima.

Mladić djevojku na spoj za vikend mora pozvati do srijede

Pozvati djevojku na spoj istog dana smatralo se jako neodgojenim i nepristojnim. Ukoliko je mladić djevojku želio izvesti u kino u petak navečer, morao je to učiniti najkasnije do srijede. Od djevojke se očekivalo da brzo odgovori na ponudu za spoj, a ukoliko je je željela odbiti, morala je to učiniti jako, jako pristojno.

U vrijeme prije mobitela i telefonskih sekretarica, od partnera se tražilo da na dogovoreni sastanak dođu na vrijeme. Djevojka je trebala biti potpuno sređena kad bi mladić došao po nju. Isto tako, mladić je djevojku morao dovesti kuću u vrijeme koje su odredili njezini roditelji.

Naći se s nekim u kafiću ili restoranu u 50-ima je bilo nepristojno i nedopustivo. Mladić je morao doći do djevojčine kuće i upoznati njezine roditelje. Također, nakon spoja, morao je dopratiti djevojku do njezinih ulaznih vrata kako bi se uvjerio da je došla kući.

Iako se inzistiralo da netko bude u pratnji dvoje mladih ljudi na spoju, postojale su iznimke, poput školskih plesova, gdje su djevojka i mladić mogli biti ‘sami’.

Ovo se pravilo održalo do današnjih dana, iako je u 50-ima bilo obavezno i o njemu se nije pregovaralo. Ukoliko si mladić nije mogao priuštiti spoj, nije smio pozvati djevojku van. Djevojkama, s druge strane, nije bilo dopušteno zatražiti da plate.

U 1950-im nepristojnim se smatralo da djevojka komunicira s osobljem restorana ili kavane. Morala je svom partneru na spoju reći što želi piti i jesti, a on je morao naručiti za cijeli stol.

Kako bi svoju ‘vezu’ učinili službenom, mladić i djevojka su morali razmijeniti simbolični poklon – prsten ili iglu za kravatu. Tim su se činom obećavali jedno drugome, a drugim je udvaračima takav poklon bio jasan znak da je djevojka zauzeta.

Iako bi danas bilo čudno da svome partneru ili partnerici prenosite svoj svaki korak, u 50-ima je to bilo obavezno.

Očekivalo se da će mladi par svaki vikend provesti zajedno i na bitnim se događajima pojavljivati ‘ruku pod ruku’.

Očekivalo se da prvi spoj završi pristojnim rukovanjem ili zagrljajem. Mladić bi nakon toga djevojku dopratio do ulaznih vrata. No, kako su kina na otvorenom postajala sve popularnija, automobil je bio zgodno mjesto da se par pobliže upozna. Kako bi doskočili mladim zaljubljenim parovima, roditelji su organizirali policijsku patrolu koja je prekidala sve nedopuštene aktivnosti, piše Net.hr