Cristopher Chandler jedan je od najboljih svjetskih neurokirurga. Posebno je poznat po svojim pionirskim operacijama na mozgu koje izlječuju epilepsiju. Upravo zbog njegove stručnosti na području neurokirurgije, novinari su ga prije nekoliko dana zamolili da prokomentira stanje sedmerostrukog prvaka Formule 1 Michaela Schumachera.

-Unutar hematoma stvorio se ugrušak krvi, što uzrokuje oticanje i pritisak na mozak. Operaciju koju su liječnici obavili možemo objasniti time da je imao ugrušak krvi u mozgu koji je zahtijevao hitno uklanjanje. Ako imate ozljedu mozga koja je dovoljno ozbiljna da uzrokuje komu, to ukazuje da je situacija vrlo opasna. Što je duže u komi, manje je vjerojatno da će se potpuno oporaviti – kazao je Chandler.

Nije prošlo ni deset minuta od objave ovog teksta, a vrli internetski komentatori krenuli su u ispravke netočnih navoda. Tako je internetski komentator Gomilica urbiju et orbiju nastojao objasniti da će nas – Schumacherove fanove - netočna Chandlerova dijagnoza ubit i orobit. Stoga je ponudio objašnjenje.

-Dužina i dubina kome nisu važni, on je ionako u umjetnoj komi. Koma je potrebna da se teška ozljeda mozga vrati u funkciju, važnije je gdje je nastala ozljeda i koliko je velika. Kriva interpretacija o komi – zaključuje Gomilica rušeći tako sve Chandlerove diplome, doktorate, i operacije na mozgu koje uklanjaju epilepsiju.

Nisam neki medicinski dijagnostičar – znam samo da u hrvatskoj medicini dijagnoza bolovanje znači godišnji odmor -  ali u slučaju Schumachera zaista mi se čini sve jasno. Zar nisu logične Chandlerove riječi – da što je čovjek duže u komi, da će se teže oporaviti? Pa jesu, logične su logičnim ljudima, ali internetski komentatorski majstori su pravi stručnjaci u izvrtanju činjenica i tjeranju kome na svoj mlin. Gomilica otkriva revolucionarnu teoriju – dubina i dužina kome nisu važni. Naravno da je u medicini zabilježeno kako su neki ljudi tjednima i mjesecima bili u komi, nakon koje su se probudili kao da idu na bolovanje, točnije godišnji odmor, ali to su iznimke koje potvrđuju pravilo – što je koma duža, veća je mogućnost da se čovjek pretvori u biljku.

Međutim, Gomilica nikako nije usamljen – gomila je vrhunskih stručnjaka razbacana po tastaturama diljem Lijepe naše koji vam nesebično objašnjavaju pozadinske informacije kako ne biste upijali novinarske laži. Jednom zgodom objavljen je tekst radnog naslova 'Grom ubio čovjeka u Slavoniji'.

Gomil(ic)a najboljih hrvatskih znanstvenika u trenutku se skupila pred zaslonom svojih tablet(uštin)a. Odmah su dali pravo viđenje situacije.

-E budale, gdje je stao! Normalno da će ga tu grom pogodit! – napisao je prvi.

-Kako je glup, nikad se ne nosi u polje kabanica kad pada kiša, jer ona privlači gromove – napisao je drugi.

-Zemlja, stabla i brda privlače gromove – napisao je treći.

Pa valjda je normalno da na planetu Zemlja, zemlja i sve što je na njoj, privlači gromove? Čitajući ove komentare, čovjek stječe dojam da u Hrvatskoj živi okružen Supermanima – na svako pitanje imaju odgovor, i ponekad se treba zapitati jesu li oni besmrtni? Iz udobnosti doma svojega, znaju sve svjetske skijaške staze – koliko su strme i koliko su opasne – a ako se slučajno nešto nepredviđeno dogodi, točno znaju kako se treba ponašati u komi, iako tada nisi baš svjestan ovozemaljskog života. A ako sa svojih računala nakratko trknu po burek u obližnju pekaru, i slučajno zagrmi, točno znaju gdje treba stati – deset centimetara desno od kase, jer poslije će objasniti u komentarima – masoni lijeve orijentacije upravljaju svjetskim gromovima zbog zarade, pa se uvijek treba stati desno od novaca.

Gotovo 400 tisuća je nezaposlenih u Hrvatskoj, i čovjek jednostavno ne može povjerovati kako je to moguće, kad imamo ovakve znalce? Imaju odgovore na sve, a uopće nemaju posla. Kako znam? Pa tko normalan može po cijele dane komentirati sadržaje na internetu osim ako nema pregršt vremena? A tko ima toliko vremena, velika je mogućnost da ne radi.

Evo još jednog, mog osobnog, primjera. Prije neki dan napisao sam tekstić o izgledu Rijeke dubrovačke prije 100 godina.

-Početkom 20. stoljeća, kako vidimo na slici, gotovo uopće nije bilo naselja poput Rožata. Naseljavanjem i gradnjom kuća prostor Rijeke dubrovačke nepovratno je uništen. Posebno ruglo je izgradnja Nove Mokošice koja je građena bez ikakvog smisla – stoji u tekstu.

Nije trebalo dugo proći, a komentator imena Ime, javio se da vrati Rijeku dubrovačku u istiniti tok povijesti. Pa kaže:

-Dobro, znam da je ovo portal od pizdarija, ali napisat takvu pizdariju da početkom 20. st. nije bilo naselja poput Rožata i da se to na slici vidi, e to ne bi napisao ni netko retardiran tko je barem jednom bio u Rijeci dubrovačkoj – kaže velemajstor Ime, jasno bez pravog imena i prezimena.

Eh, kakvo je vrijeme došlo – ne može novinar napisati ni najbenigniji tekstić, a da ga najobrazovaniji sloj ove zemlje ne prokaže kao pisca pizdarija. Moja malenkost samo je htjela reći da prostor Rijeke dubrovačke prije 100 godina nije izgledao kao danas, da nije bilo naselja poput današnjeg Rožata, već samo pokoja kuća – ali kako se čini, totalno sam promašio smisao članka.

Kud baš da je takav vrhunski znalac nabasao na taj moj tekst? Povjesničar Ime, naime, ne samo da zna kako je Rijeka dubrovačka izgledala prije 100 godina, već zna izgled svake kuće, zna tko je u kojoj kući živio, zna Ime njihova imena – jer se ne kriju iza anonimnosti – zna koje su živine držali oko kuća, zna točno koliko je hobotnica, cipola i kukaca velikih štipavaca na prostoru u i oko Rožata prebivalo, iako nisu bili prijavljeni u Policijsku upravu Rijeke dubrovačko-neretvanske. Ne samo da to sve zna, već sam siguran da je on najvećeg hrvatskog kukca latinski prozvao Belostoma Niloticum, objašnjavajući ondašnjem novinaru da je retardiran ako misli da u Rožatu nije bilo kuća od belostoma, odnosno bijelog kamena ,niloticum, to jest nikud.

Da objasni tu povijesnu zavrzlamu oko Rožata, Ime je kukcu velika štipavica nadjenuo ime Belostoma Niloticum, da ne bude anoniman kao on.

Šteta samo što svi ti internetski komentatorski velemajstori nemaju pravo Ime, jer je njihovo znanje nevjerojatna Gomilica kulturnog blaga. Da je otkriti tko su oni, kako se zovu, i čime se bave, ova bi se zemlja podignula iz pepela poput Phoenixa za vrijeme Charlesa Barkleyja.

Zagreb, siguran sam u to, više ne bi bio grad za stanovanje, nego bi se pretvorio u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu koja bi se prostirala od Sljemena do Utrina, od Sesveta, pa sve do Španskog (sela).

Špansko selo kao izraz bi izumro – isto kao i stanovnici Zagreba -  jer bi na prostoru dosadašnjeg glavnog grada bilo skupljeno svo internetsko komentatorsko znanje koje bi se pohranilo u svaku Belostomu Svuticum, a svi bi ljudi svijeta dolazili posuđivati te znanstvene teorije – što bi se jasno naplaćivalo – jer bi se hrvatskim internetskim komentatorskim naukom spasilo pregršt života. Od onih što stradavaju u gromovima do Michalea Schumachera.

Samo zamislite tu sliku. Cijeli Zagreb postao je Atlantida znanosti – sve znanje svijeta okupilo se na jednom mjestu. Pitate se zašto će se to pohranjivati u Španskim selima, kvartovima i kućama kad sve postoji na World Wide Webu? Postoji razlika. To znanje ne bi bilo hladno kao na internetu - ovdje bi se moglo pitati živu osobu (iako bez imena) za savjet. Još je Sokrat davno rekao: „Jebo knjigu, ona ne odgovara kad je pitaš“.

To bi bio najveći projekt Hrvatske u povijesti: „Jebo internet, on ne odgovara kad ga pitaš. Dođi u Zagreb, pa pitaj Gomilicu Imena“. Već vidim slogane Turističke zajednice: „Dođi Zagrebat znanje!“, ili „Znanje kakvo je nekad bilo“.

Taj bi pothvat bio zaista prava – KOMA. Možda pomalo umjetna, ali, naučili smo, dubina i dužina kome nisu bitni.

Važno je znanje, a Hrvatska je, kako vidimo iz svakodnevnih komentara na internetu, napokon (p)ostala - zemlja **anja.