Jednoj Britanki nedavno je Huffington Post objavio zapis o njenim turističkim putovanjima kroz Hrvatsku. Tekst je pun hvalospjeva, ali postoji i jedna kritika.

A ona je vezana uz Dubrovnik. Za razliku od Splita, gdje su joj cijene bile "pozitivan šok" i koji ju je u potpunosti oduševio, priča u Dubrovniku bila je nešto drukčija:

"Da budem iskrena, iako biste ga u svakom slučaju trebali posjetiti - njegova pozicija na Jadranskom moru čini ga jednim od najveličanstvenijih utvrđenih gradova - bila sam sretna što odlazim. Stvoren za dobrodošlicu "danas ovdje, sutra me nema" putnicima s cruisera, Dubrovnik je prava zamka za turiste. Cijene za gotovo sve su daleko više nego u ostatku zemlje. Jednom kad postanete svjesni normalnih hrvatskih cijena, bolno je plaćati između dva i tri puta više za dubrovačku kavu".

Sličnu stvar nedavno je napisala i kanadska blogerica čiju je ispovjest Dubrovački dnevnik prvi prenio. Jedanput tjedno čitamo ovakve ili slične tekstove – Dubrovnik je predivan, treba ga vidjeti, ali sretni smo što odlazimo, jer su gužve s kruzera prevelike i cijene su enormno visoke.

Da, dubrovačke cijene za Britance, Kanađane, Amerikance, jednom rječju, sve Zapadnjake, su enormno visoke. Ne znam je li oni u svojim državama uopće izlaze iz kuća, pa nisu vidjeli tamošnje cjenike, ali jedno je sigurno – kava i sve ostalo u Dubrovniku dva do tri put je jeftinije nego na bilo kojoj lokaciji poslije Bregane i Macelja. Proljetos sam bio u slovenskim Alpama i na Bledu. Kavu je, koliko se god trudili, nemoguće popiti za manje od dva eura, a pivo za manje od tri eura.

Reći ćete, pa kud si tu išao, tamo su cijene skupe, jer je to turističko područje. Ok, onda ćemo za usporedbu dati neku selendru. Jesenas sam bio u Codroipu, a tamo su cijene skuplje nego u Sloveniji. Kava košta tri eura, a pivo četiri. Uopće ne znate gdje je Codroipo? To je selendra blizu Udina, i uopće nije na moru. A ako se spustite do Jadrana, u grad imena Grado (opet niste čuli za njega), cijene će još više narasti. Na kraju ispada da, kako se vozite sve zapadnije od Hrvatske, da cijene proporcionalno rastu. I ta teorija svakako drži vodu. Evo uzmimo primjer našeg glavnog grada – Bruxellesa. Tamo ćete kavu i pivo platiti jedino ako skinete zlatne naušnice. Doduše belgijske pive su vjerojatno najbolje na svijetu, pa te cijene, s obzirom na kvalitetu, ne ispadaju preskupe, ali pivo po ugostiteljskim objektima teško je naći za manje od 4 eura. Većina piva košta oko 5 eura.

Nikad u životu nisam bio zapadnije od Beneluxa, ali vjerujem da su cijene još i veće u Engleskoj, Irskoj, Kanadi, Americi, Skandinaviji...Pa kako onda, pobogu, netko tko otamo dođe u Dubrovnik, kuka kako mu je skupo? Valjda misle da dolaze u neku vukojebinu u kojoj ljudski život kurca ne vrijedi, pa kako onda mogu kava ili pivo?

Dok je Dubrovnik civilizaciji davao novotarije velike poput otkrića interneta (karantena, briga za napuštenu djecu, ukidanje ropstva, pomorsko osiguranje...) Kanada, kao takva, uopće nije postojala, isto kao ni Belgija, a bogme ni Slovenija, Amerika...

Dok je Dubrovnik u 16. stoljeću imao neku vrstu demokracije, jako naprednu za ono doba (iako diskriminirajuću, jer su mogli odlučivati samo plemići), Engleska je strahovala je li Henrik VIII taj dan pojeo 55 kila mesa, ili 56. Ako Henrik, koji je umro sa skoro 200 kilograma, taj dan za doručak nije smazao jelena, Englezima bi se po tom jutru sve poznalo – bolje da uopće nije svanulo.

Međutim, Dubrovnik je za Zapadnjake i dalje Balkan, gdje cijene moraju biti kao u Srednjem vijeku. Niti znaju gdje su došli, niti to cijene. Jer da cijene, valjda se ne bi žalili na – cijene. No, pustimo sad povijest, i okrenimo se sadašnjosti.

Je li se ti Amerikanci, Englezi, Kanađani i svi ostali kupaju u moru u samom centru grada? Koliko je gradova na svijetu veličine Dubrovnika ili većih gdje se možeš kupati u samom centru grada? U kojem se to gradu na svijetu pogled pruža kao onaj sa Srđa? Tamo kod njih, moraš izgraditi neboder ili toranj kako bi posjetitelj išta vidio.

Nećemo dalje s ljepotama Dubrovnika i njegovim značajom, jer tko to sam nije vidio, neće ni nakon što mu se nacrta. Okrenut ćemo se gužvama za koje su isključivi krivci – mnogobrojni kruzeri.

Zašto kruzeri dolaze u Dubrovnik, a ne recimo u Bari? Pa radi svega ovoga što smo gore nabrojali. Nekad ih je previše u jednom danu, i gužve su zaista nesnosne, ali nije li to normalno? Nije li skroz u ravnoteži sa zdravim razumom da ljudi tijekom ljepših mjeseci žele vidjeti Dubrovnik? Koji to grad na svijetu, za koji turisti znaju i pohode ga, nije gužvovit?

Kad sam bio u Veneciji, i tamo su policajci na mostovima zaustavljali i propuštali turiste. Kad sam bio u Amsterdamu, gužve po kofišopovima bile su toliko velike da nisi imao gdje sjesti. Što sam trebao? Napisat na svom blogu kako je Venecija super, ali da ne idete tamo, jer su ogromne gužve, i isto tako, da ne idete u kofišopove, jer nemate gdje sjesti. Pa zašto sam ja, na kraju krajeva, išao tamo? Pa iz istih razloga kao i svi drugi turisti (iako u Amsterdam nisam htio ići). Formula glasi – kada više ljudi iz istih razloga ide u neki grad, neminovno dolazi do gužve.

Trebo sam ljut do boli, pucat s tastatura kada sam se vratio kući, kako je Amsterdam u kurcu, jer su kofišopovi toliko zadimljeni da ni ne moraš kupit travu. Ili kada sam bio na utakmici Rome – skupilo se 70 tisuća duša, možete li zamisliti tu gužvu? Talijani k'o Talijani, totalno neorganizirani, umalo nastao stampedo. Trebao sam poslije na svom blogu napisati kako je to katastrofa za Rim – da se 70 tisuća ljudi okupi na isto mjesto u isto vrijeme – kako se čovjek može ugodno osjećati u tolikoj masi? A s druge strane, uzmimo da nije bilo nikoga. Onda sam trebao proklinjati kako nema nikoga, i da se tamo ništa ne događa. Početkom prošlog prosinca kolege novinari došli su nešto raditi u Dubrovnik. Našao se ja s njima, a oni mi kukaju kako ništa ne radi, kako nemaju gdje poći, kako nema nikoga...

Jednima je previše ljudi, a drugima premalo. Stanite malo, pa se lijepo dogovorite kolika je to točno mjera u broju ljudi, koji se trebaju nalaziti unutar starog grada, kada ga vi posjećujete, pa ćemo mi to lijepo staviti na sjednicu Gradskog vijeća i izglasati.

Na kraju krajeva, što vam smeta i ako su gužve. Došli ste vidjeti Dubrovnik, znači da ste na odmoru, i gdje vam se onda žuri? Imate možda nekog posla? Trebate odvesti djecu u vrtić? Obaviti spenzu? Platiti račune?

Turistima koji kukaju o mnoštvu, gužva se jedino i isključivo nalazi u njihovim glavama. Uvijek će naći nešto što će ih nervirat – rekli bi stari turisti – rđavom pišulincu, gužva mladih teta – smeta.

Tako je i s cijenama. Ako ne misliš nešto potrošiti na ljetovanju, brate, ostani lijepo dana, tko te tjera? Najjači su oni koji putuju po svijetu i žale se na cijene. Para da im je sud presudio kako za kaznu moraju putovati po svijetu i trošiti pare.

Jedini koji bi se na cijene i gužve u Dubrovniku mogli i trebali žaliti su – Dubrovčani. Vi tamo dođete par dana, iznervirate se, odete doma u vašu jeftinu Englesku, Kanadu, Ameriku, Malešnicu, Kajzericu..., napišete blog u kojem pljujete Dubrovnik, a mi svih 365 dana – čitavu godinu - živimo sa najvećim cijenama u Hrvatskoj (koje su btw opravdane, jer em je riječ o najljepšem gradu Lijepe naše, em je Dubrovnik malen, nema se gdje širiti, pa su poslovni prostori skupi k'o sam vrag što neminovno dovodi do visokih cijena).

Osim toga, mi smo ti koji za vrijeme velikih gužvi s kruzera vode djecu u vrtić, idu na pjacu i posao, plaćaju račune provlačeći se među mnoštvom...Mi smo ti, koji u vrijeme, dok se vi po Dubrovniku zajebavate, moramo ispuniti poslovne rokove – drugim rječima tetošiti vas nadrkane da se bolje osjećate, jer je mušterija uvijek u pravu, čak i kad proizvodi stravu.

Stoga, svi vi koji niste iz Dubrovnika, prestanite srat o cijenama ili gužvama. Ili dođite zimi kada nema gužvi, a ni cijene nisu (pre)visoke.

To vam se ne sviđa? Odlučite se! Nemogućnost donošenja odluka, prvi je korak ka psihijatriji.