Komentar
Kako sam pronašao izgubljenog Karamarka
Srpanj popodne. Vani je vruće za popizdit. Na političkoj i medijskoj sceni na snazi je sezona kiselih krastavaca što znači da se ne događa apsolutno ništa o čemu najbolje svjedoči činjenica da je glavna vijest već treći dan za redom guzica Maje Šuput. Ležim na kauču i šaltam programe koji redom prikazuju reprize repriza serija starih i po dvadeset godina. Okrećem Animal planet na kojem je nekakv prilog o ugroženoj vrsti žaba iz močvara Everglades. Odjednom kamera u krupnom planu snima preslatku malu žabu koja me gleda svojim krupnim očima. Neopisivo me podsjeća na nekoga dok trepće onim svojim velikom kapcima i gleda me onako dobrodušno, čak i po malo tupavo. I onda se iznanada sjetim. Karamarko! Pa da, čim sam vidio tog simpatičnog vodozemca, misli su mi odlutale do bivšeg potpredsjednika Vlade.