I onome koji je zabranio promet preko Uvale su govorili da je lud

Autor: Nikša Klečak Autori fotografija: Osobna arhiva
Fotografija uz ovaj tekst puno govori sama za sebe, pod uvjetom da se u nju zadubite i vratite u sedamdesete godine prošlog stoljeća.

 Potpisnik ovih redova nije autor fotografije, nije bio ni rođen tada, ali ovako odokativno može ustvrditi kako je ispred Hotela Kompas parkirano tridesetak automobila, kombija i ostalih prijevoznih sredstava, te kako se lapadskom šetnicom prometovalo automobilima posve normalno, baš onako kako se danas prometuje preko Ilijine glavice. Danas, kada bi netko vratio ovakvu regulaciju prometa na Šetalište kralja Zvonimira i ispred Hotela Kompas, dobio bi besplatnu kartu za Rab s popratnom medicinskom dokumentacijom i uputnicom dežurnog doktora s odjela psihijatrije. 

Novi prometni režim koji obuhvaća prometovanje od Ilijine glavice do Boninova je nešto za ovo vrijeme sasvim čudno, no ujedno i ono što se trebalo dogoditi možda čak i prije dvadesetak godina, ali su brojni gradonačelnici prije Frankovića kalkulirali s ovakvim potezom. Sve to u strahu od revolta građana koji bi im u borbi za idući mandat mogli suspregnuti svoje glasove. Liberalizacija taksi prijevoza na razini Države nije donijela ništa dobroga. Dubrovnik kao magnet za 'laku lovu', potaknut medijskim kampanjama kako je ovdje sve skupo, kako se 'deru' turisti na svakom koraku, dovela je na tisuće taksi vozila i njihovih vlasnika i vozača u potrazi za lakom zaradom  te zagušila i onako zagušene prometnice. Takva liberalizacija dobra je donijela jedino lobistima za takav zakon, brojnim j.d.o.o. tvrtkama koji su sa starim karampanama prevozili turiste. Ta 2019. godina, koja nam je postala referentna točka za rekordne brojeve, u turističkom sektoru je toliko cvrčala od prenapučenosti da su taksisti iz unutrašnjosti spavali ne u Konavlima ili Primorju, nego u Bileći, inače malom kameno-klesarskom gradiću pored Trebinja. 

Novi prometni režim, budimo sasvim otvoreni, ima za cilj osloboditi Trebinje i Bileću od liberaliziranih taksista koji od 1. lipnja do 1. listopada grabe vrhnje taksistima koji također u tom istom periodu žive ovdje i onda životare do iduće sezone i koji ovdje plaćaju poreze, prireze, doprinose. 

Ako bi se napravila neka analiza situacije i sagledali vanjski i unutarnji čimbenici ovog prometnog režima, vjerojatno bi i gradski prijevoznik time profitirao. Najmlađa autobusna flota klimatiziranih autobusa dobra je pretpostavka i preduvjet za uvesti ovakav prometni režim, pogotovo sada nakon što se prethodnih godina na takav način i obnovila. S više autobusa na frekventnim linijama u turističkoj sezoni, poput ‘šestice’ i ‘četvrtice’ te uz domicilne taksiste bi se zadovoljile sve potrebe. Prometnice koje više ne bi bile opterećene prekobrojnim vozilima bi vremenski smanjile trajanje puta.

Domicilnom stanovništvu koje ima plaćenu mjesečnu parkirnu kartu u Sanitatu se ionako ništa ne mijenja. Tko ima navedenu kartu, ima i prolaz do Grada. Tako neće biti problem ni za poći u dežurnu apoteku, a svi znamo za onu zafrkanciju koja kaže kako je nama Lapađanima manje prokletstvo dobiti gripu od onoga kako je dežurna apoteka uvijek ona kod Zvonika. Inače, kada pričamo o nadstandardu, on bi to bio i taj da imamo dvije dežurne apoteke u Dubrovniku svakog dana odnosno noći pa da ona u Gradu bude uvijek dežurna, dok bi se recimo Lapad i Gruž izmjenjivali. Teško je povjerovati kako se to ne može regulirati u 21. stoljeću i u vrijeme kada ljeti broj turista nadmaši broj građana. 

Teške i drastične odluke jedino mogu spasiti Grad od kolapsa kakav se dogodio u sezoni prije pandemije. Novi prometni režim je možda ove godine jedna od takvih, uvjetno rečeno, drastičnih odluka. S obzirom na to kako je zakašnjela jer se trebala dogoditi prije dva desetljeća, ta hvalevrijedna odluka je samo dobar početak prema uvođenju reda. 

Pitanje je samo godine kada će se žila kucavica, ulica Iva Vojnovića regulirati kao ulica bez parkiranih vozila te kada će garaže koje su pretvorene u apartmane ponovno postati garaže. 

I za dvadesetak godina, kada vidimo neke fotografije beskonačnog broja automobila, autobusa i motora kako mile satima niz Kapelicu, postavit ćemo sami sebi pitanje - pa Bože dragi, je li moguće kako je netko ovo nekad davno dopustio?

I onome koji je prije četrdesetak godina ukinuo prometovanje šetnicom Uvale Lapad isto je netko tada u prolazu spominjao majku u negativnom kontekstu jer je čovjek imao viziju kako bi se ispred Kompasa trebalo jesti, piti i plesati, a ne parkirati auto ispod bora u hladovini.

Popularni Članci