U čemu je Harms naš suvremenik? Gdje on korespondira s našom suvremenošću? – jer ovo su pitanja na koja , tobože, uvijek moramo odgovoriti.

Harms je pisao o okrutnom vremenu sovjetskih progona nudeći apsurdnu sliku tame ali pisao je i o malom čovjeku i o apsurdnosti njegovih žudnji, strahova i zakletvi. Pisao je o ljubavi, o prijateljstvu.

Tražeći duhovitu usporedbu s našim vremenom mogli bismo reći da je Harms nalik današnjem internetskom portalu, gdje na jednoj stranici u skladnom suživotu egzistiraju informacije najrazličitijih namjera. Do priče o ljudskoj patnji morat će te proći između nečijih stražnjica, dok pokušavate pročitati kakvu političku analizu išamarat će vas nečije sise, ili će te morati pogledati gol s utakmice. Dok pokušavate pročitati božićnu poruku kakvog biskupa, kardinala ili čak samog Pape morati će te saznati što je obukla lokalna pjevačica, koliko kratku suknjicu je imala. To je Harms, time je on najavio naše vrijeme.

Ali on je i puno više od toga. Daniil Harms slavi ljudski zločin, našu podlost, niskost, mržnju, prostotu i besmislenost naših zapitanosti. Harmsov zločin je poželjan, on se izvršava i prihvaća s veseljem. U njemu nema ništa neviđeno, nečuveno ili čak nečovječno. On je vesela posljedica naše zaigranosti.

Predstava „Nalik na tikvu“ nastala je kao jedna takva harmsovska igrarija. Ne tražite u njoj nikakvih odgovora. Ona vam neće ništa baciti u lice. Pokušajte pogoditi.

Tko smo?

Kamo idemo?

Zašto idemo? Tko nas progoni?

Tko se to krije iza klaunovskih noseva?

Tko to grabi naprijed u velikim klaunovskim cipelama?

Sad ćemo vam ispričati nešto smiješno.
Smijtese!!!
... se!!!