U Dubrovniku propadaju vrijedne orgulje koje su, prema legendi, trebale biti na Titanicu

Dubrovnik je zaista bogat grad svakojakih kulturnih čudesa. No malo je poznata priča o jako vrijednim orguljama koje su navodno trebale biti na slavnom brodu Titanic, a danas su u vlasništvu Župe sv. Andrije. Riječ je o orguljama koje je dvadesetih godina prošlog stoljeća izradila poznata njemačka radionica Welte Michael & Sohne. Te automatske orgulje s dva manuala i pedalom s ukupno 16 zvučećih registara Ministarstvo kulture zaštitilo je 2006. godine kao kulturno dobro.

-Zadivljuju veličinom, visokom tehnologijom izrade i prekrasnim i raskošnim pročeljem koje je rijedak primjerak visokog obrtničkog umijeća. Ono je stilski u skladu sa ambijentom i moguće je da je rađeno po ideji Alfreda Kellera koji je projektirao vilu Šeherezada (gotički, maurski i secesijski elementi). Danas su ovakva glazbala i u svijet rijetkost, izuzmemo li svjetske velike muzeje i privatne zbirke. Ako bi smo o njima sudili kao o orguljama, a u neku ruku to i jesu jer je na njima moguće svirati i „u živo“, možemo ih uvrstiti u orgulje srednje veličine. Ako ih vrednujemo kao muzički automat, a to su prvenstveno, onda je to instrument iznimno velikih razmjera – pisali su o orguljama autori Božidar Grga, Božena Popić-Kurtela, Ivica Žile i Nora Mojaš povodom Dana europske baštine 2006. godine.

Legenda nije istinita

Orgulje su inače rađene za salon vile Šeherezada, a postoji legenda da su prvotno bile namijenjene brodovima Titanic i Britannic zajedno s još jednim orguljama blizankama. Navodno, kako nisu bile dovršene na vrijeme ostale su u radionici, te su na kraju završile u Šeherezadi. Povjesničar umjetnosti Ivan Vigjen kaže kako ta legenda nije istinita.

-Ista renomirana njemačka radionica imala je narudžbu orgulja za Titanic i otud ta legenda. Međutim, ove orgulje građene su desetak godina iza porinuća Titanica, tako da nisu bile namijenjene brodu – kaže Vigjen, a s njim se također slažu i u Dubrovačkoj biskupiji.

-Legenda je također dobila uporište, jer je radionica Welte Michael & Sohne izradila orgulje za Britannic, Titanicov brod blizanac koji je isto tako potonuo 1916. godine (eksplodirao u Prvom svjetskom ratu od mine u grčkom akvatoriju op.a.). Uglavnom, ta legenda o dubrovačkim orguljama za Titanic nije istinita – naglašavaju u Dubrovačkoj biskupiji.

Kako god bilo, orgulje su se nalazile u vili Šeherezada vlasnika Wiliama Zimdina, bogatog estonskog trgovca. Dolaskom Drugog svjetskog rata i uspostavom Jugoslavije, Šeherezada se nacionalizira, a orgulje padaju u zaborav, točnije rečeno propadaju, jer se nitko za njih ne brine. Naposljetku, nakon hrvatske neovisnosti, Šeherezada zajedno s orguljama dolazi u vlasništvo Andronika Lukšića, koji orgulje poklanja Župi sv. Andrije. To se dogodilo 2003. godine, a orgulje su bile devastirane i u lošem stanju. Potom su ih novi vlasnici prebacili u samostan u sv. Jakovu, a zbog trenutnih radova na zvoniku spomenute crkve, trenutno se nalaze u bivšem biskupskom dvoru u Gospinom polju.

Traži se prikladna lokacija

- Prvotno je ideja smještaja orgulja bila crkva sv. Jakova, što se pokazalo da radi strukture samoga instrumenta, ali i prostornih zadatosti građevine nažalost nije moguće. Za vrijeme izrade postava Biskupske palače 2018.-2019. godine, koja je dijelom otvorena za javnost, razmatrala se i mogućnost smještaja ovih orgulja u nekom od prostora unutar Biskupske palače, ali ni to za sad nije bilo moguće izvesti. Nakon što je prošle godine odrađena inventarizacija i dezinsekcija orgulja, treba se pronaći prikladno mjesto gdje se orgulje mogu trajno smjestiti kako bi se moglo krenuti s njihovom restauracijom – kazali su nam iz Dubrovačke biskupije.

Osim što su orgulje same po sebi umjetničko djelo postoji i 125 sačuvanih tonskih zapisa na papirnatim perforiranim svicima. Drugim riječima čitava fonoteka. To su tonski zapisi skladbi koje su uživo izvodili renomirani umjetnici s konca 19. i početka 20. stoljeća. Organolog Božidar Grga smatra da je ta fonoteka vrijedna jednako kao i same orgulje. Iz Ministarstva kulture ističu što su sve do sada napravili po pitanju očuvanja ovog iznimnog umjetničkog djela.

- Ministarstvo je na zamolbu Župe sv. Andrije 2006. godine osiguralo sredstva za obradu svitaka koju je napravilo Hrvatsko muzikološko društvo, a potom su 2006. i 2007. godine, osigurana sredstva i za obradu stanja demontiranih dijelova orgulja, što je napravio organolog Wolfgang Braun. Na zamolbu Dubrovačke biskupije sredstva je Ministarstvo osiguralo i 2019. godine, za prijenos, inventarizaciju, dezinsekciju i prikladnu pohranu svih objedinjenih dijelova demontiranih orgulja. Prijenos, inventarizaciju, dezinsekciju i primjerenu pohranu je u rujnu 2019. godine temeljem prethodne suglasnosti Konzervatorskog odjela u Dubrovniku napravio Josip Vranić, pod nadzorom Emina Armana prof. člana Povjerenstva za orgulje Ministarstva kulture i medija – poručuju iz Ministarstva te dodaju kako će čitava restauracija biti složen i dugotrajan proces.

- Budući da se radi o orguljama koje su već 2003. godine, dakle prije demontiranja iz vile Šeherezade, bile više od 50 godine izvan uporabe s većim dijelom uništenog foničkog fundusa njihova restauracija bit će vrlo složena i zahtjevna. Restauraciji orgulja svakako prethodi odluka o njihovom smještaju jer se radi o složenom instrumentu velikih dimenzija – zaključuju iz Ministarstva kulture.

Nadamo se da će jednog dana ove vrijedne orgulje ipak zasjati punim sjajem. One to zaslužuju, na svijetu je mali broj sličnih, ali eto, uvijek postoje 'važnije' stvari za financiranje.

Maro Marušić