„Meštri“ Milana Milišića u Lerovom „Čitanju Grada“

Autor: dubrovackidnevnik.hr
Studentski teatar Lero nastavlja sa svojim posebnim programima u okviru nacionalne manifestacije Godina čitanja 2021. koju je, na prijedlog Ministarstva kulture i medija, ove godine proglasila Vlada Republike Hrvatske. Novo Lerova preporuka za čitanje, izbor naslova i autora, je esej Meštri Milana Milišića iz njegove knjige Dubrovačka zrcala objavljene 2007.

Izvedba je 30. listopada 2021. u Lazaretima. Nakon čitanja Služavki i gospođa, ovo je novo Lerovo posezanje za Milišićevim književnim opusom u spomen pjesniku koji je prije 30 godine poginuo u napadu JNA na Dubrovnik 5. listopada 1991.

„U Dubrovačkim zrcalima se, možda i zornije nego u drugim knjigama – jer su tako raznorodna – čini kako je Milan Milišić znao reći sve što je htio.“ (M.Jergović, Mrvice kruha iz pisaćeg stroja, iz predgovora Dubrovačkim zrcalima).

Dio je to Lerovog ciklusa Čitanje Grada koji je otvoren čitanjem Butiga na Stradunu iz knjige Nade Skatolini Pripovijesti o Gradu, Dubrovačkih sijela Josipa Berse iz knjige Dubrovačke slike i prilike (1800.-1880.) te Služavki i gospođa Milana Milišića iz njegovih Dubrovačkih zrcala. Lero je po tekstovima Milana Milišića odigrao predstave: Ljubičasti Stradun (2011.) i Mjesečina za Lady Macbeth (2012.) s premijerom na Dubrovačkim ljetnim igrama, te Grad sjena (2016.), Kaplje (2018.) i Stupica vremena/Dubrovačka zrcala (2012./2021.) u kojima su uprizoreni fragmenti njegove proze i eseja o Dubrovniku.

Lerov ciklus Čitanje Grada ostvaren je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Izvedba  je 30. listopada 2021. u 19 sati na Lerovoj sceni  u Lazaretima u Dubrovniku.

Pripremio i izabrao: Davor Mojaš / Scenografija i tehnička realizacija: Mato Brnjić / Kostimografija: Lerov fundus Grada sjena / Uvodna glazba: Petar Obradović / Ton i svjetlo: Antonio Ljubojević / Video: Rela Petric / Grafičko oblikovanje: Nora Mojaš / Produkcija i organizacija: Ksenija Medović / Čitaju: Jasna Held, Ksenija Medović, Zvončica Šimić, Barbara Damić

Milan Milišić  (Dubrovnik 1941. - Dubrovnik 1991). Radio je kao slobodni umjetnik, dramaturg, urednik, prevoditelj i novinar. U književnosti se afirmirao u prvome redu kao pjesnik. „Tematsku okosnicu njegova pjesništva čini oscilacija između male i velike povijesti, zavičajnosti i kozmopolitizma, lokalnoga i univerzalnoga, filozofičnosti i humora, kolokvijalnosti i metafizičnosti, urbanosti i insularnosti; bio je sklon nonkonformističkoj pobuni protiv institucija i malograđanskoga pogleda na svijet, pri čemu se stilski oslanjao na iskustvo američke beat generacije te jezičnu kreativnost i humor I. Slamniga.“ Objavio je zbirke(Volile su me dvije sestre, skupa, 1970; Živjela naša udovica, 1977; Zgrad, 1977; Mačka na smeću, 1984; Tumaralo, 1985.) posmrtno su mu tiskane zbirke pjesama (Treperenje, 1994; Stvaranje Dubrovnika, 1996; Mrtvo zvono, 1997; Fleka, e, 2001.), putopisa (Otoci, 1997; Putopisi, 1997.) i eseja (Dubrovačka zrcala, 2007; Unutrašnje stvari, 2008.), koje su dodatno potvrdile njegovo posebno mjesto u suvremenom pjesništvu, ali i putopisu i esejistici, te roman Oficirova kći (2011.). Uz 30. godišnjicu njegove pogibije Grad Dubrovnik otkrio je 5. listopada 2021. spomen ploču na njegovoj rodnoj kući u Župskoj ulici a u Kazalištu Marina Držića održan Hommage à Milan Milišić uz izložbu grrafičkih listova (Vrt bez dobi) Lukše Peka inspiriranih Milišićevim pjesmama.

 

Popularni Članci