RAZGOVOR S RAVNATELJICOM POZNATOG INSTITUTA: Dubrovnik sam posjetila tri puta, ali županiju ne poznajem
Diane Dodd ravnateljica je Međunarodnog instituta za gastronomiju, kulturu, umjetnost i turizam (IGCAT) i projekta Europska gastronomska regija koja je stigla u Dubrovnik kako bi održala predavanje u sklopu kandidature Dubrovnika za EPK. U nastavku pročitajte što kaže o gastronomiji i potencijalima Dubrovnika po tom pitanju.
- Kako biste opisali koncept "Europska gastro-regija"?
Gastronomija znači puno više od dobre hrane. Ona se, naravno, bavi proizvodnjom i kvalitetom domaće hrane, ali podržava i kulturne tradicije i festivale s naglaskom na tradiciji prehrane i običaja, te potiče poduzetništvo i inovativnost u osmišljavanju novih proizvoda baziranih na tradicionalnim receptima kako bi osigurala njihovu održivost.
Međunarodni institut za gastronomiju, kulturu, umjetnost i turizam (IGCAT) predstavio je Platformu i nagradu Europska gastronomska regija kako bi doprinio ne samo boljoj kvaliteti hrane već i boljoj kvaliteti življenja u europskim regijama, naglašavajući specifične kulture prehrane, odgoj koji za cilj ima bolje zdravlje i održivost, te poticanje inovatorstva na polju gastronomije.
- Možete li navesti najbolji(e) primjer(e) takvog funkcioniranja regije(a) gdje su ostvareni značajni socijalno-kulturni učinci i prihodi?
Kataloniju, Europsku gastronomsku regiju 2016. preporučio je neovisan žiri međunarodnih stručnjaka iz dva razloga. Najprije, radi njezina značaja na svjetskoj gastronomskoj sceni, ali ponajviše zbog spoznaje da se Barcelona (slično Dubrovniku) suočava s izazovom zagušenja pod teretom turizma. Oba su grada djelomično žrtve vlastita uspjeha. Suočavajući se s ovim izazovom pod sloganom Som Gastronomia, ili "Mi smo gastronomija", Katalonija je proglasila Carme Ruscalledu, glavnu kuharicu restorana s tri Michelin zvjezdice Sant Pau, svojom veleposlanicom. U svom godišnjem planu, Katalonija, Europska gastronomska regija 2016. namjerava promicati lokalne poljoprivredne proizvode kao okosnicu svoje kuhinje, domaća vina, kulturu te vlastiti značaj na zemljovidu turističkih destinacija s autohtonom gastronomijom. Ova regija nastoji rasteretiti Barcelonu od turizma i usmjeriti ga prema ruralnim i manje razvijenim dijelovima regije. Cilj ove inicijative je etabliranje Katalonije kao gastronomske regije, te spajanje seoskog i održivog turizma na bazi strategije dobro osmišljenih događanja.
- U kojim se točkama kultura i gastronomija najintenzivnije isprepliću?
Sposobnost osmišljavanja i realiziranja inovativnih proizvoda ili umijeće organiziranja i održavanja uspješnih događanja na temu prehrane/gastronomije od suštinskog su značaja za povezivanje kulture, umjetnosti i gastronomije. Očito je da je hrana u službi umjetničkih događanja, a umjetnost u službi gastronomskih događanja. U svijetu koji sve više poprima natjecateljski karakter, stvaranje »dodane vrijednosti« postaje imperativom. To je osjetilno iskustvo – spoj okusa, dodira, vizualni stimulans, glazba... Poznat vam je onaj predivan osjećaj kada su sva vaša osjetila zadovoljena. Na puno prizemnijoj razini, svi mi čeznemo za ljudskim kontaktom, pogotovo neovisni putnici, što je uzrok velikoj popularnosti web stranica kao što su Air Bnb ili Eat WithThe Locals. Prehrambene kulture predstavljaju puno više od puke gastronomije, one su zaslužne za nezaboravna iskustva mjesta i regija koje nadahnjuju ljude da ih posjete i uživaju u onome što domaćini imaju za ponuditi.
- Što vas je, na osobnoj razini, ponukalo na spajanje gastronomije, kulture i gospodarstva?
Uživam u dobroj hrani! Tri su osnovna razloga. 1. Dugi sam niz godina imala problem netolerancije na hranu (sojino brašno) i, kako sam se s njim morala pozabaviti, shvatila sam da nisam znala što jedem. Strašno je vidjeti ljude kako jedu ne pitajući se je li ono što unose u svoja tijela škodljivo. 2. Kada sam doselila u kraj u kojem danas živim, moje je malo selo imalo 12 farmi. Sada ih je samo 3, ali će se i one uskoro zatvoriti jer njihovi nasljednici u budućnosti rad na farmi ne vide isplativim. Istraživši ovu situaciju otkrila sam da je ovo postalo uobičajen i alarmantan trend obzirom da populacija raste dok se istodobno broj “proizvođača prirodnih proizvoda” smanjuje. 3. U to sam vrijeme istraživala kreativan turizam i način na koji kreativan turizam može podržavati umjetnike u ostvarivanju održivog prihoda pomoću vlastitih talenata. Primjena ideje kreativnog turizma na gastronomski turizam izgledala mi je kao win-win situacija te sam počela proučavati konvergenciju ovih dviju grana. Osim gastronomije, kulture, umjetnosti i turizma, sada imamo i snažno partnerstvo sa sektorima poljoprivrede, zdravlja i obrazovanja. Manje je dobra vijest da će akronim IGCAT morati postati još duži!
- Uklapa li se edukacija o zdravoj hrani u vašu platformu?
Apsolutno! A pozdravljamo i prijedloge svih regija koje bi željele dalje istraživati ovu temu. Na primjer, regija Sjeverni Barabant sada surađuje s velikim prehrambenim industrijama i korporacijama na njezinom teritoriju. Cilj je informiranje javnosti i pokretanje rasprave o sigurnosti hrane i o tome kako hraniti naš planet u budućnosti. Ovo nisu jednostavne teme, javno mišljenje i istina ne podudaraju se uvijek, ali ono što možemo učiniti je zagovarati bolju informiranost i razmjenu znanja – nakon čega javnost može formirati vlastite stavove.
- Jesu li neke od prethodnih Europskih prijestolnica kulture kojima ste bili konzultantica bile uspješne u promoviranju culture prehrane i lokalne kuhinje?
Sjećam se dvaju neposrednih primjera: prvi je Aarhus Europska prijestolnica culture 2017.,koji je titulu osvojio na temu “Preispitivanje.”Nakon toga se ovaj grad natjecao za Europsku gastronomsku regiju u istoj godini, a potonju će titulu iskoristiti kako bi cijela Središnja danska regija bila obuhvaćena planom “preispitivanja” dobre hrane i povezivanja s prehrambenom industrijom. Drugi je primjer Galway, koji se trenutno natječe za Europsku prijestolnicu culture 2020., ali i za Europsku gastronomsku regiju 2018. U ovom će slučaju Galway koristiti titulu Europske gastronomske regije 2018. kako bi pospješio svoju kandidaturu za Europsku prijestolnicu kulture 2020.
- Koliko znate o ponudi i potencijalima Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije?
Moram priznati da, iako poznajem Dubrovnik kojeg sam posjetila tri puta, nikada prije nisam čula za ovu županiju niti sam posjetila neki od njezinih dijelova. Ovo ukazujena to da, poput brojnih drugih regija, ovoj županiji nedostaje međunarodna pa čak i lokalna prepoznatljivost. Među ciljevima Platforme i nagrade Europska gastronomska regija su davanje ove prepoznatljivosti regijama i suočavanje s izazovima brendiranja.
- Što publika može očekivati od vašeg predavanja u utorak?
Mislim da je ono što se većini ljudi sviđa kod IGCAT-a je naš holistički pristup. Iz raznih praktičnih i političkih razloga, sektori su razdvojeni, a kao takvi nemaju tradiciju zajedničkog rada na rješavanju problema. Čak i kada zdrav razum upućuje na suradnju, u našim prezaposlenim životima iznimno rijetko si možemo priuštiti proctor za zajedničko promišljanje. Stoga se ovdje ne radi o tome što ljudi mogu naučiti od mene na predavanju, već što bi mogli naučiti jedni od drugih o zajedničkim preokupacijam a i izazovima.Nadam se da će nas vrijeme koje ćemo zajedno provesti nadahnuti za učinkovitu suradnju.