ROĐENI DUBROVČANIN SE PRISJETIO SENZACIJE 'Zbog pobjede nad velikim Bobby Fischerom završio sam u mreži ruskih spletki'

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: screenshot
Nekoliko se stvari neočekivano poklopilo kada je Jutarnji list nazvao našeg šahovskog velemajstora Vlada Kovačevića, inače rođenog u Dubrovniku. Prvo, proslavio je upravo 78. rođendan. Znači da je više od 70 godina prošlo otkako je kao dječak u Kaštel Novom, na očevu inicijativu, gurnuo prvu šahovsku figuru.

Drugo, baš taj četvrtak odgođen je, kao uostalom i sva veća sportska događanja, ovogodišnji Turnir kandidata koji se igrao u Jekaterinburgu u Rusiji, a koji bi iznjedrio novog izazivača aktualnom šahovskom prvaku svijeta, Norvežaninu Magnusu Carlsenu. Time je, potišteno priznaje, ostao uskraćen i glavne razbibrige u ovo turobno vrijeme izolacije, piše Jutarnji.

Izolacija je i razlog zašto s našim šahovskim velemajstorom, piscem, sportskim novinarom, urednikom i srednjoškolskim profesorom Jutarnji nije mogao popričati uživo. Sjesti jedan nasuprot drugog preko šahovske ploče kako temi priliči. Nije svaki dan da se slavi pedeset godina od njegove povijesne partije s proslavljenim američkim šahistom Robertom Jamesom Fischerom. Danas, priznaje, šah ne igra toliko često. S vremena na vrijeme za šahovski klub Solin-Cemex odigra partiju, a ponekad na internetu - brzopotezne partije. U igri se, kaže, lako uzbudi, natjecateljski živac proradi, a visoki tlak mu još više skoči. Supruga se onda ljuti.

- Treba energije i koncentracije za šah, znate, ona s vremenom kopni - žali se velemajstor.

Na turniru mira

No, pravi povod poziva je okrugla obljetnica njegovog velikog sraza s američkim šahovskim “wunderkindom” Bobbyjem Fischerom. Partija koju su u travnju 1970. odigrali u Rovinju, na Turniru mira, a koja je u povijesti upisana kao šahovska senzacija, slavi “zlatni pir”. Šahovski znalci znaju da ta partija nije čuvena samo po tome što je onda potpuni šahovski anonimus Kovačević nadigrao nepobjedivog Fischera, genijalca i čudaka koji je, pokazalo se kasnije, plesao na tankoj granici između briljantnog i pomračenog uma, već i zbog drame s elementima špijunskog trilera koja se odigravala u pozadini, a veze je imala više s ondašnjom globalnom politikom nego sportom.

A kakav bi to špijunski triler bio da svoju ulogu nisu odigrali Rusi. Na rovinjskom su turniru sudjelovala trojica. Velemajstori Vasilij Smislov, Viktor Korčnoj i Tigran Petrosjan. Svi su oni priželjkivali Fischerov poraz, a ovaj potonji, dotadašnji svjetski prvak, zvan još i “Željezni Tigran” zbog neprobojne obrane koju je igrao, u meču Kovačevića i Fischera imat će jednu netipičnu ulogu. Točnije, njegova supruga Rona Petrosjan koja je u Rovinj došla s njim u pratnji. No, do toga ćemo doći.

- Mislilo se u to vrijeme da ako dobiješ jednog ruskog velemajstora onda stvarno nešto vrijediš, oni su bili neprikosnoveni. Svi smo mi izgledali kao amateri u usporedbi s njima. Na turnirima nije bilo zabave ni šetnje gradom za ruske igrače. Nakon svake partije sjedaju u kutu s trenerom i analiziraju svaki potez. Šah se u Rusiji shvaćao vrlo ozbiljno i imali su veliku podršku države, o čemu smo mi mogli samo sanjati. Zato su i bili šahovska velesila - prisjeća se Kovačević.

On je, s druge strane, bio samouk. Učio je iz rijetkih šahovskih knjiga koje je mogao dobaviti. Odlaske na turnire je financirao radeći kao nastavnik u srednjoj tehničkoj školi, a poslije i kao novinar pa urednik na Hrvatskom radiju. Šah je ozbiljno počeo igrati u poodmakloj dobi, za šahista barem, kada je krenuo u prvi razred gimnazije u Splitu. Fischer je, uzgred, s toliko godina već imao velemajstorsku titulu. Školski kolega ga je izazvao na partiju i očekivano - rasturio. Kovačević, koji poraz nikada nije olako primao, ljetne je praznike, umjesto skitnje i druženja, utrošio čitajući sve knjige o šahovskoj teoriji koje je uspio naći. Najesen je kolegu izazvao na revanš i pobijedio ga u petnaestak poteza. Tu je shvatio da ima žicu. Upisao se u lokalni šahovski klub Mornar. U Splitu je on poslije i diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu (danas FESB), a malo je poznato da je mladi Kovačević zbog šaha propustio karijeru u znanosti.

- Nemoguće! To mi je rekao mentor kad sam mu predao diplomski rad. Trebao sam riješiti jedan problem iz područja elektromagnetskih polja na kojem je on doktorirao. On je našao jedan način za riješiti zadatak, jedan švedski znanstvenik drugi, a ja treći. Nije mu bilo jasno kako sam to uspio, bio sam treći čovjek na svijetu koji je došao do tog rješenja, a ja sam to sve napravio ‘pješice’. Ponudili su mi onda mjesto asistenta. No, uz to je išao ultimatum, ako se želim posvetiti znanosti, moram ostaviti šah. Priznajem, razmišljao sam nekoliko dana. Na koncu sam odbio. Imao bih možda lakši život, znao sam to, ali nisam mogao. Nije mi žao. Šah je, zapravo, vrlo sličan matematici i znanosti, u suštini je to rješavanje problema, ali ima i elemente sporta i umjetnosti - opisuje Kovačević.

U vrijeme rovinjskog turnira baš je navršio 28 godina. Oženio je suprugu Goranu i imao trogodišnjeg sinčića Davora. Iako prvak Hrvatske, u svjetskim krugovima bio je potpuno nepoznat. Fischer je bio godinu dana mlađi, tri godine uzastopce neporažen i svjetska šahovska zvijezda.

 JU

- Fischer je oduvijek bio ćudljiv i mediji su ga zbog toga strašno ismijavali. Morate znati da je to bio čovjek koji je sam proučavao šah od najmanje dobi. Nije stigao završiti ni osnovnu školu. S 14 godina već je bio šahovski prvak SAD-a. Prije svakog turnira je prvo provjeravao rasvjetu u igračkoj sali. Svi su mislili da je lud što zahtijeva jačinu svjetla iznad ploče od 800 luksa, a to je gotovo jačina sunčeve svjetlosti. Poslije sam i ja istraživao i otkrio da cijeli život igram, pišem i radim pod 200 luksa. To strašno umara i iscrpljuje oči i mozak. Znao je on točno što radi - iznosi Kovačević crticu.

Prgavi Amerikanac priredio je predstavu i u Rovinju. Nakon što su mu udovoljili s rasvjetom, došao je s novim zahtjevom. Dodatnih tisuću dolara naknade za sudjelovanje ili će odustati. Organizatori su odbili. Na igranje ga je ipak u zadnji čas pridobio slovenski velemajstor Bruno Parma s domišljatom provokacijom. Banuo mu je u sobu, i rekao: “Bobby, znaš da su Rusi sretni što nećeš igrati?” Fischer je na to kratko odgovorio: “U redu, idemo igrati”. Dovoljno to govori o razini animoziteta između zapadnog i istočnog bloka, SAD-a i Sovjetskog Saveza. Hladni rat, koji je tada bio na vrhuncu, između dviju velesila, vodio se, među ostalim, i preko šahovskih ploča. Rusi su bili šahovska elita, a Fischer je bio velika američka nada. Prvi Amer koji se ravnopravno mogao suprotstaviti ruskoj šahovskoj dominaciji koja je onda trajala više od 35 godina.

Fischer je turnir otvorio besprijekornim pobjedama, a Kovačević - katastrofalno. Tri poraza zaredom. Bio je utučen, obeshrabren i pitao se što li ga je tjeralo da se upusti u šahovsku karijeru. Dan prije njihove partije, Fischer je pobijedio čuvenog njemačkog velemajstora Wolfganga Uhlmanna. U ravno 20 poteza.

Više pročitajte OVDJE.

Popularni Članci