Meteo fotograf, meteorolog amater, meteorološki entuzijast, sve su to riječi koje se vezuju uz 'lovca na munje' Daniela Pavlinovića koji ovih dana sa svojom udrugom Storm Chasers Dubrovnik obilježava šest godina od postavljanja automatske meteo postaje u Gružu koja kontinuirano bilježi kretanje temperature i odstupanje u odnosu na taj prosjek.

- Ovo nisu podaci koji se mogu službeno koristiti, to je amaterski pristup jer ipak ne možemo na takvim lokacijama postići sve što traži Svjetska meteorološka organizacija. Oni zahtijevaju određenu količinu travnate zelene površine, točno definiranu visinu i druge propisane uvjete mjerenja, a mi za to nemamo uvjete. Čak i da imamo, podatke ne bi mogli službeno koristiti jer samo su podaci Državnog hidrometeorološkog zavoda službeni. Ovo je hobi i osobna strast – odmah se u početku 'ograđuje' Daniel Pavlinović koji dodaje kako se na području meteorologije stalno educira, kontaktira s kolegama koji su profesionalci, ali i amaterima. Za njega je to, dodaje on, interdisciplinarno područje koje obuhvaća fiziku, matematiku, računarstvo, meteorologiju i ostale znanosti koje su potrebne da bi kompjuter danas mogao prognozirati vrijeme.

Objavili ste kako je prošlo 80 mjeseci od postavljanja automatske meteo postaje Gruž. O čemu je točno riječ?

- Postaja mjeri podatke koji svakih pet minuta idu online. Prikupili smo dnevne i mjesečne podatke koji su grafički prikazani i tu se vide srednja mjesečna kretanja temperature na lokaciji Gruž, a donji graf prikazuje anomalije. Izračunat je prosjek za pet godina i onda su prikazane anomalije za svaki taj mjesec u odnosu na prosjek. Inače, to je jako kratko razdoblje u klimatološkom smislu. Potrebno je barem trideset godina kontinuiranog mjerenja da bi se stvarali neki zaključci. Ovo je što sada imam i to je to.

I što pokazuju ti podaci koje ste prikupili?

- Vide se neka odstupanja, primjerice 2017. godine u siječnju kada je primjetno negativno odstupanje. Ako se sjećate bilo je to razdoblje jakih zimskih prodora kada je pao snijeg i to je trajalo sedam dana. Ove godine se vidi pozitivno odstupanje ljetne temperature. Vidi se tu još nekih značajnijih događaja poput hladnijeg proljeća ove godine, i ranije navedenog toplijeg ljeta. Vjerojatno bi bila potpuno drugačija odstupanja ako bi se gledali službeni podaci od DHMZ-a jer oni to uspoređuju s drugim, 30 – godišnjim referentnim razdobljem pa treba gledati u kontekstu razdoblja s kojim se podaci uspoređuju.

Po čemu je postaja u Gružu posebna?

- Ona nije postavljena po standardima Svjetske meteorološke organizacije nego više za naš gust. U Gružu je previše utjecaja zgrada i ostalog, ali ona je baš kao takva relevantna za to područje jer mi osjećamo te utjecaje. Postaja mjeri sve meteorološke podatke od temperature, vlage, tlaka, vjetra i njihovih tendencija. Nije dobra za neko ozbiljnije klimatološko praćenje. Ovo je čisto kuriozitet.

Gdje ste još postavili uređaje?

- Imamo postaje na otvorenim lokacijama koje su puno više po standardima. Primjerice ova na brdu Petka je poluprofesionalna kao i donekle ona na OŠ Mokošica. Imamo ukupno pet postaja u gradu, uz navedene u Mokošici, Gružu i na Petci, tu su još i postaje Orašac i dvije u Župi. Neke smo mi financirali, a neke nam je Grad pomogao financirati na čemu smo im zahvalni. Postaju u Mokošici financirala je OŠ Mokošica, a u Orašcu i Župi smo postavili u suradnji s udrugom DEŠA putem njihovih projekata. DEŠA je sa svojim projektima jako pridonijela razvoju automatskih meteo postaja na našem području. A ovim putem bih se zahvalio i Radio Klubu Dubrovnik i Ivu Đivanoviću koji su nam ustupili prostor za opremu na Petki.

Čini se kako vam je prognoza dobro ušla pod kožu. Većini ljudi je to usputan podatak prema kojemu određuju što će taj dan obući.

- Sve je krenulo od projekta Pljusak.com koji povezuje automatske meteorološke postaje u Hrvatskoj, a kojega je pokrenuo član Crometeo tima Zoran Dragić. To je bilo iz entuzijazma i zanimacije. Svatko od nas doma ima neki termometar, barometar i sličan uređaj. Ja pratim te podatke od kada znam za sebe, a uvijek sam bio sklon prirodi. Kako živim u Dubrovniku sve je krenulo s vjetrom i valovima pa se kasnije interes proširio na cijelo područje meteorologije. Uz to se prirodno povezao interes prema meteo fotografiji,  jer čovjek ima potrebu zabilježiti prirodne pojave. Onda su došle moderne automatske postaje koje su postale dostupne i do toga je došlo nekako spontano.

Na čemu se temelje te prognoze? Je li to zapravo puko prikupljanje podataka?

- Sve se temelji na podacima. Mi se primjerice bavimo najviše bilježenjem podataka što ipak nije prognoza. Ona nastaje iz prognostičkih numeričkih modela koji prikupljaju službene podatke iz cijelog svijeta, modeli sadrže gomile kompleksnih jednadžbi i simuliraju razvoj daljnjeg vremena koje proizlazi iz tih izmjerenih podataka.

Pogreške se događaju pa ljudi često negoduju. Kako dolazi do toga?

- Pogreške su normalne i one proizilaze iz same nesavršenosti mjerenja podataka i nesavršenosti modela. Čak i da je sve to savršeno moralo bi se mjeriti perfektno na svakoj točki na Zemlji da bi imali gotovo savršeno točne prognoze, što je u konačnici nemoguće. Također morao bi se svaki mogući podatak unijeti u fenomenalno savršeno razrađen model u super računalo koje danas ne postoji. U konačnici bi izašli podaci koji bi opet sadržavali određenu grešku, koja se sa svakim proračunom za daljnje razdoblje dodatno pogoršava.

Priroda je sama po sebi nepredvidljiva. Koliko je moguće uhvati korak i približiti se minimalnoj pogrešci?

- Ovi modeli koje sam naveo pokušavaju uhvatiti tu nepredvidivost, ali uvijek postoji nekakav faktor 'X' i zato se modeli stalno unapređuju. Nešto što se do danas nije znalo, u međuvremenu se otkrije i onda se model nadopuni. Uglavnom danas sve napreduje i sigurno se tri do pet dana može dosta precizno predvidjeti kakvo će biti vrijeme. Ali priroda je uvijek korak ispred čovjeka. Postoje prirodni zakoni koji govore zašto se neće nikad moći napraviti savršen model koji će davati savršenu prognozu.

Kada čovjek može postići najveću podudarnost?

- Ovisno koliko je kompleksna neka promjena koja slijedi. Prognoza za idućih nekoliko dana je jednostavnija u stabilnim razdobljima, pod utjecajem zimskih ili ljetnih anticiklona, jer tada su podaci dosta 'jednostavniji'. Kad je vrijeme nestabilno, s čestim prodorima fronta, pogotovo ljeti kada postoje konvektivne nestabilnosti, onda je dosta teško procijeniti gdje će se koji oblak razviti, hoće li doći do grmljavine, u kojem intenzitetu i koliko će pasti kiše. Čini mi se kako je to danas najveći izazov.

Postoje li obrasci koji mogu nagovijestiti te pojave?

- Postoje, ali što su pojave lokalnije njih je teže precizno prognozirati zato što se podaci vade na puno širim područjima. Dosta podataka koji ulaze u model su interpolirani ako nema postaje.

Svijet pogađaju strašne vremenske nepogode. Od čega to ovisi?

- To ovisi od područja do područja, ali čini mi se kako su dominantni požari i suše. Postoje i suprotni ekstremi koje smo vidjeli u New Yorku i drugim krajevima svijeta gdje su zabilježene poplave. Suše i požari su nezgodni zbog dugotrajnosti i sveobuhvatnosti površine koju zauzimaju. Oni su istaknutiji u zadnje vrijeme. Možda sam u krivu, to je samo moj dojam, jer ipak nisam pratio statistiku pa da mogu staviti na papir i reći kako je to točno.

Koja je najgora nepogoda koja se može dogoditi u Dubrovniku?

- To bih radije prepustio kolegama koji su stručniji u tom području. Što se tiče meteorologije opasne su ljetne suše i nagli obrati u obliku pljuskova i poplava. Ako se nastave predviđanja porasta razine mora, to bi moglo biti jako nepovoljno za Dubrovnik, ali ne bih ulazi u to detaljno, jer to je posao klimatologa koji imaju puno više podataka.

Može li meteorologija nešto pretpostaviti pa da se izbjegnu katastrofe?

- Sigurno da može. To su pojave koje su brze u geološkom razdoblju, a za razvoj čovječanstva su relativno spore pa čovjek može reagirati u smislu da se pripremi na primjerice podizanje razine mora pa da se ne potope niža područja obalnih gradova. Neke druge promjene nam možda i neće biti baš dovoljno spore za prilagodbu.

Nekako je kod ljudi uvriježeno mišljenje kako su nepogode poruka od prirode. Je li to doista tako?

- Ne bih rekao da je to poruka prirode nego reakcija prirode na zagrijavanje i promjene koje se događaju. Sve se to događalo i prije, bilo je poplava i požara kao i drugih ekstrema. Moguće je da su usred promjene klime promjene učestalije.

Vjerujete li u pučku meteorologiju?

-To je zanimljivo područje koje je većinu meteorologa zainteresiralo za bavljenje tim poslom u profesionalnom smislu. I mene je to zainteresiralo pa sam počeo čitati literaturu koja je bila puna pučke meteorologije pa je tako sve krenulo. Zanimljiv je taj skup narodnih zapažanja tijekom stoljeća, ljudi su prikupljali podatke jer ih je zanimalo vrijeme. Vrijeme je ipak važno za svaki aspekt ljudskog djelovanja.

Zapravo je teško prognozirati nešto što nas očekuje za tri mjeseca, a da nije nagađanje.

- To i nisu nagađanja jer su ipak pretpostavke bazirane na odrađenim podacima, no dovoljno su nepouzdana da se ne mogu uzeti krajnje ozbiljno. Nagađanje bi bilo da se baci grah i na osnovu toga zaključi kakvo će biti vrijeme. Ljudi se često žale što u prognozi stoji i sunce i kiša, ali zaista imamo dana koji su promjenjivi, tijekom kojih se smjenjuju sunčana i kišna razdoblja.

Pitaju li vas prijatelji pitaju kakvo će biti vrijeme?

- Stalno me to pitaju i ako u tom trenu znam što će biti, kažem im, a ako ne znam onda provjerim.

Iznenadi li ponekad i vas kiša?

 -Sto puta me iznenadi i još pokisnem. Vrijeme je i dalje ispred nas. Ima jedna scena iz filma Povratak u budućnost kada Christopher Lloyd pogleda na neki uređaj i kasnije u nebo pa kaže sad će prestati kiša. Ona doista u toj sekundi sekundu stane. Mi ipak tu razinu preciznosti nećemo doživjeti.

 I kakva nas zima očekuje?

- Ne znam. Kratko i jasno. Postoje sezonske prognoze koje nisu baš pouzdane, a meteorolozi se bave i takvim prognozama i imaju određene signale za neko razdoblje koji ukazuju na moguća odstupanja prema prosjecima, koje se u konačnici ostvari manje ili više. U rujnu teško možemo znati kakva će biti zima. Zasad. Treba napomenuti da su sasvim drugačiji klimatski modeli i klimatske prognoze od meteoroloških, to je sasvim druga priča. Uzmimo na krajnje jednostavan primjer, nešto sasvim očito, kao primjerice da već sad intuitivno znamo da će sljedeći srpanj biti topliji od sljedeće veljače, kao posljedica sve većeg kuta upada sunčevog zračenja na površinu Zemljine sjeverne hemisfere. Utjecaj porasta kuta upada sunčevog zračenja postat će dovoljno dominantan nad ostalim faktorima da već sad znamo da će zbog njega u prosjeku zatopljavati od veljače prema srpnju. Istovremeno pojma nemamo kakav će biti neki određeni dan u prosincu ili sam taj prosinac u odnosu na prethodne prosince.